Prva šipčica leđne peraje je duža od ostalih.

Međutim leđne peraje pravih dupina su često oštećene.

Leđne peraje koje vire iznad površine i po 20 - tak centimetara odaju lokaciju jata koje se lagano kreće prateći smjer morske struje.

Detaljnim uspoređivanjem fotografija leđne peraje lamjanskog dupina sa dupinima u katalogu leđnih peraja dobrih dupina sjevernog Jadrana Plavog svijeta utvrđeno je kako se ne nalazi u katalogu te da se radi o do sada nepoznatoj jedinki.

Postoje i druge vrste riba, osim morskog psa, čije leđne peraje mogu zavarati i stručno oko.

Razlikuju se po izgledu leđne peraje, a brigu o tim golemim sisavcima aktivisti Plavog svijeta nastoje podijeliti s ostalima tako što svake godine ponude nekoliko primjeraka na usvajanje.

Posebno dobro ta riječ opisuje bočne prozore, djelo dizajnera Stefana Righinija, koji se ovoga puta odlučio podariti nov izgled poznatom obliku leđne peraje morskog psa... i povećati je na 30 četvornih metara - drugim riječima ekstremizirao je ostakljene površine.

Razlikuje se od bodorke i po tome što su joj trbušne peraje smještene ispred leđne peraje, dok su kod bodorke trbušne peraje ispod leđne.

Ono se najčešće nalazi kod leđne peraje (ako ju riba ima), odnosno na pola puta između otvora za škrge i anusa.

zadatak 2: Crtanje obrisa leđne peraje dupina prema projekciji fotografije na pano ili zid te uspoređivanje s crtežima iz kataloga Plavoga svijeta i identifikacija dupina

Znanstvenici znači bilježe njihove leđne peraje i svakog nazovu imenom da bi ih lakše pratili i bilježili njihovo kretanje.

Riba pauk (Echiichthys draco, Weeverfish) je vrlo česta u Jadranskom moru i ima otrovne bodlje na vratu pri samom početku leđne peraje.

Nakon utvrđivanja svih činjenica i fotografiranja leđne peraje za daljnju analizu i identifikaciju, pokušali smo pristupiti životinji.

Izgleda zaista kao pravi morski pas a ime je dobio po snažnoj kosti koja se nalazi uz rub druge leđne peraje i to mu je jadničku sve čime se brani.

Na leđnoj strani su dvije odvojene leđne peraje.

Na kraju prve leđne peraje nalazi se tamna točka.

Ne postoje dvije iste leđne peraje.

- opasni podvodni organizmi: - - kod ugriza riba postoji veća mogućnost od infekcije (otrov, bakterije) - - uz morske pse prijeti veća opasnost ako se pljuska na površini nego dok se roni - - riba lav ima otrovne bodlje i privlači je svjetlost što je opasno za vrijeme noćnih zarona - - murine imaju jak ugriz koji trga meso - - riba okidač ima izuzetno jak ugriz, brani jajašca u gnijezdu - - u pijesku mogu biti zakopane ribe s otrovnim bodljama (biti oprezan) - - plavoprstenasta hobotnica ima izuzetno otrovan ugriz, sjaji plavim svjetlom kad je uznemirena - - kamena riba ima otrov u bodlji leđne peraje - - škarpina isto ima otrovne bodlje-manje otrovne, ne mijenjaju boju - - raže žutulje imaju jednu ili više otrovnih bodlji - - riba kunić isto ima otrovne bodlje - - riba vjeverica ima veliku bodlju ali obično nije otrovna - - puževi stošci izbacuju kroz pokretni cjevasti organ otrovne strelice - - postoje i otrovni morski ježinci - - morske zmije su otrovnije od kopnenih ali nisu agresivne ako nisu napadnute - - trnasta zvjezdača ima bodlje koje se lome u koži - - morski organizmi sa žarnjacima opeku kožu - - mnogočetinaši ili morski crvi imaju čuperke četina duž bočnog dijela tijela koje prodiru u kožu i izazivaju žarenje.

Leđne peraje razlikuju se na dva načina.

Prvo njihova veličina i izgled - postoje veće i manje leđne peraje, zatim peraje koje su više ili manje zakrivljene, peraje koje su šire i uže i slično.

Istraživači prilikom svojih susreta sa dupinima na moru fotografiraju njihove leđne peraje te se pravi katalog različitih peraja dupina u nekom području.

Važno je naglasiti da se u katalog uključuju fotografije obje strane leđne peraje jer su one oblikom naravno jednake, no prije navedeni ožiljci i ogrebotine se razlikuju.

Njihove leđne peraje kao i kod kitova nisu jednake građe kao peraje drugih riba.

To znači da površina mora treba biti što mirnija jer valovi mogu jednostavno maskirati leđne peraje dupina.

Svaki od istraživača prati određeni dio površine te prati sve što se dešava, tražeći obris leđne peraje.

Kad opazimo skupinu, a povremeno potraga može trajati i po nekoliko sati, bilježimo lokaciju na kojoj smo pronašli skupinu, pokušavamo utvrditi njen sastav te fotografiramo sve leđne peraje za naknadnu fotoidentifikaciju.

Razlika u prepoznavanju ove dvije vrste je najizražajnija u tome što tabinja bijelica ima izduženu prvu nit leđne peraje dok mrkulja to nema, a također i po boji, bjelice su blago roze boje.

Nastao je izdvajanjem i produživanjem šiljka iz leđne peraje te završava nepravilnom mesnatom svjetlećom izraslinom [ 1 ].

Tamne pjege postoje samo na prednjem dijelu tijela, uglavnom do ispod leđne peraje, dok se crvene pružaju po cijelom tijelu.

Ova fotografija snimljena je sa obale, s udaljenosti od preko dvjesto metara, i nije nešto posebno, jedva se razaznaju leđne peraje dvaju dupina.