Pa ako priznamo da je tako, skinimo kapu vrijednim znanstvenicima koji su se potrudili signor Petrarkin sedamstoti rođendan obilježiti ovako opširno, i koje brine lirski subjekt u kanconijeru Džore Držića, i vesele poslovice iz Vrboske.

" Brkljačićev lirski subjekt je onaj čangrizavi pijani tip za šankom što užasno podsjeća na Bukowskog.

Stoga je prije svega posrijedi bijeg od socio-simboličke svakodnevice koja je sažeta u neprestanom vraćanju na Krešimirovu ulicu u Rijeci, kao realni lokus za kojega je lirski subjekt vezan svojim egzistencijalnim statusom.

Potonji je lokus onaj s kojega lirski subjekt promatra svijet - bilo kroz svoj prozor koji predstavlja vezu s vanjskim svijetom bilo kroz prozor televizijskoga ili računalnoga ekrana kroz kojega dopiru vijesti na koje se subjekt često ironično referira.

Drugi dio zbirke, ciklus Mamasafari (i ostale stvari), donosi nam onu poznatu Olju Savičević Ivančević, njeno obiteljsko pismo, ispisivanje dijelova obiteljskog stabla, ovaj put (nakon zbirke " Kućna pravila " u kojoj je težište na odnosu kćer-otac) s naglaskom na ženskom - lirski subjekt progovara iz pozicije žene, majke i kćeri.

Bilosnić je bio posve svjestan da je knjiga Molitve trebala uravnotežiti spomenute opreke, da se one upravo i uravnotežuju u sigurnom, jasno zacrtanom, poetskom izričaju u kojemu pjesmovna svijest i lirski subjekt sjedinjuju subjektivno i objektivno, u jednakoj mjeri stoje pjesnički pred tekstom, a molitveno pred Bogom.

Stojevićev zaigrani lirski subjekt kreće se od poništavanja do restauriranja, od dekonstrukcije do rekonstrukcije, u stalnoj, neprekinutoj potrazi " za provjerljivijom i pouzdanijom perspektivom do koje se dolazi podrivanjem i obratom u gledanju, u osjećanju, u iskustvu ". 95. Susret čakavskog pjesništva (17; 2010; Vižinada) Verši na šterni XVII./[ XVII. susret čakavskog pjesništva; odabir pjesama i predgovor Nikola Kraljić ].

Lirski subjekt suvereno se šeće kroz razdoblja i situacije koje se podjednako dotiču tradicije, mitova i povijesti s jedne, a intime i ironiziranja pak s druge, jer sve je to popudbina subjekta.

Dugina poema u znaku je neomanirističke simboličnosti: sastavljena je od sedam pjevanja po sedam sestina, a prethodi im uvodno pjevanje u kojemu lirski subjekt autoreferencijalno, metapoetički tumači simboliku Svjetlosti koja je božanskog podrijetla; svojstvo svjetlosti da se refleksijom i refrakcijom razlaže u spektar različitih boja lirski subjekt metonimijskim tipom simbolike dovodi u vezu sa specifičnom pjesničkom sposobnošću da u nečemu jednostavnom do neprimjetljivosti, kako obično percipiramo svjetlost, prepozna čudesnu mnogolikost: senzibilno oko pjesnika uočava svih sedam boja svjetlosnog spektra; partikularnu čudesnost svake od tih boja pjesnik artikulira u posebnom pjevanju.

Prekinuvši višegodišnju šutnju (1945. - 51.) Elegijom o pjesniku koji nije dugo godina pjevao (1953.), Tadijanovićeva lirska fraza postaje preciznija i eksplicitnija, lirski subjekt kritički distanciran, nerijetko ironičan i autoironičan, skeptičan i rezigniran, nenametljivo meditativan i kontemplativan, ali i dalje nesklon i imaginativnosti i eksperimentu.

U novoj knjizi Ivane Simić Bodrožić prepoznajemo svijet prethodnih knjiga, ali lirski subjekt ovdje je odrasla žena, u kompliciranim odraslim odnosima, koja traumu djetinjstva i neizvjesnost svakodnevice pokušava prevladati ljubavlju premda je stalno svjesna krhkosti takvog zaklona.

sad što je lirski subjekt htio time reći

Znak ironično nagovješćuje da će pjesma čitatelja ostaviti začuđena, pomalo u upitnom stanju, a sama rečenica Zar je moguće? čitatelju postavlja pitanje zar je moguće da je to pjesma i tim nam lirski subjekt zapravo odgovara sve je moguće.

Potrebno je još napomenuti da je lirski subjekt u pjesmi Nad-Ja, pjesma ima i karakteristike vizualne pjesme,

Lirski subjekt oglasio se kao lirsko ja, 1. lice jednine i odredio unutarnjim i vanjskim toposima: Ujević, ÂťHey YoeÂŤ, majka, baka, otac, teta Vesna, Edi, Nives, Slavonski Brod, Komiža.

Prva dva stiha sastoje se od izjavne rečenice, u kojoj lirski subjekt nastupa kao pripovjedač.

Ve ć i prva kitica kao i cjelina pjesme jasno svjedo č i da se lirski subjekt nalazi gori i č ezne za onim što je doli.

Lirska pjesnička praksa stvara lirski subjekt kao konzistentno i koherentno ja koje prethodi pjesničkom glasu, a zatvorena je u sistem književne tradicije umjerenog modernizma i postmodernizma, dok je terminom pjesnička praksa označen koncept poezije u kojoj subjekt nije konstruiran kao konzistentan i koherentan, nego kao hibridan i nomadski.

Dakle lirski subjekt (pišem u navodnicima) pojavljuje se kao plod potrebe, a ne mode.

Doduše moramo biti iskreni i priznati da se broj posjetitelja ipak povećao pri kraju nastupa, kad su Boris Dežulović i Predrag Lucić pjevali gangolike poeme poput one u kojoj se lirski subjekt Marko Perković Thompson obraća Bobu Dylanu kad se sretnu u Frankfurtu gdje obojica imaju koncerte, a koja sadrži i ove stihove:

Na početku drugoga plača ponovno se javlja lirski subjekt sa svojom refleksijom o Božjoj veličini i postanku svijeta.

U Rajkijevoj ljubavnoj poeziji lirski subjekt paralelizira svoju, dobrim dijelom kognitivnu zbilju i opsesivnu misao upućenu Njoj.

Zanima je kako se oblikuje ženski lirski subjekt, kako se pjesnikinje odnose prema pojmu ženskosti, naglašavaju li ga ili neutraliziraju.

Po svemu sudeći, pripovjedač, lirski subjekt, povukao se u visine, daleko od trakova i njihovih pružanja te svijet pjesme, skupa s pristiglim anđelima, opet prepustio majci i njezinu pogledu iznutra.

U njoj se lirski subjekt oslanja na spoznaju o slobodi posredstvom pasije Isusa Krista.

Čitalac bi mogao pomisliti kako se ova zbirka od trideset i sedam pjesama izravno referira na spomenutu urbanu sredinu te njezine učestale topose, međutim, kada se uđe u samu strukturu zbirke, primjetno je kako urbana jedinica iz naslova mnogo više predstavlja jedan imaginarni segment, odnosno lokus, na koji se njezin lirski subjekt neprestano referira kao svojevrsno žuđeno utočište te kontrapunkt neprivlačnoj i monotonoj svakodnevici, jer pore stvarnosti neprestano prodiru u same pjesme, sve više pojačavajući nelagodu u kulturi koju osjeća subjekt.

Jasni su i podijeljeni smisao i besmisao (ako ga je lirski subjekt tada uopće upoznao).

Lirski subjekt će priznati: ÂťMa evo me opet niskokomunikativna, naime onakva kakva/me znaš.ÂŤ

Puzzlerojc (AGM, 2007.) je zbirka intimističkih pjesama koje redom poetiziraju ženski lirski subjekt.

Najzanimljiviji mi je ipak Sinčić kao pjesnik refleksije i suočenja s tajnom Apsoluta, pa i kad je riječ o (s) misaonoj inverziji poput one u pjesmi " Človek ", ili u snažnoj " ispovjednoj " pjesmi " Laž na križe " u kojoj lirski subjekt progovara u prvome licu: