Jučer u Zagrebu, hodajući po izložbama s osam svojih ljudi, upoznala sam ludublunu, mladu povjesničarku umjetnosti, turkologinju nasmijanog fejsa... ona nam je bila vodilica i prijateljica... pomalo stisnuta između napadnih bahatih žena iz provincije što se po galerijama preglasno smiju, Bluna se dobro držala... nije posustala do samog kraja... veli idem vas ja otpratiti do kombija pa ću polako na tramvaj, kući... a onda, kad su joj vidjeli leđnu peraju svi su navalili na mene tako je draga, tako je simpa... (omajgaad, hoću li do Rijeke to morati slušati)