Vrijeme proteklo između dva događaja nije nepromjenjivo od promatrača do promatrača nego ovisi o relativnoj brzini promatračevog referentnog okvira (Lorentzove transformacije).

zapravo i ne mora se čekat, priciznost mirenja brzine svitlosti davno je došla na 1.1 m/s, dakle dovoljno koju našu babu uprtit uređajem za mirenje i pustit je da prošeta amo tamo i da ustanovimo miruje li baba u odnosu na eter ili ne miruje, ako i kod nje ispadne da miruje eter nam ne triba, ali zato vride Lorentzove transformacije i spec. teor. relativnosti.

Izveo Lorentzove transformacije i Einsteinovu formulu za Dopplerov efekt.

Lorentzove transformacije The linkage between 4 dimensional space/time and higher dimensionsis a tetrahedral rotating inside of a sphere.

Ako neki događaj ima prostornovremenske koordinate u sistemu i u, a njihova ishodišta se poklapaju (drugim riječima (0,0,0,0) u poklapa se sa (0,0,0,0) u), tada Lorentzove transformacije specificiraju da su njihove koordinate povezane na slijedeći način:

Slično se događa i sa predmetom kojeg ubrzavamo zvučnim valovima, te i u tom slučaju vrijede Lorentzove transformacije, pomoću kojih se uvijek može vrlo točno izračunati ubrzanje uzrokovano silama koje prenose valovi.

Sad, Lorentzove transformacije... molim te objasni mi vezu onog što si od mene pročitao s Lorentzovim trnaformacijama ti vjerojatno aludiraš na različit osjećaj protoka vremena, no moja je metafora jednostavnija ili se kreće onaj s kojim se uspoređujem (vrijeme) a ja stojim, ili se zapravo ja krećem a vrijeme stoji.

Konkretno, ako zahtjevamo da jednadžbe budu invarijantne na Lorentzove transformacije, a to znači da čestica ' poštuje ' specijalnu teoriju relativnosti, onda će ona imati i spin (1/2, 1, 3/2,...).

U ovom slučaju nikakva sila ne dovodi do vremenske diletacije već su tome uzrok same Lorentzove transformacije.

Ti si apsolutno invarijantna na prostorno-vremenske (Lorentzove) transformacije, baš kako i trebaš biti pa bi se kao takva bi mogla bez većih problema uklopiti u neku od važećih fizikalnih teorija.

E tu recimo počinju problemi jer ako se ne varam ako vrijede lorentzove transformacije (tijelo je geometrijski isto) a brzine su različite onda je stvar u vremenu?

Dimenzije (npr. dužina) nekog objekta izmjerene od strane jednog promatrača mogu se razlikovati od izmjera istog objekta od strane drugog promatrača (Lorentzove transformacije).

Lorentzove transformacije pokazuju kako se mijenjaju koordinate ako recimo jedan referentni sustav miruje, a drugi se giba.

Nisu matematicki izvodi i Lorentzove transformacije promijenile svijet, vec njihovo tumacenje i interpretacija

Zahvaljujući Stokesovu i Gaussovu teoremu mogu se prikazati u diferencijalnom i integralnom obliku, a u teoriji relativnosti i kvantnoj elektrodinamici koristi se i njihov tenzorski zapis u sklopu kojega se pokazuje se da su invarijantne na Lorentzove transformacije

Lorentzove transformacije nisu osnov STR, nego ono što sam ti već bazilijardu puta rekao: metrika je (- 1,1,1,1) (c = 1) iz toga slijede Lorentzove transformacije direktno

Nakon toga vidjelo se da te strune, ako se želi da teorija koja ih opisuje bude invatijantna (nepromijenjena pri prijelazu iz sustava u sustav) na Lorentzove transformacije, moraju živjeti u prostoru koji ima 26 (bozonska struna) ili 10 (superstruna) dimenzija

Napokon, metode kao što su akupunktura, homeopatija, tradicionalna kineska medicina te vjerojatno najstariji i najcjelovitiji sustav održavanja zdravlja kao što je ayurvedha čisto sumnjam da se mogu i da će se ikad moći teorijski ukalupiti u postojeću znanstvenu paradigmu; zašto; pa iz jednostavnog razloga što se sve te metode zasnivaju na pretpostavci da je svijest primarna, a materija sekundarna, za razliku od ortodoksnog poimanja konvencionalne medicine koja materiju stavlja na prvo mjesto, a svijest joj je ništa drugo nego puki proizvod te materije. poslužit ću se jednom analogijom; to je kao da pokušavaš objasniti fenomen dilatacije vremena na osnovu Galilejevih transformacija.... možeš se trudit koliko hoćeš, ali nećeš ga nikad objasnit do onog trenutka dok ne odbaciš Galilejeve i ne prihvatiš Lorentzove transformacije

Dobijene relacije predstavljaju čuvene Lorentzove transformacije

Naravno, konačni dokaz relativističke invarijantnosti neke jednadžbe (ili više njih), jest invarijantnost na Lorentzove transformacije (pretpostavljam da su ti poznate).

Međutim, Lorentzove transformacije imaju jedno svojstvo koje poseduju i Galilejeve: u potpunosti odražavaju fizičke promene koje nastaju prelaskom iz jednog u drugi inercijalni sistem refernce.

Ništa ne može ići brže od svjetlosti jer masa i ostale Lorentzove transformacije divergiraju i dobivamo da nam treba beskonačna energija za takvo što

E sada, dobra stvar s impulsom je da je on invarijantan na Lorentzove transformacije, odnosno sačuvan je (ne mijenja se) kada idemo iz jednog sustava u drugi.

No koliko sam vidio iz formula, radi se o dobro poznatoj cinjenici da NEKE formule vezane za Lorentzove transformacije ne funkcioniraju kad je x = ct, tj. kad se nesto giba brzinom svjetlosti.

Lorentzove transformacije su rotacije u 4 - dimenzionalnom prostor-vremenu

Treci, najjednostavniji nacin je da se uopce ne koristi Lorentzove transformacije iz jednog sustava u drugi, nego da se racunaju vlastita vremena jednog i drugog.

Teoretski, ako uzmemo u obzir Lorentzove transformacije (a moramo ih uzeti) kada se postigne brzina svjetlosti, tada u jedan centimetar (ili po volji manje) sustava u gibanju brzinom v = c, stane beskonačno velika duljina u sustavu koji miruje.

Dosta toga, međuostalim mogao bi ići brže od svjetlosti, Lorentzove transformacije bi imale drugi predznak (vidi kako sam tu zajebao izvod Lorentzove transformacije jer sam stavio suprotni predznak za vrijeme (http://forum.hr/showpost.php?p=15550127&postcount=119)), itd

Lorentzove transformacije su nešto složenije od Galilejevih i potpuno neprirodne ljudima jer ljudi nemaju fizičkog iskustva sa objektima velikih brzina.

On je shvatio na koji nacin interpretirati Lorentzove transformacije, i uspio ih je objasniti te postaviti postulate teorije relativnosti.