Naprimjer, nakon što je kralj i diktator Aleksandar Karađorđević ubijen 1934. godine, urednik jednih beogradskih novina napisao je da je Aleksandar izabrao kraljevstvo nebesko da bi osigurao budućnost Jugoslavije. Srpski episkop Atanasije Jevtić izrazio je svoju uvjerenje u takvo opredjeljenje Srba čak i nakon što su oni, vođeni Miloševićem, započeli brutalne agresije u bivšoj Jugoslaviji, jer su takvi napadi opravdani kao obrana nebeskog naroda od zlih susjeda: Kao posebnu karakteristiku duhovnog života kod pravoslavnih Srba smatram da treba istaći kosovsko opredeljenje srpskog naroda, to jest njegovu uglavnom okrenutost, a u kritičnim situacijama konačnu opredeljenost za Carstvo nebesko, a ne za zemaljsko. A jedan uvodnik u Glasu crkve iz 1990. godine vidi nebesko poslanje i u nacionalističkom svojatanju Kosova, premda je svjestan da će ono dovesti Srbe pred strašnu dilemu: ili ili?