Guranje tabua na veliki ekran ravno pod nos filmskom gledatelju Ferrerija je posebno zabavljalo pa je seks bio ne samo omiljena tema već i poseban oblik hedonističkog iživljavanja koje je nerijetko završavalo u perverzijama kao šaka u oko moralnim dušebrižnicima: Matica pčela (L ape regina, 1963.), Žena majmun (La donna scimmia, 1963.), Harem (L harem, 1967.), Dilinger je mrtav (Dillinger è morto, 1969.), Veliko žderanje (La grande abbufata, 1973.), Ne diraj bijelu ženu (Non toccare la donna bianca, 1974.), Priča obične ludost (Storia di ordinaria folia, 1983.), Kuća osmijeha (La casa del sorriso, 1991.), Meso (La carne, 1991.) i drugi.