Tek za usporedbu, brodove sličnih svojstava tijekom II. svjetskog rata označavali su kao lake krstarice, a nakon okončanja rata još dugo su takve brodove označavali kao (velike) razarače.

Britanci su od uništenja uspjeli spasiti samo tri lake krstarice i tri razarača, ali je većina njemačke flote visokoga mora zauvijek nestala u dubinama Scapa Flowa.

Britanski flotni sastav, Force H, s bojnim brodovima Valiant i Resolution, bojni krstaš Hood, nosač aviona Ark Royal, lake krstarice Arethusa i Enterprice i 11 razarača kojima je zapovjedao admiral James Somerville predao je ultimatum francuskim pomorskim snagama.

Flotila krstarica imala je u svom sastavu Prvi divizion krstaša od dva oklopna krstaša tipa Kaiserin und Konigen Maria Theresia: Kaiser Karl VI i Sankt Georg te Kaiserin und Konigen Maria Theresia koji je veći dio rata proveo u šibenskoj luci te četiri lake krstarice klase Zenta i dvije torpedne flotile s dvije moderne krstarice od kojih je Admiral Spaun iz 1906. bila prva laka krstarica tadašnjih mornarica, 18 razarača i 27 torpiljarki.

U prvim narudžbama nabavljene su dvije lake krstarice klase Brooklyn te veći broj razarača i podmornica.

U vanjskoj luci baziralo je 6 bojnih brodova (BB), 3 teške krstarice (CA) i 8 razarača (DD), a u unutarnjoj luci bazira još 4 teške krstarice, 3 lake krstarice (CL) i 19 razarača.

Međutim, nakon Njemačkog napada na Grčku, Britanci su u to područje detaširali (privremeno izdvajanje plovnih sastava iz matičnih postrojbi poradi izvršavanja nekih posebnih zadaća) plovnu udarnu skupinu od 4 lake krstarice (Orion, Ajax, Perth i Gloucester) i 4 razarača pod zapovjedništvom britanskog admirala Whippella.

Od brodova topničko djelovanje provodile su samo lake krstarice i razarači dok su teške krstarice i bojni brodovi bili u spremnosti da prihvate bitku s protivničkom flotom.

Kod otoka Eree nalazilo se uporište i sidrište ' Sevastopolj ' pogodno za lake krstarice i torpedne snage, ali i za sve druge ratne brodove.

Među lake krstarice klase Zenta ubrajaju se tri broda sagrađena u pulskom brodogradilištu; Zenta (porinuta 1897.), Aspern (porinut 1899.) i Szigetvar (porinut 1901.).

Američka 64. operativna skupina pod zapovijedanjem admirala Normana Scotta (2 teške i 2 lake krstarice, te 5 razarača) ima zadaću da onemogući japansko dopremanje pojačanja na Guadalcanal.

Da bi bilo lakše pratiti Athumanunh će prvo izvršiti podjelu Kriegsmarine: 1) Schlachtschiffe (bojni brodovi BB), 2) Flugzeugträger (nosač zrakoplova CV), 3) Schwere Kreuzer (teške krstarice CA), 4) Leichte Kreuzer (lake krstarice CL), 5) Panzerschiffe (oklopljeni brodovi AB), 6) Linienschiffe (linijski brodovi LB), 7) Zerstörer (razarači DD) i Torpedoboote (torpedni brodovi TB).

Lake krstarice (CL): HMS Arethusa, HMS Aurora, HMS Galatea, HMS Kenya, HMS Neptune, HMS Birmingham, HMS Sheffield, HMS Manchester, HMS Edinburgh i HMS Hermione.

No, sada će doći do sudara tog japanskog i američkog flotnog sastava admirala Fletchera koji je zapovijedao sa eskadrom od 3 nosača zrakoplova, jedan bojni brod 4 teške i 3 lake krstarice, 18 razarača i nekoliko podmornica

Pred njima se sada nalazila glavnina japanskih snaga: 4 BB (uključujući Yamato), 6 teških i 2 lake krstarice, te 11 razarača.

Blisko neposredno osiguranje konvoja činile su 2 krstarice, 4 razarača i 5 tropiljarki, daljnje osiguranje činile su 6 teških i 4 lake krstarice i 16 razarača, a posredno osiguranje činili su 2 bojna broda, 6 lakih krstarica i 13 razarača.

Japanska se eskadra u međuvremenu razdvojila i američkoj se floti opasnost primicala s dvije strane: s istoka japanske teške, a sa zapada japanske lake krstarice.

Za potporu i osiguranje desanta određena je američka 58. operativna eskadra pod zapovjedništvom admirala Michera sastava 15 flotnih CVA i lakih CVL nosača zrakoplova s ukupno 919 zrakoplova, 8 bojnih brodova BB, 2 bojna krstaša BC, 2 teške CA i 11 lakih CL krstarica i 48 razarača DD i britanska 57. operativna eskadra pod zapovjedništvom viceadmirala Rawlingsom sastava 4 flotna nosača zrakoplova CVA s ukupno 244 zrakoplova, 2 bojna broda BB, 4 lake krstarice CL i 12 razarača DD.

Jedna od blesavijih ideja admirala Jackieja Fishera je uključivala lake krstarice malog gaza naoružane sa topovima koje pripadaju bojnim brodovima: HMS Courageous i HMS Glorious su trebale biti naoružane sa 4 15 " Mk I topa, u dvije kule po dva topa.

Treba ti minimalno 9 heavy destroyera II (koji su i sami zapravo lake krstarice i imaju veliku defense statistiku - i Picardov Stargazer je bio Constellation klase) i 2 x9 command ili heavy cruisera, što više od toga to bolje, i da budu brodovi sa što snažnijim štitovima, bez obzira s kojom rasom igrao..

Neutraliziranje američkog zrakoplovstva na otoku, bombardiranjem uzletišta na otoku, povjereno je flotnim snagama (2 bojna broda, laka krstarica i 11 razarača) kojima zapovijeda admiral Hiroaki Abe i snagama (4 teške i 2 lake krstarice, te 6 razarača) kojima zapovijeda admiral Gunichi Mikawa.

Ostale japanske flotne snage (jedan bojni brod, 2 teške i 2 lake krstarice, te 9 razarača) imaju zadaću da krstare između otoka Truka i Guadalcana poradi osiguranja i potpore angažiranim postrojbama u bitki.

Bilo kako bilo, ujutro 27. ožujka 1941. godine sastale su se talijanske snage namijenjene operaciji " Gaudo ": pod zapovjedništvom admirala Iachina na najmodernijem bojnom brodu " Vittorio Veneto " (osn. naoružanje 9 topova od 381 mm) tu su još bila 2 odreda teških krstarica s topovima od 203 mm (ukupno 6 teških krstarica), 2 lake krstarice s topovima od 152 mm, te 13 razarača s topovima od 120 mm.

Međutim, ne obazirući se na spomenuto, Iachino je nastavio po predviđenom planu i kursu: tako je nakon mirne noći s 27. na 28. ožujka, rano ujutro izviđački hidroavion lansiran s " Vittorio Veneto " otkrio 7. krstarički odred brit. admirala Pridham-Wippel-a, sa 4 lake krstarice (topovi od 152 mm) i 4 razarača. 3. talijanski odred teških krstarica (" Trieste ", " Trento ", " Bolzano ") stupio je u kontakt s britanskim odredom, s ciljem da ga vatrom pritisne prema talijanskom kapitalnom brodu.

Talijanske su krstarice otvorile vatru s 22.000 metara, udaljenosti na kojoj im britanske lake krstarice nisu mogle ništa, pa su britanci požurili izaći ispod udara, pri tome ipak održavajući kontakt, ali i omogućujući Vitoriu Venetu da im se neopaženo približi

Posljednja jedinica je bila sastavljena od četiri nosača aviona (laki nosači Chitose, Chiyoda i Zuiho te jedini preživjeli flotni nosač Zuikaku (http://www.history.navy.mil/photos/images/h73000/h73067.jpg), ujedno i jedini preostali od šest nosača koji su napali Pearl Harbor), dva hibridna bojna broda/nosača, 3 lake krstarice i 10 razarača.

1. Ako mislis na bitku kod La Plate, dvije lake krstarice (Ajax i Achiles) i jedna teska krstarica (Exeter) su isle protiv bojnog broda (neka je i dzepni) te ga otjerali u Montevideo gdje je zavrsio kako je zavrsio

Dakle, Graf Spee se i te kako mogao nositi (i nosio se) sam protiv 1 teške, i dvije lake krstarice... ali daleko da je mogao u potpunosti ignorirati protivnika....

Njihova glavna jedinica (Center force) pod zapovjedništvom Vice-admirala Takea Kurite (http://www.bosamar.com/kurita.html) uključivala je 5 bojnih brodova (Haruna, Kongo, Musashi, Nagato i Yamato), 10 modernih i dobro naoružanih teških krstarica, dvije lake krstarice i 15 razarača.

Prema Gudalcanalu hitali su japanski ratni brodovi (6 prijevoznih brodova, 5 teških i 2 lake krstarice, te jedan razarač pod zapovjedništvom admirala Gunichi Mikawe.