Tu si nabavim najkvalitetnije živežne namirnice i uvijek sezonske, sretnem svoje stare prijatelje sada već mahom umirovljenike raznih profesija, od radnika, obrtnika pa do lječnika, profesora i akademika, tu smo svi isti bez titula i društvenih statusa sretni u društvu svojih kumica i mnoštva naših sugrađana.Kažete krijepim maštu, nego što, a recite mi gdje bi se pjesnička duša mogla bolje nasititi izravnog i neposrednog života nego tu gdje je sve živo i nepatvoreno.Nigdje u gradu mi nije draže učiniti jutarnju kavu kao tu na Dolcu, sa prijateljima pretresti dnevna događanja kulturna i politička, a hvala Bogu uvijek se priključi i neki neočekivani sugovornik pa eto žive i dinamične rasprave, što bi rekao jedan moj Dalmoš: a koji to novci mogu platiti brale moj.