Suše i Bitef Teatra, Saša Božić i Ksenija Zec kreirali su predstavu, koja je suprotno veličini produkcijskog zahvata, paradoksalno intimističke prirode te bježi od ponavljanja ili ironizacije poznatih parola.

Priča o samoći i dvoje ljudi koji se tek zajedno osjećaju dovoljno snažni okosnica je nove produkcija Plesnog centra Tala, koju koreografski potpisuje Ksenija Zec.

Studente su pripremali suradnici za scenski pokret, također profesori na Akademiji, Ksenija Zec i Pravdan Devlahović.

Film je prikazan u programu regionalne konkurencije ZagrebDox-a, a publiku je uoči projekcije u dvorani 4 kina Cineplexx Centra Kaptol pozdravila gotovo cijela ekipa filma: uz redatelja Ivana Faktora, prisutni su bili producentica Vera Robić-Škarica, koscenaristica Jasna Žmak, direktor fotografije Boris Poljak, snimatelj tona Vedran Mažuranić, asistentica redatelja Ksenija Zec, dizajneri zvuka Dubravka Premar i Gordan Fučkar, te akteri u filmu: obitelj Marko iz Crnca.

Iznimno dinamičan scenski pokret (Ksenija Zec i Pravdan Devlahović), u kojem se izmjenjuju elegantna poskakivanja i umorna šepanja, stiliziran je toliko da gotovo nalikuje plesnom.

Kao izvođač i glazbenik je surađivao i sa drugim redateljima (Ivana Čoh, Renata Carola Gatica, Nina Kleflin, Anja Suša, Ksenija Zec i Saša Božić).

Koreografkinja Ksenija Zec i dramaturg Saša Božić nastavili su dugu i uspješnu suradnju novim autorskim projektom Tijelo, što je ujedno njihova druga ovogodišnja predstava (nakon VIS životinje praizvedene u siječnju) u kazalištu Trešnja.

Tada je Ksenija Zec oduševljeno rekla kako je to ono što nju zanima u plesnom kazalištu, odnosno u scenskom bavljenju pokretom.

Ksenija Zec Diplomirala je na Školi za balet i ritmiku u Zagrebu 1982. godine.

Zajednička produkcija te galerije i autorskog tima kojeg čine koreografkinja Ksenija Zec i kazališni redatelj i dramaturg Saša Božić, projekt ' Jukebox ' iznikao je iz ideje o premještanju izvedbene prakse koja inače pripada u domenu kazališta u galerijski prostor, radi propitivanja prirode plesa kao umjetnosti.

Stručni žiri u sastavu Tajana Gašparović, dramaturginja, Ksenija Zec, redateljica i koreografkinja, Ivan Plazibat, redatelj, Luka Duplančić, ak. slikar i Dubravko Mihanović, dramski pisac, dramaturg, proglasio je slijedeće nagrade:

Filmski doživljaj omogućuju plesačice i koreografkinje Snježana Abramović Milković i Ksenija Zec, filmskim zapisom plesa u kojima su sudjelovale, izmještenima u neobične i već oronule prostore CKT-a, dok je na izlazu ponuđeno slušanje glazbenoga broja po izboru plesačice Andreje Široki, koji prigodno ispraća s ovoga osjetilnog putovanja na kojemu se nudi nova percepcija plesa, umjetnosti i identiteta.

Ksenija Zec i Saša Božić, autori su nagrađivanih predstava Tijelo, VIS Životinje i Šeherezada, koje je splitska publika mogla upoznati na festivalu Mali Marulić.

Zapadni kolodvor, premijerno izveden u Teatru Exit, djetinji je i razigran, a opet baletno precizno napravljen u suradnji glumaca Jelene Lopatić i Ozrena Grabarića (...) Život teče na Zapadnom kolodvoru, a oni misle da je drugdje () " Sva je sreća da imamo nezavisna kazališta, ovako nešto ne bi bilo moguće u javnima " - kazala je jedna dama poslije predstave (...) Trebalo je biti tamo, u tami i tišini, trebalo je punim plućima udisati glazbu Damira Šimunovića, šutjeti sa zatravljenom publikom i biti sretan, barem ta kratka dva sata, što imamo kazalište i glumce, školu (ADU) na kojoj predaje Ksenija Zec.

Autorica je, dakle, Ksenija Zec, autor glazbe i izbor glazbe: Damir Šimunko, scenografija i kostimi: Zdravka Ivandija, oblikovanje svjetla: Zdravko Stolnik, tehnički efekti: Vedran Relja, a igrali su Ozren Grabarić i Jelena Lopatić.

Suvremeni ples je napokon dočekao svoje mjesto pod suncem te je prvi put nagradu struke dobilo i koreografsko ostvarenje u suvremenom plesu (Ksenija Zec).

Konačnome definiranju pojedinačnih karaktera i njihovih metamorfoza snažan su naglasak dale Ksenija Zec u scenskom pokretu te šminka Jasne Rossini.

Koautorica projekta (uz Sašu Božića) Ksenija Zec napominje kako je predstava zamišljena kao dječja i to je žanrovsko određenje bilo u početku opterećenje, a nakon mjesec dana rada odlučili su raditi kazalište koje je prilagođeno djeci, ali kaže Zec, prestali smo se opterećivati uzrastima.

Uz Devlahovića, za koreografiju je bila zadužena Ksenija Zec, a Đelo Jusić je napisao glazbu, koju je izvodio kvartet Đeloziana.

Plesni centar Tala, Ne boj se i mene je strah, koreografija Ksenija Zec

Hrovat, Jasna Bilušić i Andrija Tunjić, operetu i mjuzikl ocijenjivali su Jagoda Martinčević, Miljenko Grgić i Maja Stanetti, a plesom su se bavile Maja Đurinović, Irma Omerzo i Ksenija Zec.

Tako se u svojim predstavama Ksenija Zec obično bavi intimnim preokupacijama, ali i nekim općim i vrlo intrigantnim temama.

A to dodaje još jedan sloj značenja prikazu složenosti odnosa između očeva i sinova, temi koja i nije tako često predmet kazališne izvedbe i koju su Ksenija Zec i Saša Božić originalno koristeći izražajne mogućnosti različitih medija uobličili u stilski cjelovitu i vrlo uspjelu scensku izvedbu.

Ksenija Zec i Saša Božić ne nazivaju svoje Očeve i sinove predstavom nego autorskim projektom kojeg su ostvarili zajedno s izvođačima Petrom Hrašćanec, Nikšom Butijerom, Matijom Čigirom, Damirom Klemenićem i Jerkom Marčićem.

Ksenija Zec i Saša Božić stekli su zavidan renome predstavama koje uz pomoć plesa uspijevaju posredovati značenja onkraj prikazanih dramskih situacija, a ovdje su uz to prisutni i elementi fizičkog teatra, uz koje glazba u izboru Davora Šimunovića i video-projekcije koje potpisuje cijenjeni autor eksperimntalnih filmova Ivan Faktor povremeno predstavljaju ilustraciju predstavljenih priča o povijesti jedne obitelji i tako dodatno naglašavaju atmosferu u kojoj se odvija fabula kojom dominiraju odnosi očeva i sinova ili su pak značenjski kontrapunkt onome što izvođači prikazuju.

U dvorištu Providurove palače gledali smo ' klauneriju ' Teatra EXIT iz Zagreba s komadom Ksenija Zec " Zapadni kolodvoer ".

Zapadni kolodvor koncepcijski i režijski potpisuje koreografkinja Ksenija Zec na temelju i ne tako davna ispita iz scenskoga pokreta na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.

Renomirana koreografkinja Ksenija Zec (višestruko nagrađivana brojnim nagradama u zemlji) na poziv umjetničkog tima LAUBE, kreirala je multimedijalni projekt koji na uzbudljivi način spaja likovnu i plesnu umjetnost kroz interaktivni susret plesača i posjetitelja Galerije LAUBA.

To se osobito odnosi na prečesto ponavljane koreografske međuprizore (koreografiju potpisuju Dubravka Ostojić i Ksenija Zec), umetnute ponajprije da bi se popunilo vrijeme okretanja rotirajuće pozornice.

PRODUKCIJE ZPA POSLJEDNJIH NEKOLIKO SEZONA: " TANGO je tužna misao koja se pleše " (koreograf: Ksenija Zec, 1995.); " Prepoznavanje krajolika " (J.