Leonard Bernstein je rekao da je za uspjeh potrebno imati točan plan i malo vremena.

U današnjoj popularnoj kulturi popularnost je stekao osobito korištenjem u Viscontijevom filmu Smrt u Veneciji iz 1971, te izvedbom iz 1968. kojom je ravnao Leonard Bernstein u prigodi pogreba Roberta Kennedyja, ali bio je često izvođen i prije toga, budući da su sastavljači koncertnih programa bili skeptični prema raspoloženju publike da prihvati čitavu Mahlerovu Petu simfoniju, remek-djelo u trajanju od otprilike 70 minuta, za koje je i sam autor jednom izjavio kako ga nitko nije shvatio, i da bi volio kad bi ga mogao po prvi put izvesti pedeset godina nakon vlastite smrti.

U scenama koje se odvijaju prije i tijekom izvedbe Mozartova Don Giovannija, tema Mozartove opere tako je vješto upletena u partituru da doista predstavlja, kako je to Leonard Bernstein rekao, intelektualni pristup filmskoj glazbi.

Blisko je surađivao s velikanima 20. stoljeća kao što su Dmitrij Šostakovič, Leonard Bernstein i Herbert von Karajan.

Kroz opsežnu dokumentaciju pohranjenu u Zakladi Leonarda Bernsteina (http://www.leonardbernstein.com) i u Kongresnoj knjižnici te na temelju svjedočanstva stotinjak sugovornika, Bernsteinovih znanaca i suradnika, serija naslovljena Leonard Bernstein: An American Life pokušava dotaknuti gotovo svaki aspekt karijere i života slavnoga američkog skladatelja i dirigenta.

- Leonard Bernstein, američki skladatelj suvremene glazbe za glazbeni teatar MASS 1971. godine.

Dirigirali su joj i Herbert von Karajan, Leonard Bernstein, Claudio Abbado, Zubin Mehta, Lamberto Gardelli, režirali Günther Rennert, August Everding. Nastupila je u šezdeset kazališta devetnaest zemalja, dobila brojne nagrade i priznanja.

Od 1990. podučava na ljetnim muzičkim akademijama, na Pacific Music Festivalu, koji je osnovao Leonard Bernstein i na Kusatsu International Summer Academy.

Cijela je predstava prolazak kroz različite identitete Marka Tompkinsa, pri čemu je za svaki potrebna određena maska, scenografija, kostimografija, glazbena podloga (Dylan, Patti Smith, Jimmy Page, Robert Plant, Leonard Bernstein, Prince etc).

Leonard Bernstein je napisao: On je izuzetan pijanist i muzičar, a Emil Gilels ga je okvalificirao kao jedinstvenog umjetnika punog inspiracije.

Orkestrom su ravnali i drugi veliki gosti-dirigenti: Daniel Barenboim, Leonard Bernstein, Sir Colin Davis, Carlo Maria Giulini, Herbert von Karajan, Mstislav Rostropovich i Sir Georg Solti.

Vrlo rano počinje sa solističkom karijerom i nastupima uz niz najpoznatijih svjetskih simfonijskih orkestara (Berlinska filharmonija, Moskovska filharmonija, Londonska filharmonija, Staatskapelle Dresden, Concertgebouw, Leipzig Gewandhaus, Philadelphia, NHK Tokyo, Cleveland), i dirigenata (Leonard Bernstein, Christoph von Dohnanyi, Mstislav Rostropovič, Kurt Masur).

Ne želim tvrditi da sam Leonard Bernstein, ali imam isti pristup određenim dijelovima ove simfonije, za koje smatram da su veliki Mahlerovi iskazi tjeskobe, nade i ljubavi.

V. 242, u izvedbama kojih sudjeluje kao pijanist i dirigent, Leonard Bernstein se u ovoj seriji predstavlja i kao interpret dvaju kapitalnih orkestralnih ostvarenja Béle Bartóka.

S orkestrom su, od utemeljenja 1935. godine, surađivali najznačajniji dirigenti i umjetnici 20. stoljeća kao što su Marta Argerich, Leonard Bernstein, Placido Domingo, Pierre Fournier, Nicolai Gedda, Barbara Hendricks, Neville Marriner, Kurt Masur, Henryk Szeryng, Mstislav Rostropovich, Artur Rubinstein i dr. S ponosom ističu suradnju s glasovitim skladateljima - dirigentima kao što su Lutoslavski, Pendercki i Gorecki, čija su djela vrlo često imali prilike praizvoditi.

I dok je Milhaud bio očaran jazzom i svojom glazbom za balet Stvaranje svijeta napisao " remek-djelo u kojem ne očijuka nego je potpuno u ljubavnoj vezi s jazzom " (kako je primijetio Leonard Bernstein), Jacques Ibert u Koncertu za flautu i orkestar (posvećenom tadašnjem virtuozu flaute Marcelu Moyseu) u plesnom zagrljaju tradicije francuske barokne suite donosi tada suvremen glazbeni izričaj.

Snimke su dijelom preuzete iz već gotovog materijala nastala u rasponu od trideset i tri godine (kao dirigenti pojavljuju se Claudio Abbado, Herbert von Karajan, James Levine, Carlos Kleiber, Georg Solti, Leonard Bernstein, Carlo Maria Giulini, Riccardo Muti, Daniel Barenboim), a dijelom su realizirane u nekoliko studijskih sessiona između 1999. i 2001. uz dirigenta Valerija Gergijeva i ansambl kazališta Marinskij te dirigenta Myun-Whuna Chunga i ansambl Opéra de la Bastille: http://www.deutschegrammophon.com/.

Bilježi izvanredne umjetničke suradnje s dirigentima kao što su Herbert von Karajan, Leonard Bernstein, Claudio Abbado, Riccardo Muti, Zubin Mehta, te redatelji Franco Zeffirelli i Jean-Pierre Ponnelle s kojima je, među ostalim, ostvario preko šezdeset opernih naslova.

U tom djelu on se oslanja na karakteristične ostinatne ritamsko-melodijske figure rifove, standardne u jazzu i rocku, a koje su koristili primjerice Leonard Bernstein ili Olivier Messiaen.

Svjetski poznati skladatelj i dirigent Leonard Bernstein zastupljen je četirima skladbama, Lucky To Be Me, Some Other Time, It s Love i Lonley Town, i na kraju tu je i kompozicija glasovita pijanista i dirigenta Andrea Previna, I Like Myself.

25. kolovoza 1918. rođen je Leonard Bernstein, američki dirigent, skladatelj, pijanist i glazbeni pedagog, koji je dirigirao gotovo svim velikim američkim orkestrima, a od 1958. do 1969. godine bio je dirigent Newyorške filharmonije.

Osnivač mu je Henri Viotta, ujedno i prvi šef dirigent koji je, osim što je poticao suradnju sa skladateljima kao što su Richard Strauss, Igor Stravinski, Max Reger, Maurice Ravel, Paul Hindemith i Vincent d ' Indy, otvorio i mogućnost suradnje s brojnim gostujućim dirigentima, među kojima su bili Arturo Toscanini, Bruno Walter, Leonard Bernstein i Hans Knappertsbusch.

Nino Rota Ensemble predstavlja poseban repertoar, izvodeći najslavnije kompozicije nekih od najvećih talijanskih i svjetskih skladatelja filmske glazbe, kao što su Nino Rota, Ennio Morricone, Stelvio Cipriani, Riz Ortolani, Nicola Piovani, George Gershwin, Leonard Bernstein, Max Steiner i drugi, u originalnim aranžmanima koje je pijanistica Deborah Vico priredila i prilagodila za Ansambl.

Ono što nije pošlo za rukom Mahleru s Trećom 1911., uspio je Leonard Bernstein s Ivesovom Drugom simfonijom 1951. godine, a nakon što je 1965. i Leopold Stokowski dirigirao njegovu Četvrtu smifoniju, postalo je više nego jasno da je Charles Ives nezaobilazno skladateljsko ime dvadesetog stoljeća.

Dva su dirigentska imena posebno vezana uz ansambl: Leonard Bernstein koji s Izraelskom filharmonijom debitira godine 1947. i trajno s njom surađuje, a od godine 1988. je počasni dirigent, te Zubin Mehta koji 1968. postaje glazbeni savjetnik orkestra, 1977. direktor, a od 1981. je doživotni šef? dirigent.

U svom dugom životu vidjela je sve: preživjela je zatočeništvo u koncentracijskom logoru Theresienstadt, bila je na suđenju Adolfu Eichmannu, a tijekom života je imala sreće upoznati neka od najvažnijih imena 20. stoljeća kao što su Franz Kafka, Gustav Mahler, Leonard Bernstein i Rainer Maria Rilke.

Od 1983. do 1990. počasni predsjednik Orchestra Santa Cecilia bio je Leonard Bernstein.

Posebno je impresivan popis dirigentskih velikana koji su opetovano surađivali s Filarmonica della Scala (Carlo Maria Giulini, Leonard Bernstein, George Prêtre, Lorin Maazel, Zubin Mehta, Wolfgang Sawallisch, Giuseppe Sinopoli, Riccardo Muti, Seiji Ozawa i dr.), a za ovogodišnji zagrebački koncert blistavog milanskog orkestra jedan od najvećih dirigenata našega doba Valerij Gergijev je odabrao atraktivan program.

Kada su oca Leonarda Bernsteina pitali zašto je kočio svog darovitog sina, on je odgovorio: ' Kako sam mogao znati da će postati Leonard Bernstein? '

U tom je razdoblju života s Izraelskom filharmonijom nastupao na brojnim svjetskim turnejama te u gotovo svim velikim svjetskim koncertnim dvoranama pod ravnanjem najuglednijih dirigenata našeg doba, kao što su Leonard Bernstein, Karl Munch, Raffael Kubelik, John Barbirolli, Eugene Ormandy i, dakako, Zubin Mehta.