Djeca tvoja, što slučajem preživješe pokolj i pogrom, djeca tvoja koja su se vratila u tvoje iznakaženo, ranjeno naručje, djeca tvoja koja spavaju u neobnovljenim ruševinama, zaklonjena tankim klimavim, prestrašno lažiranim takozvanim obnovljenim vratima i krhkim prozorima od najtanjeg stakla i najjeftinijeg i najlošijeg drveta - ipak se bolje osjećaju ovdje, na tvojim bolnim grudima, ovdje gdje lisice love mačke po gradskim parkovima, gdje divljina i treće tisućljeće, gdje ljubav i patnja žive u neraskidivoj vezi, gdje nema mira, gdje nema spokoja - radije žive tu - i bolje im je nego bilo gdje drugdje.