TV emisije, jedu se netom zaklane kokoshe, rijecne ribe kuhane u pivi, stotinjak kila raznih bombona i cudovisnih slastica pakiranih pojedinacno, svaki komadic u svojoj celofanskoj kosuljici krstarila sam neki dan pretrpanom i uzibanom yangshuovskom placom. godina kokoshi je definitivno za nama, kralj je mrtav, barem tako kazu, a ako i nije bit ce uskoro... lepet krila cuje se posvuda, perje, krv, prerezani vratovi, glave umireno vise preko drvenih stolova, po podu ostaci... nemarne ruke grabe, ne biraju pokret, naucene na dva do tri poteza. u kratko vrijeme bit ce puno puno manje pernatih bica na zemlji. trening izdrzljivosti.... nisam dugo ostala, ali dovoljno da naucim.. zvuk neprepustanja istovjetan je svim bicima u svemiru. van mjesta, raj za sva slobodna bica, a i ponekog zloduha. uputila sam se u istrazivanje okolice, pronalazenje kutka u kojem necu cuti glasove, paljbu, ljudsku radost i dokolicu, savrseno mjesto, brda, obala rijeke, nepregledne plantaze naranci, mala zabacena sela, tu i tamo neki helou, ne previse, s mjerom, sa smijeskom. i pronadjem ga, prodjem mimo nekoliko strsecih brda i ukaze mi se.. pogled naprijed, u prorez izmedju brda, obrasla staza vodi do skromnih kucica slamnatih krovova, palme na ulazu, narance, sunce, horizont koji mi prica pricu. i samo stojim tu, na tom mjestu pod nebom, dostatnom da resetira sve impute prethodnog dana. no moja vrazja priroda tjera me dalje, u gustis, iza pogleda. u slijedecem trenutku nadjem se kako trcim kroz polje naranci, noge mi upadaju u mekanu mekanu zemlju, s bambusovim stapom u ruci odmicem grane pred sobom, srecom, jer iza mene skupina pasa ne bas dobrostivih namjera. i tako me docekala nova godina, u znaku trcecih pasa za ledjima, laju, ili mi nesto govore, ne znam, nemam namjeru danas otkriti kojim mi se jezikom obracaju. kazu kinezi, ovo je godina crvenog psa, s vatrom u zubima, na glavi, na repu. zato slobodno trosite svoje novce jer oni ce u 2006 doci i proci, a isto vrijedi i za ljubav, karijeru i sve moguce probleme, jer kako kaze pametan hrvatski narod, kako doslo tako i proslo... a kinezi bi dodali, doci ce, proci ce, ali ce se vratiti. judi moji, kralj je mrtav, zivio kralj