Na početku filma uvršten je snimak Krležina glasa iz razgovora koje je prije više od četrdeset godina vodio s Predragom Matvejevićem, čija je je osmo, prošireno i dopunjeno izdanje knjige " Razgovori s Krležom " predstavljeno u sklopu premijere.

Evo i malog dopunskog razmišljanja: prezime Krležina lika Latinovicz jasno upućuje na spoj etimološki prepoznatljive sredozemne kulture u ugarskoj grafiji.

Dakle, Krležin Aretej (1959.), u kojemu je, čini mi se, na način Spenglerove morfologije svjetske povijesti (Propast Zapada, I. 1918., II. 1922.) ostvario paralelizam između Rima 3. stoljeća i Evrope uoči Hitlerova ubilačkoga bezumlja (na rođendan Bogorodice 1938.), još je jedna potvrda Krležina antropocentričnoga poimanja životinjstva jer čovjeka razotkriva kao životinju (animalisti rekli bi ipak: ZVIJER, s obzirom na to da zvjerski ethos pripisuju samo anthroposu) koja politički navodno misli i human (itarn) o djeluje, te tragom navedene negativne antropologije životinja Krleža čovječanstvo apostrofira kao vječnu menažeriju, zvjerinjak, s političkim gorilama i psima sa slomljenim kičmama i podvijenih repova.

Zabilježena je Krležina misao da nam nakon osloboditelja 1918, 1941, 1945, napokon trebaju neki dobri okupatori (a osloboditelje od 1991. nije stigao upoznati, što bi ga samo učvrstilo u mišljenju).

U njima ne postoji ni spomen Krležina imena koji za to vrijeme, bolestan i u strahu za život, teško proživljava cenzure, hapšenja i zabrane.

Nova plinska mreža, koja bi trebala biti gotova u ljeto 2014. godine, danas se već proteže kroz naselje Pješčana uvala, Monte Giro, Veruda Porat, Verudela, Nova Veruda, Šijana, Monvidal, Krležina-Rizzijevam Veruda, Stoja, Sisplac, Šišansko naselje i Valmade.

Kaleba, Krležin Banket u Blitvi, nekoliko jednočinki Ivana Raosa), Milada Nedvědová (Andrićeva Na Drini ćuprija, sveukupna proza iz Krležina ciklusa o Glembajevima i nekoliko Krležinih novela, izbor hrvatske renesansne poezije u suradnji s pjesnikom J.

Višeslojni polemički portret legendarnog pisca građen je udjelom živog govora, glazbe, pjeva, dokumentarnog filma i tonskog zapisa Krležina glasa.

Naime, 1993., na stotu obljetnicu Krležina rođenja, Paro je kao intendant HNK dao da se igra cijela trilogija Glembajevih.

Sama lijeva kritika tridesetih godina nije bila sigurna je li to Krležina kritika građanske klase ili baš suprotno prikrivena adoracija.

To zapravo nije realistički prikaz konkretne hrvatske građanske klase nego neka vrsta Krležina dijaloga s evropskom literaturom koja je bila zaokupljena građanstvom.

Trilogiju o Glembajevima stoga treba i čitati kao neku vrstu Krležina dijaloga s velikim evropskim piscima krize građanstva.

Frangeš je bio jedan od osnivača i urednika časopisa »Umjetnost riječi« i »Forum«, osnivač i prvi urednik »Croatice«, znanstvenoga časopisa za proučavanje hrvatske književnosti (1970), s kasnijim prilogom »Croatica bibliografije« (1975), urednik Krležina (1964) i Jagićeva zbornika (1986), pokretač i urednik brojnih izdanja hrvatskih pisaca i nakladničkih projekata među kojima i Pet stoljeća hrvatske književnosti, reprint-izdanja Liber croaticus (1970), kolektivne Povijesti hrvatske književnosti, Kritičkih portreta hrvatskih slavista, Enciklopedije hrvatskih pisaca itd.

Krležina Michelangela adaptirao je i režirao Dražen Feren č ina, autor scenografije je Darko Petkovi ć, lutaka Mojmir Mihatov, kostima Marija Šari ć Ban, a glazbu potpisuje Igor Karli ć.

U tom se smislu i pristupilo dramaturškom štrihanju Krležina teksta koji je ogoljen (to ogoljavanje ne znači i sakaćenje Krležine rečenice) do onoga što su autori u drami prepoznali kao suštinsku polaznicu djela a što se prepoznaje i u samoj inscenaciji odnos oca i sina Glembay, sukob Leonea kao otpadnika od obiteljskog sustava i Ignjata kao njegova isturenog predstavnika, suprotstavljanje morala i kapitala, umjetnosti i sirovog života.

To već pokazuje i projekt planiran za ovu sezonu, postavljanje u Italiji posve nepoznata Krležina Michelangela Buonarrotija u suradnji s jednim firentinskim kazalištem.

Nehajeva, preko Krležina, Majerova, Marinkovićeva i Cvitanova Zagreba pa sve do grada kao prostora u koji se upisuju sjećanja (Nikola Batušić, Mirko Kovač) i proživljavaju odjeci tranzicije (Alen Bović, Ivan Vidić).

Bio je to snažan doživljaj sjajna Krležina djela, svečani trenutak umjetnosti kazališta, u kojem je glumac postao djelo samo

Svojim ludizmom on je stvorio potpuno svoju inačicu toga Krležina remekdjela.

Takva čarolija ljubavi koja ništa ne pita, a sve zna, ili barem nastoji znati i razumjeti, bila je, dakako, Krležina majka. Ja sam vrlo teško primio smrt svoje majke.

U najtežem razdoblju Krležina života, u gluhim, smrtonosnim, okupacijskim godinama, kad je svaka noć posljednja i svaka je beskrajna vigilija, sva su Terezijina pretkazanja zli glasnici, ali su istodobno svjedočanstvo mudrosti starije od života samo jedne generacije.

Ako je ovaj napis bio pokušaj da se narkozom sjećanja i sna dosegne i literarno rekonstruira čudo djetinjstva, onda je u tom pothvatu Krležina memorija bila na ozbiljnoj kušnji.

Odgovor na to pitanje je istodobno i odgovor na pitanje o, od mnogih percipiranoj, podcijenjenosti Krležina cijeloga opusa: u recepciji Krležinoga djela je konvergiralo nekoliko negativnih činitelja čiji zbrojni efekt bijaše nedovoljna afirmacija hrvatskoga pisca.

Osvjetljenje dramaturških modusa unutar kojih ženskost u razmatranim djelima figurira redovito se tu povezuje s njihovom metateatarskom i metapoetičkom dimenzijom, a izdvojeno mjesto u ovome dijelu knjige zauzima hibridna, naratološko-teatrološka studija novele Ispod maske Krležina proznog ciklusa Glembajevi.

Stoga i nije čudno da se priređivač Kronike Tomislav Sabljak iz Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU tako zdušno prihvatio Krležina djela, ali i Krležine biografije.Sretna je okolnost da je Sabljak i scenarist novog dokumentarnog filma o Krleži koji je režirao Željko Senečić.

Ljubiteljima biografskih pikanterija iz Krležina života najzanimljiviji će biti štikleci iz Sabljakova scenarija posvećeni Krleži i Irini Aleksander, ali i Krleži i Beli.

Krležina je reakcija bila analogna onoj Yukija Mishime.

Ratna Krležina proza, drama i poezija tematski vezana uz Prvi svjetski rat i misaono prožeta tragedijom pojedinca koji se u toj klaonici bori za tuđe interese bio je poticaj Zlatku Vitezu da uđe u pustolovinu dramskog povezivanja djelâ koja su obilježila tu fazu Krležina stvaralaštva, što je rezultiralo predstavom Kroatenlager u Dramskom kazalištu Gavella.

Bio je to snažan doživljaj sjajna Krležina djela, svečani trenutak umjetnosti kazališta, u kojem je glumac postao djelo samo.

S autorom i ravnateljem Festivala Miroslav Krleža razgovaramo o pripremama za drugo festivalsko izdanje koje će ove godine biti održano u povodu 120. obljetnice Krležina rođenja, i to u znaku antitetičke vrteške Evropa Balkan