Potporu cijenama nafte dao je i gubitak nade u raniji povratak libijske nafte na globalna tržišta, nakon što je talijanska naftna tvrtka Eni objavila kako je njezino najveće naftno polje u Libiji možda u ruševinama.

Istodobno Christophe Barret iz Credit Agricole CIB naglašava da će na cijene nafte vjerojatno nastaviti utjecati i slabe procjene o potražnji s američkog i europskog tržišta, kao i povratak libijske nafte na tržište. Cijena iznad 100 dolara za barel u Londonu još je uvijek previsoka, tako da će se morati spuštati, procjenjuje Barret.

Zbog šteta od bombardiranja nitko se puno ne uzrujava jer će se lako naplatiti iz libijske nafte, a glavne će poslove, smatra se, ionako dobiti tvrtke iz zemlje koja je najviše uložila u tu akciju SAD-a.

NATO-pakt je Rusiji došao gotovo do pod prozore, dok je Amerika, u suradnji s Velikom Britanijom i donekle Francuskom, uspjela osvojiti većinu iračke i libijske nafte, te razgraditi arapske vlasti na svim potencijalnim koridorima za gradnju novih naftovoda i plinovoda između Srednjeg istoka i Sredozemlja.

Italija, inače, iz Libije uvozi oko četvrtinu nafte koja joj je potrebna, a Francuska je drugi po veličini kupac libijske nafte, kojom pokriva oko 15 posto svojih potreba.

Zbog toga su u ožujku 1982. godine SAD objavile zabranu uvoza libijske nafte i izvoz Libiji američke tehnologije za industriju nafte; sa druge strane zapadnoeuropske države se nisu priključile toj inicijativi.

Emirat je pomagao pobunjenicima i u prodaji libijske nafte.

Vijeće sigurnosti podržalo je američko-britanski zahtjev pa su Libiji u ožujku 1992. uvedene sankcije, među ostalim zabrana međunarodnog avionskog prometa i restrikcije prodaje libijske nafte.

Time bi se smanjili troškovi poslovanja na opustošenom tržištu tekućih tereta i zbog gubitka dijela vozarina koje su se ostvarivale na prijevozu libijske nafte.

Krimen libijskog vođe Gadafija sastojao se u tome što je uspješno već četiri desetljeća onemogućavao imperijalistima neograničenu eksploataciju libijske nafte... I RADI TOGA JE MORAO BITI UBIJEN i razvlačen po ulicama svoje vlastite države... nadam se samo jedno... da ću doživjeti taj dan kad će ga libijski narod osvetiti prikaži cijeli komentar

Krimen libijskog vođe Gadafija sastojao se u tome što je uspješno već četiri desetljeća onemogućavao imperijalistima neograničenu eksploataciju libijske nafte i koji je dio te blagodati usmjeravao za dobrobit naroda, osiguravajući mu radna mjesta, besplatno obrazovanje, zdravstvo i stanovanje, i još k tome neku vrstu neposrednog odlučivanja.

Dijelom se navedena kretanja mogu pripisati previranjima u Sjevernoj Africi, a osobito u gubitku visokokvalitetne libijske nafte, ali je osnovni razlog glavno američko distribucijsko središte za naftu tipa WTI, grad Cushing. S obzirom da se Cushing nalazi u unutrašnjosti SAD-a te nema direktne naftovode prema moru, kapaciteti koji odvode naftu iz Cushinga prema rafinerijama su ograničeni i u uvjetima povećane proizvodnje dolazi do gomilanja zaliha.

Nedaj se pukovnice,,,,,,,,,,,,, Ameri moraju pasti,,,,,, Ako ostanu bez Libijske nafte, iducu godinu ce Ameriku da uhvati najveca kriza na svijetu.. do sada,,,, haos

Analitičari smatraju da se ograničena proizvodnja libijske nafte može nastaviti u roku od nekoliko tjedana, iako zemlja još oko tri godine neće moći uspostaviti razinu proizvodnje od prije građanskog rata, kada je proizvodila 1,6 milijuna barela dnevno.

Jad i bijeda tzv. Hrvatske suverenosti pokazalo se putem reagiranja hrvatskih zvaničnika prilikom agresije na Libiju i ubistva njenog vođe Gadafija, čiji je krimen bio da se četrdeset godina uspiješno imperijalistima uskraćivao pravo na neograničenu eksploataciju libijske nafte.

Bush otvorio je, u petak, vrata za obnovu uvoza libijske nafte, te za " najveći dio komercijalnih i financijskih aktivnosti ". Potezi Tripolija načinili su i našu zemlju i svijet sigurnijim mjestom za življenje - kazat će glasnogovornik Bijele kuće Scott McClellan.

Postao je gospodar svega u Libiji što mu je omogućavao visoki profit od libijske nafte, jedne od najkvalitetnijih na svijetu.

Prema aktualnim podacima izvoz libijske nafte već u travnju ove godine mogao bi prestići razinu izvoza prije izbijanja sukoba.

- Scenarij u Libiji je bio tako dobar da su pobunjenici u Bengaziju, gdje se nalaze najveća nalazišta libijske nafte, već nakon tjedan dana priznati od Zapada.

Zato jer je u tijeku utrka europskih kompanija - u prvom redu talijanskih i francuskih - za koncesije za iskorištavanje libijske nafte i za druge poslove u Libiji, koristeći dobre veze s novim vlastima u Bengaziju.

Uvoz nafte U ljeto 2003. godine otkrili smo tajnu proviziju za uvoz libijske nafte.

Dragičević je zatražio od Državnog odvjetništva istragu o tomu tko je Jutarnjem listu dostavio netočne informacije na temelju kojih je Jutarnji list konstruirao aferu oko nabavke libijske nafte.

Iako SAD, kako to tvrde cinici, najmanje ovisi o libijskoj nafti: za razliku od Europljana koji uvoze oko 30 posto najkvalitetnije libijske nafte, Amerikanci kupuju manje od 5 posto tog goriva iz Libije.

Ulogu tobože pobunjenog naroda odigrale su poluplemenske i ulične bande i domaća vazalska provinijencija koja je za svoje interese uvijek spremna prodati interese naroda, čija je osnovna zadaća bila da uz logistiku NATO-a i njegovog rušilačkog oružja istjera Gadafija koji već četrdeset godina imperijalistima uskraćuje prava na neograničenu eksploataciju libijske nafte i koji je dio te blagodati usmjeravao za dobrobit naroda, osiguravajući mu radna mjesta, besplatno obrazovanje, zdravstvo i stanovanje, i još k tome neku vrstu neposrednog odlučivanja.

Velike kompanije su prijedlog odmah odbacile, ali jedna nezavisna kompanija Occidental Oil (ujedno i glavni koncesionar libijske nafte) odlučila je prihvatiti nove uvjete jer jednostavno nije imala drugih značajnijih izvora nafte.

Sporazum je potpisan kojim su cijene libijske nafte narasle za 30 %, porast naftne rente za 20 %, a raspodjela dobiti dogovorena je 55 % prema 45 % u korist Libije.

Naime koliki je naš ugled, nismo pozvani na podjelu plijena u Švicarsku oko libijske nafte kao članice OTAN-a, pa čak imamo i zamjenika glavnog tajnika OTAN-a poštovanu bivšu ambasadora u USA.

Rijeka To u Libiji je cionisticka prevara, ta regija daje 3/4 libijske nafte.

Zašto nitko u javnosti ne istraži ili pita tko je to u ime INE sklopio dugogodišnji obvezujući ugovor o nabavci libijske nafte po cijeni od oko 150 USD za barel?

Dragičević je zatražio od Državnog odvjetništva istragu o tomu tko je Jutarnjem listu dostavio netočne informacije na temelju kojih je Jutarnji list konstruirao aferu oko nabavke libijske nafte.