svagušina kučkice, u usporedbi sa tobom, duje, oliti duško je papa i einstein u jednom.nadam se da to shvaćaš.

Draga kučkice, ti si neprikosnovena sretnica.

Kučkice jedna, imaš se osjećati neugodno ako si htjela i davala i uživala

I na kraju, kad je sve gotovo, on, gad, naginje se nad mojim znojnim licem i pobjedonosno mi govori: - Uživaš, kučkice mala

Bilo je tako božanstveno, mnogo ljepše no sa glazbenikom možda zbog udobnog kreveta, gurao mi ga je stenjući i kroz jecaj vrištao sad ću te nategnut kučkice malena.

Draga kučkice, kažeš: " On je prekrasan, dobar, vrijedan, voli me, pazi, mazi... Volim i ja njega.

to je samo dokaz da su sve te slatke i umiljate curice koje nama muškima toliko seru zapravo podmukle i dvolične tj. jedno riječju male kučkice... (a m g 19.09.2008., 16:31:40)

... čiji pogled osjećaš kada nema nikoga? kada si sam sa sobom i svojim mislima. kada nema nikoga uokolo i slobodan si činiti što te je volja. postoje li kakve imaginarne granice koje ne prelaziš, koje te sputavaju da ostvariš ono što želiš; da ispuniš ono o čemu si sve godine svoga života sanjao? da, te barijere mogu biti gadne i isto tako, mogu strahovito zakomplicirati stvari. premda, smatram da nema mnogo osoba koje su u stanju same sebi zakomplicirati život koji je sam po sebi vrlo jednostavan, koliko ja to mogu. jer, čemu se upuštati u nekakve ultra-komplicirane odnose kad od samog početka nemaju budućnosti osim trenutnog zadovoljstva? ne smatram se ni plitkom niti površnom, što je ponekad prilično ograničavajuće i daje dodatnu notu mojoj urođenoj melankoliji sa izletima u manične faze.. tek kad se ostaviš dobrog, spreman si za bolje.. tuga je tu. tuga je posvuda. mogu ju ostaviti, no ne želim; jer, ako ju ostavim, onda ćeš nestati. bolje je ovako... svjesno upuštanje u grijeh, moglo bi se to tako nazvati. grijeh, da. ali prema kome? prema sebi? prema bližnjima? kojim bližnjima? onima koji ti griju postelju ili onima s kojima gubiš noći? prema onome što te gleda? svjesno upuštanje u grijeh je neoprostivo. pržit ćeš se, no i meni će biti vruće. pržit ćeš se, a ja ću dolijevati ulje na vatru. i uživat ću u tome.... dugo nisam imala whip u ruci. definitivno predugo. zaželjela sam se brutalnosti; u samoj svojoj srži postojanja. zaželjela sam se mesa pod prstima, kože pod jagodicama i tihog cviljenja što remeti savršenu tišinu. dugo nisam rekla one riječi " klekni kučkice, moja kučkice " dugo nisam stajala u štiklama zabodenim u dlanove dok objašnjavam pojam vlasništva. mogla bih, i to uskoro. nema smisla da kolekcija čeka neke bolje dane. jer oni nikad ne dođu. nema smisla da cipele ne budu polizane, kao ni prstići izljubljeni. nema smisla da mi dlan čeka meso da dođe samo. ali ne.. mjesto kraj mojih nogu je prazno, tek djelomično rezervirano. želiš li da bude tvoje, potrudi se....

... možda je ovo predbožićni post ili nije, no definitivno nije u tom tonu. ili neće biti. previše vremena je prošlo i nisam ga ni osjetila; jednostavno je nestalo, prohujalo a da ga nisam ni dotakla... da li je moguće u jednom trenutku zaustaviti vrijeme; taknuti prstom prekidač u prostorno vremenskom kontinuumu i da sve stane? voljela bih. no moguće je, sve dokle god imamo taj osjećaj u sebi, pa makar scena prizora nestala iz sjećanja. samo taj osjećaj mira. samo to je bitno.... nisam prešla u vanillu, za one znatiželjne. ni najmanje. zapravo, ono što želim je čisti, nepatvoreni bdsm. bez priče, bez milosti. bez uzdaha, bez osmijeha. samo brutalno šibanje naježenog tijela željnog malo pažnje. vosak. kreativnost na djelu. gomila svijeća puštenih da gore, da bi se u pravom trenutku sam vosak izlio po tom tijelu ostavljajući za sobom crveni trag užitka. želim kučkicu namazati vazelinom i fino ju poševiti kako se prave kučkice ševe. brutalno razvaljujući analni otvor. prstima, strapom, nebitno. i pljunuti. van, unutra... opet nebitno. da se jaja njišu poput božićnih zvona koja pile po živcima gdje god se okreneš. štipaljke, gag.. ma sve, sve, sve. sve. i opet, to nije dovoljno... sretan božić onima koji ga slave, a onima koji ga ne slave - sretni neradni dani. yeah, jedva čekam da ovaj kaos prođe....

hvala onima koji su imali dovoljno strpljenja da čekaju da se ja uopće udostojim napisati nešto, ajmo reći smisleno i ne osobito ingeniozno. kao što je većina upoznata sa stanjem stvari, vremena imam sve manje, što i nije osobito loše za mene, no ponekad se od silnog stresa jednostavno ne da živjeti. bdsm sam možda malo zapostavila, pospremila u ladicu koja ima natpis " na čekanju ", ne iz razloga što me ne zanima - čak naprotiv, u meni se rađaju milijuni novih, sve brutalnijih ideja; već iz razloga što si vremenski ne mogu priuštiti toliko izostajanja sa svakodnevnih aktivnosti i planova. no, doći će i to vrijeme kada ću reći " i ' m back " i nastaviti tamo gdje sam stala, još žešće i još brutalnije, baš onako kako prave kučkice vole. snažno, okrutno, brutalno. više sam orijentirana na fetish. imam fetish na sebe samu - da li je to moguće? očito jest. gledam se i gledam u ogledalu, ono samo što se ne raspukne od te silne ljepote; gledam si dugu crnu kosu i preplanulo tijelo sa solidnom definicijom, gledam si tetovaže (komada 2) i mislim si.. uhhh.. kako dobro..... dakle, tražim nekoga za fotkanje. ne da ja fotkam njega, nego da fotka mene. može imati i prijateljicu raspoloženu za igrice. mazo-mazne igrice sa Miss N. sviđaju mi se žene zadnje vrijeme, puno više nego muški.. poljubac onome koji mi u snove dolazi i onoj koja snove pretvara u stvarnost.

Mislim da su spomenule Ivanu, nisam ni ja čula, ali nju su dali u kadar kad su kučkice ogovarale

Bez obzira što mislite o meni (pogotovo čitajući zadnje postove ako me uopće netko čita) ja sam jako hepi osoba, ništa me nije tako dotuklo da bi ikad pomišljala o samoubojstvu (ne, ovo nije oproštajno pismo)... Al upravo razmišljam ako sam ja sad u depri zbog one male kučkice kako je tek njima bilo, što je njih natjeralo na taj potez

Napirlitane, maloumne, notorne kučkice kojima se živo fućka za cijeli svijet oko sebe.

Ovo su kučkice Irena, Anita i Anja

Pošto nisi nepristojan, ispričavam se ako sam bio pregrub, ali reću ću ovako; iveral košta oko 70 kn/m2, MDF poleđna 30 kn/m2, pante 4 - 8 kn/kom, kantrianje trakom 2 mm ABS 12 kn/m, kantiranje melaminom 5 - 6 kn/m, ručkice 7 - 10 kn plastične, kučkice metalne 30 kn.

1. mi smo razmažene kučkice jer povraćamo u trudnoći

Inače Balog je večeras imao odličan prilog o tome na HTV-u, pa jasno je da ćeš kupit kartu od uefe al nekad si ih kupovao u redu pred stadionom a ne nekom lutrijom, multikorporacije odnose ogromne količine karata i ispred stadiona imaju svoje pulteve samo za probrane, na stadion dolaze kučkice u gucci torbicama, s druge strane prave navijače (ne mislim samo na ultrase) već na sve ljude koji vole igru trpaš po fanzonama i naplaćuješ im pivu 10 eura, snimaš ih, pretresaš ko stoku i tražiš di će spomenut židove il crnce