Tridesetih godina 20. stoljeća na stranicama Novog doba vodila se žustra rasprava između Koste Strajnića, povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara, a tadašnjeg pomoćnog dubrovačkog konzervatora (sic) i don Vinka Brajevića, urednika tih splitskih novina simptomatičnog imena.

Beusan ima uglađen metajezik likovnog kritičara.

Vijeće ogranka Matice hrvatske Bjelovarsko-bilogorske županije organiziralo je obilježavanje dvadesete obljetnice smrti Željka Sabola, hrvatskog književnika, tekstopisca, autora šansona te likovnog kritičara.

Njegovu snažnu vezanost za podneblje zavičajnog krajolika kritika je već naglašavala, a ta je njegova čvrsta i iskonska povezanost dovođena u vezu s onom antejskom riječi su povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara Milana Bešlića.

Događaj može biti zanimljiv iz nekoliko razloga - među kojima intervencija policije kao likovnog kritičara u dječjem kampu nije na posljednjem mjestu - a onaj koji je mene privukao jest logika nastanka i propasti rečene poruke ljubavi i tolerancije.

" Obronci Medvednice s njezine zagorske strane, naselja smještena na padinama i blagim uzvisinama slikovitog gorja stalna su Mikuljanova inspiracija ", stoji u predgovoru likovnog kritičara prof. Stanka Špoljarića koji je na otvorenju istaknuo da je ljepota ovih djela u tome što je nevjerojatnom preobrazbom pejzaž očišćen od svih nečistoća.

Jedna od takvih knjiga koje nisu dobile potrebnu pozornost je i knjiga hrvatskog književnika, povjesničara, likovnog kritičara i bivšeg diplomata Đure Vidmarovića:« Hrvatsko rasuće.

Tu se Kozinina rola likovnog kritičara, tj. teoretičara likovnih umjetnosti i povijesti moderne/suvremene umjetnosti ili čak kulturologa (upozoravamo na nedavno objavljenu knjigu Kozininih tekstova Odgajanje pogleda), isprepliće i preklapa s njegovom ulogom umjetnika.

U Dubrovniku je održan znanstveni skup Kosta Strajnić život i djelo u povodu 120. godišnjice rođenja i 30. godišnjice smrti istaknutoga konzervatora i likovnog kritičara, koji je svojim djelovanjem obilježio ne samo dubrovačku sredinu druge četvrtine 20. stoljeća nego i cjelokupnu hrvatsku umjetnost od ranog prepoznavanja Meštrovićeve važnosti do okupljanja mladih dubrovačkih slikara oko sebe, grupe koja će u povijesti hrvatske moderne naći mjesto kao dubrovački koloristički krug.

Ta ideja, utjelovljena u Meštrovićevu Vidovdanskom hramu, grupi Medulić i posebno izložbi Nejunačkom vremenu usprkos, vodila je njegova razmišljanja kao likovnog kritičara te on proglašava svu umjetnost do pojave Meštrovićeva nacionalnog stila imitatorskom i podložnom stranom utjecaju.

Uz zahvalu i osobni angažman likovnog kritičara Vladimira Vlade Bužančića, za vrijeme adaptacije objekta i prostornog prilagođavanja programskim djelatnostima, koncepcija galerijske djelatnosti pod njegovim stručnim vodstvom postala je ubrzo središnje, prepoznatljivo mjesto okupljanja kulturnih i javnih radnika grada Zagreba.

Grafički dizajn za monografiju napravio je slikar Fedor Ličina, a bit će objavljena tri teksta esej o erotici pokojnog likovnog kritičara Vladimira Malekovića iz 1985., predgovor za izložbu Mašinska erotika u Muzeju za umjetnost i obrt 1983. Ive Šimata Banova, te umirovljenog kustosa Darka Schneidera o Labaševoj skulpturi.

U povodu 80. rođendana Joje Ricova, jučer je u Društvu hrvatskih književnika održan skup o književnom stvaralaštvu i životnom putu tog pjesnika, prevoditelja, dramskog pisca te književnog i likovnog kritičara.

Otprilike godinu i pol prošlo je od prvog susreta umjetnika, kustosa koji podržava njegov rad i likovnog kritičara koji podržava kustosa, u namjeri da se u jednom od najljepših malih izložbenih prostora u centru Zagreba znamenitoj Galeriji Forum sa specifičnom staklenom stijenom i jednokatnom galerijom, umjetniku priredi izložba.

Na otvaranju izložbe posjetitelji su imali priliku čuti mišljenje likovnog kritičara Rina Efendića koji je o autorici i njenoj novoj izložbi napisao: " Trebamo zadržati pogled, a istovremeno smoći snage odlutati prema drugačijoj prirodi, a da opet od toga ne konstruiramo novu ideologiju, nego da zadržimo u svemu malo dobre stare mjere.

Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.

Znalac povijesti crteža i grafike, dobar poznavatelj ruske, ukrajinske, napose pak češke i slovačke likovne scene, u svojoj djelatnosti ujedinjuje umjetničku praksu grafičara (sudionik je Ljubljanskog bijenala 1977) i teoriju likovnog kritičara i pisca o umjetnosti.

Draga Roberta, autor sam knjige čiji se prikaz nalazi na wikipediji na adresi: http://hr.wikipedia.org/wiki/Afera_plagijat Danas ili jučer je netko stavio tu stranicu oznaku: " Tema ovog članka ili dijela članka po svojoj važnosti možda ne udovoljava Wikipedijinim kriterijima. " Nije mi jasno u čemu je problem, jer knjiga sadrži tekstove SVIH NAJZNAČAJNIJIH HRVATSKIH LIKOVNIH KRITIČARA, koji su mi dali pismenu potporu u mojoj borbi protiv korupcije u ULUPUH-u, o čemu sam na temelju objavljenih dokumenata pisao u knjizi, a najveću potporu mi je dao sam hrvatski ministar kulture, mr. sc Božo Biškupić, koji mi je temeljem te knjige 31. 12, 2009. produžio status profesionalnog likovnog kritičara za daljnjih 7 godina, što znači da će mi RH upravo temeljem te knjige daljnjih 7 godina plaćati mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Čita se tu i podcjenjivanje profesije likovnog kritičara za koju Petrić lakonski konstatira " neš ' ti profesije ", pa i optužbi za navodni nepotizam u obitelji Vinka Srhoja.

Nužno su ga obilježile i oblikovale godine mladosti u Splitu, u obitelji avangardno i futuristički raspoloženog Ćire Čičin-Šaina, novinara, pjesnika, putopisca, likovnog kritičara, gimnazijskog profesora i ravnatelja Muzeja grada Splita, kao i studij arhitekture kod glasovitog arhitekta Jože Plečnika u Ljubljani, rat i partizanski dani opet u Splitu i Dalmaciji te poslijeratni dolazak u Zagreb u kojem je dovršio studij i stjecao prva radna iskustva.

SLIKAR U ATELJEU Vasilije Jordan, prepoznatljiv po svojim nadrealnim slikama, unatoč tomu što je postigao europsku karijeru, uvijek se nostalgično vraćao u Zagreb U Zagrebu će 6. studenoga biti predstavljena nova monografija Vasilija Josipa Jordana koju je napisao likovni kritičar Milan Bešlić uz pomoć talijanskog likovnog kritičara Giorgia Segata.

Sin pjesnika i likovnog kritičara, koji je i sam prvotno želio biti slikar, nakon zasićenja purističkom rigidnošću samosvjesno iskazuje bujnu maštu koja mu omogućuje i futuristički smjele, u svoje doba gotovo nezamislive i zato neizvedene projekte poput, na primjer, vrlo ranog " sojeničkog " naselja na stupovima nad morem.

Općinski sud u Zadru oslobodio je sveučilišnog profesora i likovnog kritičara dr. sc. Vinka Srhoja optužbe za uvredu i klevetu akademskog kipara Ratka Petrića.

Povodom 120. godišnjice rođenja i 30. godišnjice smrti povjesničara umjetnosti, konzervatora, likovnog kritičara i mecene Koste Strajnića (1887 - 1977) Društvo prijatelja dubrovačke starine organiziralo je u svibnju 2007. godine u Dubrovniku simpozij na kojemu su sudjelovali stručnjaci iz cijele zemlje koji su neočekivano velikim rasponom tema pokušali razjasniti i opisati djelovanje i utjecaj ovoga značajnoga pokretača kulturne scene.

Naravno, iskustvo s prethodnih publicističkih pothvata poput knjige o Bijelom dugmetu koju je napisao s Draženom Vrdoljakom, a onda i knjige o punku ali i kritičarski aparat likovnog kritičara.

A kako dijelimo mišljenje i drugoga francuskoga pjesnika i likovnog kritičara Paula Valérya, po kojemu »sve umjetnosti žive od riječi«, pred nama se otvaraju iznimno zanimljive stranice likovnih eseja iz pera mnogih pjesnika.

Uz iznimku Jasenka Rasola (i možda još ponekog), većina domaćih autora fotografa svoje radove javnosti predstavlja stihijski, s povodom, ili na poticaj nekog likovnog kritičara.

POŽEGA - Jednostavnost i prodornost u slikarskom prikazu epiteti su kojima je ugledni slikar Ljubo Babić okarakterizirao rad svojega tadašnjeg studenta, a kasnije svestranog umjetnika i likovnog kritičara, akademika Matka Peića.

Osim glavne teme izložbe, koja će biti predstavljena nizom od šest pojedinačnih izložbi u Gradskoj loži i Gradskoj straži, u prostorima Galerije umjetnina tijekom rujna i listopada moći će se pogledati izložba Situacija, na kojoj će u zajedničkom izboru likovnog kritičara Ivice Župana i profesora na ALU u Zagrebu Igora Rončevića, biti predstavljena 22 mlada suvremena hrvatska umjetnika.

Zatim, dugogodišnjeg urednika Dramskog programa Hrvatskog radija i televizije, te likovnog kritičara Slobodne Dalmacije i nadasve istinskog prijatelja kuće, čije su likovne kritike, eseji o umjetnosti, polemike, kao i obična dnevna izvješća s otvaranja izložbi i danas ostali za primjer svima: onima koji na izložbe i nisu toliko često svraćali, kao i onima koji su njegove opservacije prihvaćali kao dio stručne dogradnje i meritornim mišljenjem.