Klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, od 22 do 23 sata, predvodio je dr. fra Miljenko Šteko, a sv. Misu koja je započela u 23,15, na latinskome jeziku, predvodio je nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn, u suslavlju dr. fra Ivana Sesara, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije i drugih 120 svećenika.

Zaprjeka za mogućnost djelatnoga sudjelovanja u liturgiji nije bila dob prisutnika nego prije svega sami način slavljenja: liturgija se slavila na narodu nerazumljivo latinskome jeziku, na način da je bila razumijevana kao čin koji svećenik (najvećim dijelom tiho) slavi »za« narod.

Dvije temeljne karakteristike toga razdoblja su poučavanje germanskih naroda latinskome jeziku, što je omogućilo proučavanje crkvenih otaca koji su pisali na latinskom jeziku (najstariji sačuvani primjerci rimske književnosti potječu iz IX. st., upravo su ih karolinški učenjaci spasili od zaborava), i pronalazak karolinške minuskule, pisma koje se je moglo relativno lako čitati i pisati. Karolinška minuskula, koju su razradili redovnici Katoličke crkve, bila je ključna pri stvaranju književnosti zapadne civilizacije.

Na latinskome jeziku stoljećima se pišu pravna, povijesna (kronike) i prirodoznanstvena djela, tvoreći s literarnim tekstovima jednu nadregionalnu hrvatsku kulturu koja je pratila i domete karolinške i otonske renesanse.

Također je pohvalio nastojanja osječke podružnice Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva da sada već tradicionalno krajem akademske godine u Osijeku kao akademskome gradu organizira Svetu misu na latinskome jeziku kao službenome jeziku Crkve.

Nakon toga je organizirana večera za članove podružnice tijekom koje se povela zanimljiva rasprava o potrebi uvođenja redovitih Svetih misa na latinskome jeziku za građane Osijeka, koji preferiraju tradicionalni katolički obred, a po uzoru na druge europske države, primjerice Poljsku, Mađarsku i Sloveniju, te u skladu s odlukama Svetoga Oca Pape Benedikta XVI.

Nakon 1918. godine i nove političke realnosti u kojoj se našla Hrvatska stupanjem u jugoslavensku zajednicu pod krunom Karađorđevića, Posavac je u Ivanić-Gradu nastojao očuvati svoje izvorne kulturno-rodoljubne tradicije, i to na taj način što su njegove zborovođe (Stipković, Stjepan Kralj i Stjepan Salaj) uvježbavali pjesme sakralnog sadržaja na latinskome jeziku i na hrvatskome prigodom svečanih misa i vjerskih blagdana.

Naslovnica i predgovor otisnuti su usporedno na francuskom i latinskome jeziku, posveta francuskomu kralju Luju XVI. (1754. 1793.) na francuskome, a znanstvene rasprave dijelom na latinskome, dijelom na francuskome jeziku.

Svoj obilan književni višežanrovski opus započeo je objavljivanjem povijesnoga djela na latinskome jeziku Apographum ex Joanne Lucio (1681), u kojem dokazuje, na temelju mnogobrojnih povijesnih djela, staro plemstvo obitelji Gušić.

Ostala su Vitezovićeva povijesna djela pisana na latinskome jeziku.

U splitsku klasičnu gimnaziju upisao se 1886, ali je zbog slaba uspjeha u latinskome jeziku ubrzo prešao u realnu gimnaziju, gdje druguje s M.

Papa, koji je vratio mogućnost održavanja obreda na latinskome jeziku i sa svećenikom okrenutim leđima prema vjernicima, onim prije Drugog vatikanskog koncila, sada razmišlja o nekoj vrsti spajanja dvaju obreda.

U tome liturgijskom slavlju, koje je uglavnom na hrvatskome, postoje i dijelovi na latinskome jeziku, među kojima su Marijin hvalospjev " Veliča duša moja Gospodina " i molitva Gospodnja Oče naš. (H)

Napisao je petnaest djela na hrvatskome, talijanskome i latinskome jeziku.

Sačuvano je nekoliko njihovih, kažu, iskrivljenih prikaza što su ih napisali klasični pisci na grčkom i latinskome jeziku, a nekoiliko puta se neizravno spominju u Bibliji.

Benedikt XVI. je prvu svoju homiliju održao na latinskome jeziku.

Obred je započeo čitanjem Papina životopisa (takozvani »rogito«) na latinskome jeziku.

Na modelu slagalice otisnuti su elementi arhitekture na latinskome jeziku s prijevodom na hrvatski i engleski.

Rukopis knjige na latinskome jeziku, koja je objavljena u formatu male osmine, sa 211 stranica, Lalangue dovršava 20. rujna 1775. godine.

U radnoj sobi je bio postavljen veliki radni stol i tri ormara puna nekakvih knjiga na latinskome jeziku.

Iz današnje perspektive možda će čudno izgledati slika Ivana Kukuljevića Sakcinskog kako zaneseno 1843. godine drži prvi govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskome saboru u kojem se tada govorilo na latinskome jeziku.

Svu je njegovu građu uvrstio u svoj dvostruko veći Gazophylacium, učinivši je tako temeljnicom hrvatske kajkavske leksikografije. H. je dobro poznavao djela europskih pisaca na latinskome jeziku, ali i dotadašnje malobrojne kajkavske pisce.

Početkom 19. stoljeća pronađen je u gornjebavarskom samostanu Benediktbeuren rukopis sa 228 moralno-satiričkih, ljubavnih i nazdravičarskih pjesama pisanih uglavnom na latinskome jeziku te u manjoj mjeri i na njemačkome jeziku.

Česmički je u pjesmi Stablo govori u devet katrena na latinskome jeziku napisao fingiranu ispovijed stabla.

Molio je iz časoslova na latinskome jeziku: »Introibo ad altare Dei...

Sastavio je niz molitvenika i katekizama upućenih vjerskomu odgoju puka: Obilato duhovno mliko, 1754; Bogoljubstvo na poštenje, 1759; Utočište blaženoj Divici Mariji, 1759; Primogući i srdce nadvladajući uzroci, 1760; Bogoljubnost molitvena, 1766, te Mala i svakomu potribna bogoslovica, 1773. Vjerojatno je sastavljao i kazališne komade na latinskome jeziku za izvođenje u isusovačkim školama (npr.

Na njemu uz te boje mogu biti prikazani i krunica, pas i zvijezda koji su se pojavili u snu majke svetoga Dominika Sveti Dominik i Red propovjednika te natpis na latinskome jeziku: Laudare, benedicere, prædicare što znači Slaviti, blagoslivljati, propovijedati.

Formulom proà itanom na latinskome jeziku, msgr. Slawomir Oder, postulator kauze, objavio je predaju dokumenata o životu, krepostima, kao i opà ¦ enito à udima pape Wojty³e, Zboru za proglašenje svetih.

U Švicarskome gradu Baselu 1559. izdao je djelo na latinskome jeziku pod naslovom ENCYCLOPAEDIAE SEU ORBIS DISCIPLINARUM TAM SACRARUM QUAM PROFANARUM EPISTEMON.

Glazbeno-liturgijski dio slavlja pomno je pripreman, a liturgijske skladbe odabrane su s posebnom pozornošću i mišlju na slavlje Sedme vazmene nedjelje, prvi Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, dijelove slavlja koji će biti na latinskome jeziku te činjenica da ovo slavlje okuplja mnoštvo vjernika svih krajeva domovine i šire, a liturgijska glazba ima zadaću udioništva vjernika u slavlju.