U Vašem listu dana 1.9.2004. godine objavili ste tekst pod naslovom " Burzovna igra s predumišljajem? " autora Frenkija Laušića, u kojem su se dogodile neke očigledne pogreške koje želim demantirati.

Kao nove sudionike navodi se generale Norca, Ademija, Crnjca, zapovjednika vojne policije Laušića, bivše ministre Jarnjaka i Radića, te pomoćnika ministra obrane za sigurnost Rebića.

Na dalekovidnici i u novinama pratim svjedočenje Mate Laušića na haaškom Tribunalu, umirovljenog generala, u doba Domovinskog rata zapovjednika vojne policije.

Je li ta Komisija imala pravo, kao i u slučaju Duića i ekipe, kad je Matu Laušića imenovala naredbodavcem, ostaje vidjeti.

Ta je dokumentacija, nakon što je Komitet prestao s djelovanjem, dostupna u Ministarstvu pravde Srbije i hrvatsko Državno odvjetništvo može lako doći do nje, kaže nam sudac Ilija Simić, član vladina Komiteta, koji je optužio Laušića. Radili smo krajnje profesionalno, tu su sve bili ljudi od struke.

Ja i nekoliko žena, koje su tih dana bile izbačene iz stanova uz asistenciju Vojne policije samo zato što su bile Srpkinje, išli smo kod Laušića u Zagreb, a on je ženi koja je od njega tražila pomoć, Slovenki Marinković, rekao: Ja nemam moralno pravo hrvatskog vojnika izbaciti iz vašeg stana, što je za mene ratni zločin.

Neki su naprosto zaboravljeni, kao na primjer Dalibor Cvitan, čijoj romanesknoj trilogiji Bošnjak pridaje poseban status, neki su prostorno dislocirani na razmeđi kultura kao prozni opus Petka Vojnića Purčara, neki su pak diskretno i nekako neopazice objavili zanimljive prozne cikluse poput Zore Dirnbach ili Kazimira Klarića, Joze Laušića ili Anđelka Vuletića, dok su drugi u generacijskoj i medijskoj, ali ne i autorskoj defenzivi poput Borbena Vladovića i napose Alojza Majetića.

Ispravio je svoju izjavu tijekom svjedočenja da je po njegovu saznanju general Čermak imao na raspolaganju 300 do 500 ljudi za obnovu ustavnog poretka, objasnivši da je imao na umu generala Laušića.

Da bi se u potpunosti razumjelo program okupljanja članova udruge Documente, kao progonitelja Tuđmanove samostalne hrvatske i njezinih branitelja to pobliže objašnjava Mirko Sjekavica ispred Pusićevog GOLJP-a, koji kaže: Bez utvrđivanja kaznene odgovornosti Vladimira Šeksa, Davora Domazeta Loše, Ivana Jarnjaka, Mate Laušića i drugih osoba na najvišim vojnim i političkim funkcijama zbog propuštanja sprječavanja i kažnjavanja svojih podređenih u počinjenju zločina, ne može doći do potpune i cjelovite katarze društva koje bi trebalo preuzeti dio odgovornosti za zločine počinjene u njegovo ime.

Sigurno ne bi nikome u Vladi ili DORH-u palo na pamet optuživati istražitelje haaškog tužiteljstva zato što su došli u posjed cijelog niza dokumenata mimo Vlade RH, uključujući famozni Brijunski transkript te službeni dnevnik Mate Laušića.

Složio se s više puta ponovljenom tezom generala u mirovini Mate Laušića o zaštitarima kao " drugom ešalonu policije ", dodavši da samo tvrtka Sokol Marić na terenu ima 64 interventne ekipe koje bi, zajedno s isto tolikim brojem ekipa drugih tvrtki, mogle znatno doprinijeti općem stanju sigurnost naravno, pod uvjetom da im policija uspije naći prikladno mjesto unutar sustava.

Kad je pomoćnik ministra unutarnjih poslova Joško Morić na sastanku u MUP-u 13. rujna 1995. kazao kako zapovjedna linija ne funkcionira, jer zapovjednici zbornih područja misle da su loše ili pogrešno informirani o stanju na terenu, zar time nije rekao da vi niste prenijeli svu ozbiljnost stanja, pitao je Mišetić Laušića.

Ponajprije bih spomenuo general pukovnika u mirovini Matu Laušića, načelnika Uprave Vojne policije od 1992. do 2003. koji je imao viziju razvoja Vojne policije u tom razdoblju.

Feldijev javni istup ponovno je usmjerio pažnju na ulogu generala Laušića koji je u tri navrata (godine 2004., 2007. i 2009.) dao iskaz Haaškom sudu.

Laušića su haaški tužitelji 2004. godine ispitivali kao osumnjičenika, da bi mu nedugo zatim priopćili kako ih ipak zanima samo u svojstvu svjedoka.

Danas Haag protiv Laušića više ne može podnijeti optužnicu jer Haaški sud nema pravo na pokretanje dodatnih slučajeva uz ove koje upravo rješava, ali Laušića bi mogla teretiti Hrvatska.

Naime, Stipe Vidaković svako jutro iz stambene zgrade sa petog kata iznosi invalida Tomislava Laušića koji je prikovan uz kolica, a kako je zgrada... više

Krajem 1991. po zapovijedi načelnika Uprave VP-a, pukovnika Mate Laušića, vodovi se spajaju u satniju Vojne policije pri Hrvatskoj ratnoj mornarici.

Isto je bilo i među promatračima, poput vojnog izaslanika SAD-a kapetana korvete Roberta Allena, načelnika Uprave VP-a general bojnika Mate Laušića, glavnog inspektora HV-a brigadnog generala Josipa Ignaca, te čelnih ljudi iz zbornih područja i niza drugih.

Obrana generala Ivana Čermaka u ponedjeljak je na haaškom suđenju trojici hrvatskih generala tijekom protuispitivanja ratnog zapovjednika vojne policije Mate Laušića dokazivala da generalu Čermaku, zapovjedniku zbornog mjesta Knina u vrijeme Oluje, nisu bile podređene postrojbe vojne policije na području Knina.

Dijelim tvoje mišljenje da nije bilo nikakvog pritiska na Matu Laušića ni od ICTY-a ni od DORH-a i da je potpuno neopterećen svjedočio u korist generala hrvatske pobjedničke vojske.

Piše Slaven Letica da je za osudu jedini temelj krivotvoreni transkript te svjedočenja očevidaca: Stipe Mesića, Josipa Manolića, Mate Laušića i Dušana Bilandzića.

- Istražujući dalje, doznao sam da je isti čovjek prvi puta sigurnosno provjeravan u travnju 1992., te da je u HV uistinu primljen 29. travnja, ali i da je već 1. svibnja, kao osoba od posebnog povjerenja tadašnjih čelnika Uprave vojne policije, generala Mate Laušića i brigadira Marijana Biškića, promaknut za zapovjednika 67. bojne vojne policije HV-a.

Pretpostavljam da mu je kod Laušića najveći plus bila epizoda iz Vukovara, jer je i ' general s lulom ' na čelo Vojne policije došao baš u trenutku kada je trebalo privoditi branitelje koji su se sredinom studenog probili iz opkoljenog grada, a koje je Manolićeva komisija ubrzo potom proglasila rušiteljima ustavnog poretka Republike Hrvatske dodaje Radnić.

Što se tiče dijela dokumentacije koja se do smrti ministra Martinovića nalazila u Ministarstvu financija, nju je nakon ministrove smrti preuzela Vojna policija po nalogu njezina dugogodišnjeg šefa, umirovljenoga generala Mate Laušića.

O tome, osim Laušića, zasigurno nešto više znaju i ondašnji pomoćnici ministra obrane Vladimir Zagorec i Ljubo Ćesić Rojs, ali i drugi poput Šuškove pouzdane suradnice Dunje Zloić-Gotovine.

Da te sve to imalo zanima, mogao si pronaći na netu da je svjedok predstavljan kao krunski, odustao od svjedočenja zbog manipulacija Državnog odvjetništva: nepružanja adekvatne zaštite svjedoku, pritiska da svjedoči samo protiv neposrednih izvršitelja zločina (što svjedok ne može jer ih nije vidio gdje čine zločin) i zanemarivanja uloge pokrovitelja zločina: Šuška, Perkovića, Laušića...

Mate Laušića, nekadašnjeg zapovjednika u vojnoj policiji, koji je u vrijeme svoje odgovornosti za zbivanja u Lori bio sve samo ne smiješan.

Zanimljivo bi bilo znati što je nagnalo Matu Laušića, koji svjedoči u svojstvu osumnjičenika, da tako otvoreno o svemu progovori, mislim da to nije dogovor s Tužiteljstvom suda, jer ICTY ne može više podizati optužnice, a DORH opet ukoliko bude elemenata za podizanje optužnice protiv Laušića, sigurno za takvu vrstu dogovora nije zainteresiran, jer je i on sve vrijeme bio u funkciji zaštite laži a ne istine.

U meni su tako žive slike Tvog pogreba: mlako i opojno srpanjsko poslijepodne, gomila svijeta, govor Nikole Miličevića i Joze Laušića nad otvorenim grobom i u ima DKH.