znamo kaj to je.. mi ženski xx kromosomski.. određene.. ali problem je kad je ms.. naime, tada sam tugaljiva, hipersenzibilna.. i onda počnu igre u glavi, onaj divlji hormonalni brainstorming, a nepovezan.. zbrkan.. sa svim mogućim naravno, objašnjenjima.. koja uvijek, ali uvijek idu u krivom smjeru, sa krivim zaključcima, sa krivim pretpostavkama, sa krivim.. ma sve.. i pogrešnim.. a svaki zaključak je naravno, konačan, apsolutan, tugaljiv, nefer.. tolko da se raspadneš.. na milion malih komadića.. a svaki je bolan do boli one u duši, u srcu.. pa sve do fizičkog upravo toliko boli.. tolko, da se zavučeš ispod dekice i tuguješ.. jer ništa nije dobro, jer je šutnja ili riječ krivo shvaćena i ne pomaže apsolutno ništa ni racionalno objašnjenje da je mobu istekla baterija ni ljubazan ton objašnjenja da je bio sastanak i da se nemre baš sad dopisivati.. ni opravdavajući i da nije bilo nikakve zle namjere.. ni uvjeravanje da nikako nije kraj naprotiv ali ahhh eto to je-ms