Da bi njegove riječi dobile još veću snagu, on ih upućuje strankinji i time profinjeno definira razliku dvaju svjetova, uključujući u cijelu priču, gotovo neprimjetno, i odnos junaka prema vlastitom jeziku, o čemu se, uostalom, gotovo redovito progovara u povijesnom romanu, samo što to većina drugih čini s mnogo više tenzije, ostvarujući pritom daleko skromniji učinak: Stari je knez, miješajući u talijanski govor latinske izreke, hrlio u svojim mislima dalje.