Raznoliki su oblici te zavodljivosti: pretvaranje glazbe u izvanjski ures obrednih čina; težnja za glazbenim estetizmom koji pjevače gura u lažni elitizam, lišavajući ih liturgijskoga zajedništva; svođenje glazbe na zadaću obredno-ludičkoga uključenja zajednice u obredne čine; naglašavanje dimenzije slušanja u želji za iskustvom mističkoga; prilagođavanje glazbe različitim konzumentima (djeci, mladima, posebnim skupinama) bez dostatne osjetljivosti za zbiljnost otajstva; instrumentaliziranje liturgije za mjesto čuvanja glazbene (ne uvijek liturgijsko-glazbene) baštine