Okupljeni su tako mogli saznati kako prvi latinični tekst na narodnom jeziku potječe upravo iz zadarskog benediktinskog samostana, dok se " Planine " Petra Zoranića smatraju prvim hrvatskim romanom.

Trebali su propovijedati ljudima na narodnom jeziku i načinom koji su mogli shvatiti i razumjeti.

U drugoj polovini 19. st. gotovo svako mjesto na Braču imalo je čitaonicu čiji je cilj bio podučavati puk u narodnom jeziku i proširivati mu vidik nacionalne svijesti.

Kan. 9. Tko kaže da treba osuditi obred Rimske crkve da se tihim glasom izgovara dio kanona i riječi pretvorbe; ili da se mise trebaju slaviti samo na narodnom jeziku; ili da se voda ne smije dodavati vinu u kaležu koji se prinosi zbog toga jer je to protiv Kristove ustanove, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Tako su nastavili dugogodišnji niz hodočašća na Piškeru, koja su obnovljena 90 - ih godina prošlog stoljeća u crkvi gdje se do 1939. godine slavila drevna saljska liturgija na narodnom jeziku i koja je važila duhovnim središtem ribarskog naselja, koje su pređi današnjih Saljana utemeljili pored bogatih lovišta sitne plave ribe.

Nije potrebno naglašavati koliku je senzaciju predstavljao za sve tamošnje pripadnike južnoslavenskih naroda posjet jedinog stalnog kazališta na slavenskom jugu koje se publici obraća na narodnom jeziku.

U razvoju naše književnosti javlja se fra Matija Divković (u Veneciji tiska prve knjige na narodnom jeziku pisane bosančicom), franjevci Pavao Papić i Stjepan Matijević, Filip Lastrić (historiografsko djelo tiskano u Veneciji...).

Podsjetimo, prigodom njezina osnutka u veljači 1842. prvi je predsjednik tadašnje Matice ilirske, grof Janko Drašković izjavio: Najpoglavitija svrha društva našega jest: nauku i književstvo u našem narodnom jeziku razprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izrazi.

Život njegov i djelovanje njegovih tjesnijih prijatelja bilo je upereno protiv svim našim narodnim i nacionalnim idealima: protiv narodnoj kulturi, protiv narodnoj umjetnosti, protiv narodnom jeziku, pa č ak i protiv narodnoj službi Božjoj (...) Bajamontov rad, nije bio samo politi č ko razmimoilaženje sa našim narodnim ljudima, nego je bio prava neprijateljska i nerazumna mržnja, posijana i njegovana vijekovima od mleta č kog nasilja, a otrovana od austrijske vladavine. Doista, prije 130 godina u autonomaškom Splitu nije bilo lako Hrvatom biti

Bosanski franjevci su održavali izvornu narodnu pismenost, štampajući od 1611, tj. od Divkovićeve knjige Nauk krstjanski za narod Slovinski, mnoga djela namijenjena katoličkom " narodu slovinskom " te njegovom duhovnom održavanju i vaspitanju na " bosanskom ", " slovinskom ", " ilirskom " narodnom jeziku i bosanskom pismu.

Francuska vlast bila je i tijekom Ilirskih pokrajina ovdje okupacijska, ali ta okupacija je bila puno plemenitija od nekih drugih, jer Francuzima treba zahvaliti za prodor prosvjetiteljskih ideja, gradnju prvih cesta, prvih zdravstvenih ustanova, prvih škola na narodnom jeziku, kazao je akademik Šanjek i podsjetio na Napoleonov proglas u kojemu je car kazao kako želi biti kao otac, a hrvatskom narodu i hrvatskim prostorima želi napredak.

Cilj je čitaonicama bio podučavati puk u narodnom jeziku i proširivati mu vidik nacionalne svijesti.

Hrvatska pučka liturgijska glazba specifična je jer je, za razliku od cijeloga katoličkog svijeta gdje je vladao samo latinski jezik, imala povlasticu nastanka na narodnom jeziku.

Tijekom drugog izlaganja pod naslovom " Crkvene korizmene popijevke " prof. Steiner pojasnio je da je crkvena pučka popijevka strofna skladba kršćanskog sadržaja na narodnom jeziku, koja se, uz odobrenje crkvenih vlasti, može pjevati u liturgijskim slavljima.

Tako je to djelo pod naslovom Dialogo sopra i due sistemi del mondo (Dijalog o dva najveća sustava svijeta) izišlo iz tiska 21. veljače 1632. Diaologo je bio pisan na narodnom jeziku, što u ono vrijeme nije bilo uobičajeno, s ciljem da bude dostupan većini ljudi.

Zanemarivanje uobičajene crkvene discipline i načina života među redovnicima koji su ostali na području Bosne, a bili su naj vjerojatnije benediktinci ili bazilijanci (i jedni i drugi nisu bili latinaši, nego glagoljaši, tj. i liturgiju i druge spise vodili su na ondaš njem narodnom jeziku - takvi su bili ti redovnici i po Dalmaciji).

Oni su već od 9. stoljeća prosvjećivali narod i zastupali bogoslužje na narodnom jeziku.

Iako su se mnogi Hrvati zadovoljavali samo time što imaju misu na narodnom jeziku, glagoljaštvo je onima koji su tražili više učinilo i samu biblijsku nauku dostupnijom.

Ipak, u Dubrovačkoj Republici u 18. stoljeću njenom posljednjem stoljeću, jer ju je 1808. ukinuo Napoleon latinska je književnost plodnija od one pisane na narodnom jeziku.

Grof Janko Drašković kao prvi predsjednik Matice, tada još ilirske, davne je 1842. jasno obrazložio razlog njena uspostavljanja: " Najpoglavitija svrha društva našega jest: nauku i književstvo u našem narodnom jeziku rasprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izobrazi ".

Samo od 1456. godine pa do prve protestantske Biblije (1520.) Katolička je crkva tiskala Bibliju u 626 izdanja, od toga 198 na narodnom jeziku.

Početke renesanse nalazimo u djelima Dante Alighieri su pisana na narodnom jeziku.

Potrebno je naglasiti da je glagoljaško pučko crkveno pjevanje utemeljeno na višestoljetnoj praksi pjevanja na hrvatskom narodnom jeziku.

Pjevalo se na narodnom jeziku i onda kada je službeni liturgijski jezik bio latinski, odnosno dozvoljavalo se puku da na latinske zazive odgovara na vlastitom jeziku.

Takvo pjevanje na narodnom jeziku predstavlja jedinstvenu kulturnu i povijesnu baštinu na hrvatskoj, ali i svjetskoj pozornici.

Uvodni govor (namjerno na talijanskom) održao je dr. Pave Kamber predsjednik Inicijativnoga odbora naglasivši; " Doći će dan kada će narodni jezik, podignut iz žalosnog položaja u kojem se nalazi imati počasno mjesto pokraj kultiviranog talijanskoga. " Zatim je govorio (na hrvatskom) Mihovil Granić o potrebi gajenja znanosti i književnosti na narodnom jeziku i u narodnom duhu, naglasivši da je s tim ciljem i osnovana ova Čitaonica.

Humanizam i renesansa predstavljaju svojevrstan zaokret u odnosu na prošlo razdoblje, polako se shvaća da su proučavanja vrijedni i narodni jezici, ne samo latinski, a prvo važnije djelo posvećeno narodnom jeziku je Nauk o pučkom jeziku Dantea Alighieria.

To znači da su benediktinci imali službu Božju i na narodnom jeziku.

Teološka literatura na narodnom jeziku (starijim oblicima nizozemskog, francuskog i njemačkog) poznata je i po uvođenju nove tematike ili barem po pristupu tradicionalnim temama na nov i hrabar način.

Taj i takav jezik Kačić je crpio od svojih prethodnika franjevaca, tiskanih gramatika Bartola Kašića i Jakova Mikalje iz 17. stoljeća, Tome Babića iz 1712. i Lovre Šitovića iz 1713., kao i na živom narodnom jeziku svoga doba.