Istraživanje je provedeno u suradnji sa Queen Marry Sveučilištem u Londonu, u ljetnom periodu 2011., a predstavili su ga Tanja Hafner Ademi, izvršna direktorica BCSDN i Adam Fagan, Queen Mary Sveučilište u Londonu, a neki od ključnih zaključaka su slijedeći: - Donatori se slažu i kvantitativni podaci potvrđuju da su EU, a zatim USAID, najveći donatori OCD-a, - Preko 80 % ispitanika/ca odnosno donatora distribuira sredstva za kratkoročne projekte u trajanju maksimalno do 24 mjeseca, dok se dugoročni financiranju u manje od 25 % slučajeva, - Jasna razlika među donatorima postoji u smislu metode potpore, multilateralni donatori dominiraju u kratkoročnim potporama i ugovaraju usluge, a ni jedan od njih ne daje dugoročni core funding, - Svi donatori podupiru slične aktivnosti, kao što su izgradnja kapaciteta i zagovaranje politika - Mali i srednji donatori (uključujući privatne fondacije) uglavnom pružaju potporu koja je u skladu sa njihovim prioritetima, - Veći bilateralni i multilateralni donatori kombiniraju podršku razvoju organizacija civilnog društva za veće OCD-e i državne institucije, - Veći multilateralni i bilateralni donatori (Svjetska banka, USAID, Otvoreno društvo) promiću vrlo slična pitanja kao i EU, no Europska komisija je jedini donator koji potiče političke, razvojne i upravljačke reforme, - Intervencija Komisije je ključni pokretač kako se međunarodna pomoć na Zapadnom Balkanu doživljava, - Učinkovita koordinacija među donatorima značila bi veću specijalizaciju, te bi tako odreženi donatori postali sinonim za pojedinačna područja, - Previše donatora nudi premalo novca, ostavljajući preširoko postavljene smjernice djelovanja, - Donatori su oprezni glede utjecaja, te najčešće financiraju nekoliko vodećih i stručnih OCD-a, - Donatori ne percipiraju OCD-e kao proaktivne društvene čimbenike, već da se uče kako biti učinkoviti.