Velikoj većini Hrvata je jasno: Koncentracijski logor Jasenovac je bio mjesto stravičnog zločina, pobijeno je oko 80.000, svake godine jednom se službeno toga sjetimo.

Najveći dio nas bili smo djeca roditelja koje su ubile ustaše ili odvele u logor Jasenovac odakle se nisu vratili.

Podsjetivši na Stepinčevu izjavu da je logor Jasenovac " sramotna ljaga ", a ubojice u njemu " najveća nesreća Hrvatske ", nadbiskup Srakić je rekao kako se istina o tome ne može zaustaviti.

Nakon silnog veselja rekla nam je gdje će nas zapravo odvesti. Idemo u logor Jasenovac, rekla nam je radosno.

Kao službeno mjesto Miškinina ubojstva navodi se logor Jasenovac, a kao dan vjerojatno 6. lipnja 1942. godine.

Na tu temu sam obvezan nešto napisati, jer se u medijima stalno naglašava koncetracijski logor Jasenovac.

Do poimeničnog popisa i podataka navedenih u knjizi za 75.159 žrtava prikupljenima do 1. studenoga 2008. (nakon njezina izlaska zbog novoprikupljenih podataka taj se broj popeo na 76.358 žrtava zaključno sa 13. srpnja 2009), od kojih je za 57.614 osoba kao mjesto smrti naveden logor u Jasenovcu, za 12.220 osoba logor u Staroj Gradiški, dok je za 8 osoba, žrtava jasenovačkih logora, mjesto smrti nepoznato (jer su pod pojmom »logor Jasenovac« obuhvaćeni logori u Bročicama, Krapju, Jasenovcu i Staroj Gradiški), uloženo je doista silno puno truda i vremena, što je i istaknuto u predgovoru: »Koristeći više stotina različitih izvora (knjiga, dokumenata, fotografija, izjava rodbine i prijatelja jasenovačkih žrtava, terenskih istraživanja i fotografiranja spomenika žrtava fašističkog terora), od kojih je 169 navedeno kraticom u Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac Spomen-područja Jasenovac, uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu pojedinačno, načinjen je popis djece, muškaraca i žena ubijenih u KCL Jasenovac.

I tko je onda izvikao taj ratni, očito radni logor Jasenovac, da ga se uspoređuje s Bleiburškom tragedijom hrvatskoga naroda, u kojoj je masakrirano križnim putevima smrti stotine tisuća Hrvata od Bleiburga u Austriji do Đevđelije u Makedoniji.

Za ne/covjeka, boljsevistickog diktatora, perfidnog masovnog ubojicu, progonitelja i negatora ljudskih prava i slobode, koji je od ustasa preuzeo logor Jasenovac i koristio ga punom parom od 1945. do 1948. uz bezbroj zrtava, koji je osnovao i vodio zlocinacki Goli otok, koji je svjesno prekrsio Zenevsku konvenciju o pravima ratnih zarobljenika i od SLO napravio najvecu nasovnu grobnicu u Europi idao pobiti oko 150.000 Hrvata, a ime tita, ciji su udbasi pobili po njegovom naredjenju oko 60 boraca za ljudska prava i demokraciju diljem svijeta navodis da je " takozvani zlocinac " a ne pravi, krvavi zlocinac, kao i duce, hitler, staljin itd.

Treba reći da je u bivšoj Jugoslaviji vladala komunistička partija (današnji antifašisti) 45. godina, koja je u ime te zločinačke ideologije ubila 350 000 Hrvata i preko 500 000 strpala u koncentracijske logore kao što je bio logor Jasenovac od svibnja 1945. do otvaranja novog logora na Golom otoku 1948. godine.

Nema spora da je radni logor Jasenovac postojao, kao što nema spora da je tamo određen broj ljudi izgubio život, no riječ je o nekoliko tisuća, a ne o nekoliko stotina tisuća koliko velikosrpska promidžba pokušava proturati.

Antunu Miletiću je također dobro znano odredište kolone pa u djelu »Koncentracioni logor Jasenovac 1941 - 1945: dokumenti« (Narodna knjiga, Beograd, 1986) u svesku III. na str. 138. donosi: »Masovno odvođenje žena u koncentracioni logor Jasenovac.«

Koncentracijski logor Jasenovac bio je sustavno izgrađeni logorski kompleks, u funkciji od 1941. do 1945. godine.

To je obljetnica proboja koji se dogodio 22. travnja 1945. Logor Jasenovac je oslobođen iznutra i oslobodili su ga posljednji zatočenici, od kojih je većina poginula, a stotinjak njih se spasilo ", rekla je Kučan.

Koncentracijski logor Jasenovac bio je isključivo ustaški logor u nadležnosti Ureda III Ustaške obrane na čelu s Vjekoslavom Maksom Luburićem, u kojemu niti u jednom trenutku nije bilo pripadnika niti jedne druge vojne formacije (domobrana, njemačkih, talijanskih, mađarskih vojnika i sl.).

Na tom putu bilo je puno političkog posrtanja i padova, a najveći pad u političkom i moralnom smislu bila je svakako takozvana Nezavisna Država Hrvatska čiji je sramotni rezultat bio koncentracioni logor Jasenovac.

Za srpskopravoslavnog episkopa Atanasija Jevtića također nema dvojbe odakle su žene u koloni (on je u njoj uspio vidjeti i djecu) i kamo ih vode, jer u djelu »Velikomučenički Jasenovac poslije Jasenovca« (Univerzitetski obrazovni pravoslavni bogoslovni Hilandarski fond, Beograd; Valjevo, 1995) na str. 102. objavljuje istu fotografiju s tvrdnjom: »Odvođenje srpskih žena i djece iz Bosne u logor Jasenovac.«

I u djelu Nataše Mataušić »Jasenovac 1941 - 1945. Logor smrti i radni logor« (Jasenovac - Zagreb, 2003) objavljena je ista fotografija i na naslovnici i na str. 106.

Način, kojim se u ovoj knjizi opisuje logor Jasenovac, nije stvarni istinski prikaz zločinačke Ustaške politike koje je bila namjerna i istrebljivačka, koja je po smišljenom paklenom planu uništavala stotine tisuća naših ljudi

Vidim ga kako jaše na magarcu i ulazi kroz kapiju u radni logor Jasenovac.

Četvrtu zatvorsku kaznu dočekao je za vrijeme NDH, čije ga vlasti 1941. zatvaraju u logor Jasenovac, da bi do kraja rata lavirao između kućnog pritvora na svom imanju u Kupincu i pritvora u stanu ustaškog dužnosnika Vjekoslava Luburića.

Prema dosad raspoloživim podacima, poratni logor Jasenovac trajao je najmanje do 1947. Znakovito je da se i u slu č aju poratnoga logora Jasenovac, kao i onoga ratnog, govori samo o Jasenovcu, a potpuno se prešu ć uju mnogobrojni drugi logori i stratišta.

To je prva i najstrašnija klaonica koju je slijedio logor Jasenovac u kojem je do sada poimence utvrđeno usmrćivanje preko 80.000 žrtava.

Koncentracijski logor Jasenovac sastojao se od nekoliko logorskih jedinica osnovanih u kratkim vremenskim razmacima: logor I Krapje, logor II Bročice, logor III Ciglana i radna grupa Kožara (logor IV) u Jasenovcu, logor V u Staroj Gradiški.

U proljeće 1942. godine s grupom partizana uhvaćen je u dolini Neretve i deportiran za Sabirni logor Jasenovac.

Stradalo je, prema nekim izvorima, 22 djece, 52 muškarca i 47 žena - odvedeni su 14.10 1943. za logor Banjicu, a 11.3.1943. za logor Jasenovac.

Pred hrvatskom historiografijom, ali i politikom i diplomacijom stoji krajnje važna zadaća: uspješnim promicanjem istine upoznavati inozemstvo da se pod imenom logor Jasenovac ne podrazumijeva samo ustaški logor do 1945., nego i poslijeratni komunistički koncentracijski logor Titove Jugoslavije samo za Hrvate.

Tako i autor drugog stalnog postava Memorijalnog muzeja u Jasenovcu u svojoj knjizi, zborniku dokumenata objavljuje netočan opis: ' Žrtve ustaških zločina u Jasenovcu ' (Antun Miletić: »Koncentracioni logor Jasenovac 1941 - 1945: dokumenti«, knjiga I, Narodna knjiga, Beograd, 1986, str. 403., op.

Za razliku od ostalih logora istrebljenja, kojeg je vodio njemački SS, ovaj logor je od početka trajanja tzv. Nezavisne Države Hrvatske (NDH je osnovana u travnju 1941., logor Jasenovac u kolovozu iste godine), pa do kraja rata vodila Radna služba ustaške obrane, tj. lokalne vlasti tzv. NDH.

Otpremljen je 10. svibnja u logor Jasenovac.