Pristalice treće skupine teorija smatrali su kako se uzrok ledenih doba krije u atmosferi Zemlje.

Dosadašnja istraživanja dovela su do niza spoznaja pa je tako jasno da je spilja Lokvarka nastala u jurskim vapnencima i dolomitima srednje jure i to korozivnim djelovanjem vode duž pukotine u smjeru jugozapada u doba diluvija (pleistocena), odnosno perioda izmjene ledenih doba na Zemlji, koji je započeo prije oko 2 milijuna godina, a završio prije oko 100 000 godina.

Primjerice, u planinskim područjima te u visokim geografskim širinama prisutni su ledenjački reljefni oblici oblikovani za vrijeme ledenih doba u prošlosti Zemlje (a danas nisu nužno pod ledenim pokrovom).

Znanstvenici britanskog nacionalnog tima za istraživanje Antarktika (British Antarctic Survey) proučavali su kolonije mahovnjaka iz Weddellova i Rossova mora s dna epikontinentalnog pojasa (područja koje je tijekom ledenih doba bilo pod ledom) i dubokomorskih područja.

Ne postoje točni brojčani podaci o stanju u NP Paklenica, u kojem supovi žive najvjerovatnije još od razdoblja zadnjih ledenih doba, već samo grube procjene.

Preživjesmo tako nekoliko ledenih doba, a tako će biti i ubuduće.

Za tu priliku je projkat spremio jedan od najvecih srpskih naučnika, Milutin Milanković (najponatiji po tome sto je dao matematicko resenjep roblema nastanka ledenih doba, koje danas stoji u osnovi vazece teorije koju je uradio projekat CLIMAP).

Na primjer, tijekom zadnjih milijun godina bilo je deset velikih ledenih doba koja su se izmjenjivala sa deset velikih globalnih zagrijavanja.

Najbolje prognoze i teorije ledenih doba dao je klimatolog Milutin Milanković, rođen u Hrvatskoj u Dalju, kasnije potpredsjednik Srpske akademije.

Kasnije je Đuro Pilar (1846. - 1893.) raspravlja o uzrocima ledenih doba i povezuje ih s ekscentričnošću Zemljine putanje, a kasnije se bavi uzrocima potresa za koje kaže da su najuže povezni sa stvaranjem pukotina i rasjeda u Zemljinoj kori.

Tako npr. astronomska teorija klime nalazi objašnjenje klimatoloških promjena na našem planetu (npr. postanak ledenih doba) upravo u promjenama u Zemljinoj stazi i precesiji Zemlje.

Neposredno nakon ledenih doba oblikovali su se klimatski pojasi poput ovih danas.

Kaže da je najbolje prognoze i teorije ledenih doba do sada dao klimatolog Milutin Milanković, koji je rođen u Hrvatskoj u Dalju, a koji je bio potpredsjednik Srpske akademije.

Ti ciklusi uzrukuju da se Zemljina klima mijenja između dugačkih ledenih doba od oko 100.000 godina i toplih međuledenih perioda, obično oko 10 do 15.000 godina.

Kraj ledenih doba karakterizira povećanje temperature i povlačenje ledenjaka i ledenih pokrova.

Naime, tijekom ledenih doba, od kojih je posljednje tada bilo na vrhuncu, zbog vezivanja velike količine vode u prostranim ledenim pokrovima morska je razina bila ponekad i više od stotinu metara ispod današnje.

Sedamdesetih godina 19. stoljeća i hrvatski geolog Gjuro Pilar, profesor geologije na Mudroslovnom fakultetu iznio je svoju teoriju o postanku ledenih doba.

To je normalan ciklus Zemlje, jer uvijek kad bi na Suncu se smanjila aktivnost na Zemlji bi dolazilo do malih ili velikih ledenih doba " jedna je od ozbiljnih čitateljskih reakcija na prvoaprilsku vijest, dok su se neki drugi pak puno više preplašili.

I novija istraživanja potvrđuju kako smo u usporedbi sa sličnim razdobljima nakon pravih ledenih doba proživjeli nevjerojatno ugodnih 8000 godina.

Biogeografski položaj, vapnenac kao dominantna geološka podloga, izražen krški reljef te razvedenost obale i činjenica da je ovaj prostor bio pribježište biljaka i životinja za ledenih doba, uzrok su velike biološke raznolikosti kako kopnenih tako i vodenih ekosustava.

slažem se sa tobom nobie ciklusi ledenih doba postoje na planeti već stotinama tisuća godina. geološka ispitivanja i bušenja to su lijepo pokazala. sada se nalazimo na vrhuncu ciklusa, i krećemo u ledeno doba. najveći čimbenik u promjenama su vulkani koji su se aktivirali u posljednjem periodu (pogotovo oni pod morem), i vodena para koja utječe na (trenutno) globalno zatopljenje više od 80 % problem je u tome što znanstvenici proučavaju samo dio za koji su im omogućena materijalna sredstva, tj. ona od koje bi moćnici mogli imati koristi kroz poreze i sl. sranja. a to je u ovom slučaju proučavanje CO2, koji tek nekoliko % utječe na globalno zatopljenje. i zato su samo takvi znanstveni podaci dostupni javnosti. sve ostalo je djelomično istraženo ili neistraženo, ili nebitno za moćnike

Dva razdoblja u pleistocenskim ciklusima ledenih doba, mlađi i stariji drijas, dobili su ime po ovoj biljci, koja je tada bila vrlo česta.

http://www.sciencecourseware.org/eec/GlobalWarming/Tutorials/Milankovitch/ za one interesira, na linku se mogu vidjeti korisne animacije koje zorno pokazuju kako izgledaju milankovićevi ciklusi koje nesretni paar nije baš najsretnije objasnio svojim paralelama sa peći; od svih je najzanimljivija ona " ekscentricitet " koji je izgleda za neke beznačajan, a zanimljiv je jer se pojavljuje u ciklusima od 95 - 125 k godina koji je najsličniji ciklusima tijeka ledenih doba u posljednjih milijun godina, obzirom da nije utvrdjeno ništa prikladnije što svakih 100.000 godina okida početak ledenih doba. trenutna vrijednost ekscentriciteta je 0,0607 što daje promjenu u veličini primljenog sunčevog zračenja od 6,7 %. sitnica. (ukupne varijacije se kreću oko 20 - 25 %). potom usporediti ciklus od 100.000 godina sa ciklusima ledenih doba prema rezultatima rekonstruiranim iz kore vostok; jest, picajzle će reći sa pravom - ne slaže se ciklus u potpunosti, naime prije milijun godina obiliquity je bio prema rekonstruiranim temperaturama primaran, a potom je zamijenio ekscentricitet. zašto se ciklusi ne slažu sa temperaturama i početcima ledenih doba, te koji su zapravo faktori koji pored ovih utječu na globalnu klimu misterija je koju mora riješiti buduća znanost. nezavisna i od politike neopterećena, a vinkoviću i fizičarima blogerima ostavljamo da traže crackove i crankove, nesumnjivo je lakše od onog prvog (znanstvenog rada;). ne sumnjam tko će biti crackpot veljače-pavuna. materija se prikuplja i analizira, jedva čekam novu epizodu sa mucavim moderatorom koji se znoji i ima oči kao da je upravo smotao trubicu ganje.

Već sada koncentracije CO2 su narasle na 380 udjela na milijun, dok su se milijunima godina u predindustrijskoj eri kretale od 180 za ledenih doba do 280 na milijun tijekom međuglacijalnih razdoblja.

Tako je, primjerice, Wegener znao da se u prošlosti zbilo nekoliko velikih ledenih doba.

Dokazi o postojanju ledenih doba u geološkoj prošlosti ostaci su kosti životinja koje su pronađene i na našem području.

Prije industrijske revolucije u 19. stoljeću globalni prosjek koncentracije CO2 je iznosio oko 280 ppm, a u posljednjih 800 tisuća godina se kretao između 180 ppm tijekom ledenih doba i 280 ppm tijekom interglacijalnih razdoblja.

S vremenom su se stvorile mnoge teorije ili skupine teorija o nastanku ledenih doba.

Sve je naime vezano, uz vremenska razdoblja, točnije smjene toplih i ledenih doba.

U geološkoj prošlosti bilo je više ledenih doba.