Hrvatska je ratificirala Kyotski protokol i Arhušku konvenciju.

Cilj mu je postići svjetski sporazum kojim će se unaprijediti Kyotski protokol, čija važnost istječe 2012. godine.

Ključno pitanje konferencije vrti se oko činjenice da prvo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola završava 31.12. ove godine i da je nužno aneksom odrediti kako će se ključne odredbe protokola nastaviti provoditi u godinama koje dolaze i biti obvezujuće za sve dok se paralelno odvijaju pregovori o pravno obvezujućem dokumentu koji će naslijediti Kyotski protokol.

Kyotski protokol je stupio na snagu 16. veljače 2005. godine, nakon što je ratificiran od 55 država Priloga I.

Sukladno članku 22. točki 3. Konvencije, Republika Hrvatska je kao zemlja u procesu prelaska na tržišno gospodarstvo preuzela obveze stranke Priloga I., koje se odnose na zadržavanju vlastite emisije stakleničkih plinova na razini iz 1990. godine. Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime prihvaćen je s ciljem smanjivanja emisije ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova (metana, didušikova oksida, fluoriranih ugljikovodika, perfluoriranih ugljikovodika i sumporova heksafluorida).

Kyotski protokol prihvaćen je na Trećoj Konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) 11. prosinca 1997. Njime su industrijalizirane države postavile cilj smanjenja emisija plinova koji stvaraju efekt staklenika za ukupno pet posto u razdoblju od 2008. do 2012. u odnosu na baznu 1990. godinu.

Kyotski protokol stupio je na snagu tek 16. veljače 2005., nakon što su ga ratificirale zemlje odgovorne za 55 posto emisija štetnih plinova.

O ovom projektu je 2007. godine održan i okrugli stol »Kyotski protokol i šumarstvo« u Hrvatskom šumarskom društvu.

UNFCCC je stvorila Kyotski protokol koji je za sada glavna okosnica globalnog odgovora svjetske politike na izazov klimatskih promjena.

Kyotski protokol potpisan je 1997. godine, a na snagu je stupio 2005. godine.

Na trećoj konferenciji država potpisnica Konvencije o klimi u Kyotu 1997. godine usvojen je Kyotski protokol (Tekst Kyotskog protokola može se pogledati na stranici http://unfccc.int/resource/docs/convkp/kpeng.html).

Važno je naglasiti da je Kyotski protokol donesen nakon teških pregovora, pa i opstrukcije nekih moćnih država te je rezultat pokušaja vlada svijeta da se dogovore o smanjenju emisija stakleničkih plinova.

Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (u daljnjem tekstu: UNFCCC) koja je ratificirala Kyotski protokol,

Na Trećoj Konferenciji stranaka UNFCCC u Kyotu je 11. prosinca 1997. godine prihvaćen Kyotski protokol kojim industrijalizirane države svijeta postavljaju cilj smanjenja emisije ukupno za 5 %, u razdoblju od 2008. do 2012. godine u odnosu na baznu 1990. godinu.

Kyotski protokol polazi od činjenice da je s gledišta globalnog zatopljenja svejedno gdje je geografski došlo do emisije, odnosno gdje je emisija smanjena.

- Na oba je pitanja odgovor negativan, s tim da moram precizirati - Kyotski protokol traje samo do kraja ove godine.

Hrvatska se obvezala da će ratificirati Kyotski protokol u prvom kvartalu 2007. Potrebno je uložiti još napora da se ograniči rast emisija stakleničkih plinova da bi Hrvatska ispunila cilj Kyotskog protokola za razdoblje 2008. 2012.

Aktivnosti koje provodi EE projekt izravno su usmjerene k ispunjavanju obaveza propisanih zakonskom regulativom RH, smjernicama iz EU direktiva te međunarodnim protokolima i ugovorima (kao na primjer Kyotski protokol).

Kyotski protokol međunarodni je sporazum povezan s UNFCCC-om.

Hrvatski sabor potvrdio je danas Kyotski protokol, uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, kojim se Hrvatska obvezuje na petpostotno smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2012. Protokol je donesen 1997. u japanskom Kyotu, na temelju Konvencije UN-a koja je 1992. održana u Rio de Janeiru....

Montrealski protokol, Konvencija o klimatskim promjenama, Kyotski protokol, Roterdamska konvencija te Stockholmska konvencija.

Kyotski protokol, koji je stupio na snagu 16. veljače 2005. postavlja obvezujuće ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova za industrijalizirane države u prvom obvezujućem periodu 2008 - 2012.

Kyotski protokol usvojen je 1997. godine i on za države Dodatka I.

Republika Hrvatska potpisala je Kyotski protokol 1999. godine, ali ga nije ratificirala jer je utvrđena obveza smanjenja emisije za 5 posto u odnosu na baznu godinu, s obzirom na malu polaznu emisiju, teško ostvariv zadatak.

Pored toga, Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime i Kyotski protokol obvezuje da su stranke obvezne uspostaviti Nacionalni sustav za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova kroz koji se osigurava praćenje emisija u državi.

Kako bi se spriječilo daljnje povećanje stakleničkih plinova u atmosferi, a time i povećanje temperature, usvojen je Kyotski protokol, koji države koje ga ratificiraju obvezuje na provođenje politike kontrole emisije stakleničkih plinova.

M ultilateral Environmental Agreements), kao što su Montrealski protokol, Konvencija o klimatskim promjenama, Kyotski protokol, Bazelska konvencija, kao i prema brojnim sporazumima o okolišu u okviru UN/ECE regije uključujući Aarhušku konvenciju, sustavi pridržavanja odredbi već postoje ili su u fazi nastanka.

uspostaviti međunarodnu suradnju sa po jednom tranzicijskom i razvijenom zemljom (članicom Priloga II) koje već provode UNFCCC i Kyotski protokol

Poslije su pojedine zemlje ratificirale kao dodatak sporazumu i Kyotski protokol koji ima moćnije (i pravno obvezujuće) mjere.

Danas se već uvelike pregovara o razdoblju poslije Kyota, odnosno o pravilima smanjenja ispuštanja i preuzimanja troškova za to, što će stupiti na snagu kad istekne Kyotski protokol potkraj 2012. godine.