Osim već spomenutih radova Dimića i Antoljaka, pri izradi ovog rada poslužili su pojedini tekstovi nastali u istraživanom razdoblju koji su istovremeno služili i kao izvori i kao literatura (poput, primjerice, publikacije Deset godina jugoslavenske historiografije [ 6 ]), kao i nešto kasniji pregledi razvoja hrvatske historiografije iz pera Jaroslava Šidaka. [ 7 ] Za razumijevanje kasnijih (post-jugoslavenskih) stavova i gledišta povjesničara o razvoju hrvatske historiografije u istraživanom razdoblju (nerijetko s posve suprotnih, pa i suprotstavljenih, polazišta) korišteni su radovi i rasprave objavljeni nakon 1990. godine, no taj aspekt nije bio u primarnom fokusu ovog rada. [ 8 ] Od velikog značaja za ovaj rad bilo je istraživanje Magdalene Najbar-Agičić provedeno u okviru doktorskog rada o hrvatskoj historiografiji od 1945. do 1960. godine. [ 9 ] Ljubaznošću autorice, dobila sam na uvid njezina istraživanja i prije nego što je rad bio dovršen i obranjen, pa je to umnogome pomoglo razumijevanju veza i odnosa između historiografije, nastave povijesti i politike povijesti.