Prvo smo se hihotale k ' o luđakinje, jer budi bog s nama, našle smo se na skliskom terenu, sasvim nespremne za mnoge izazove koji su stajali pred nama.

Svojoj djeci ćete pričati kako snowboard nikad nije bio zabavniji od vremena kad su one luđakinje iz Lipsticka snimale Boobilicious clipove

A svoje propovjedi objesi mačku na rep, koga boli ona stvar za mišljenje neke luđakinje.

Pa ko bi reko Ines i ja smo bile gladne i kupile si svaka cijelu piksu nekih prefinih keksa, baš su dobri (Tutku - kupite si i vi) i onda smo to brzinski jele samo da pojedemo do parka Ines nema želudac za to odma ju je bolio trbuh, kak smo taj cijeli paket keksa pojele u manje od 5 minuta pa luđakinje, šta drugo?

Tad sam osjetila taj nepoznati osjećaj, zapravo pitanje: koja je razlika između liftboja i luđakinje s tavana u Jane Eyre?

Sad taman kad je počeo 8 mjesec kiša je počela stalno padat, svaki dan bar jedanput padne kiša i hladno je dost, al meni to uopće ne smeta, jednom smo ja i Ines bile u parku i počela je kiša padat i mi nismo imale kišobran ni ništ i tak smo stajale kod vipa, mislile si da bude kiša prestala i tak smo mi negdje stajale sat vremena i onda smo krenule do mene, al smo trčale ko luđakinje jer je kiša pljuštala ko iz kabla, a u mojoj ulici su sve raskopali zbog nekih vodova i radova, pa je sve blatno, i tak sam ja trčala posklizla se, pala na guzicu, primila se za štangu neku koja je bila blizu i ostala sjedit u blatu, a kiša je baš jako pljuštala pa sam se morala odma ustat i do doma, sve bi bilo super još da nijedan« poznanik »nije vidio moju ljepu blatnu guzicu, ma bilo je presmješno, kad je Ines krepavala od smjeha to nikad neću zaboravit

I am sorry... što vam se nisam javljala milijun godina no, bila sam na moru mjesec dana, onda sam se vratila prije par dana no nije mi se dalo pisati post lol... a i radim dizajneve za blog.hr (prije sam imala osobni blog tamo, a sada tamo imam blog s dizajnevima i hpff). ajme meni, imala sam 4 naručena dizajna... jedan je gotov, drugi završavam, a druga dva čekaju... hehe a šta ću... uglavnom, jučer sam se našla s Mirnom (jedna od najboljih frendica: - D)... pa smo se smijale kao luđakinje... i napričale se hehe pa sam onda otišla na pola sata kod svoje best frendice koja je operirala nožni prst pa ne smije baš iz kuće.: (pa me kasnije nazvala Matea (isto jedna frendica) i rekla da joj je dosadno pa da dođem... pa smo kod nje gledale onaj film što je bio na drugom, Blizanke Olsen. i eto, prošao mi dan hehe pozzam vas do sljedećeg puta

Uglavnom desilo se slijedeće... jer valjda nije samo meni prekipjelo već i drugima... pa smo nas petoro koji su stajali sa strane uskočili i počeli malu braniti od luđakinje...

Muškarci kad su agresivni onda su samo nasilni i znaš šta možeš očekivati, ali žene kad su agresivne to su luđakinje od kojih ni u jednom trenutku ne znaš šta će ti napraviti i bolje ti je da stojiš u kutu i čekaš oluju da prođe.

Da je on pritom još i oženjen, marginalna je činjenica filma. (Štoviše, supruga i on se naposljetku nalaze na istoj strani: protiv luđakinje koja im ugrožava obitelj; i na kraju je ne on nego upravo ona ubije.)

- Među oblacima je galeb ispleo mrežu u koju se ulovilo sunce - govorila sam poput luđakinje, trudeći se da budem čim tiša, ležeći u hladu borova, nadomak plaže s koje su se čuli vriskovi djece.

nadrogirana sam ko kobila, mentalno pijana. ležiš u tom bolničkom krevetu, totalno si high, slušaš i blejiš. glavna sestra ima novu foru pa stalno govori bok daj... zapravo ne znam jel bok ili bog, no bok joj dam, evo ti stara i dva boka al bog nemrem, kak da ti to dam. pa došle dvije te luđakinje koje sam upoznala tam. ova jedna, psihologinja po struci priča kako joj je jednom medicinska sestra digla tlak pa je izvadila nož iz torbe samo da ju skine. kao ono: pa šta, ko nije imao butterfly u srednjoj školi? hm, pa ja nisaaam onda priča kako je pobjegla s jedne kemoterapije. kao dolazila bi tamo ta svaka tri tjedna, nije uopće komunicirala, jezikom, tim pravim jeziikom u ustima, već samo jezikom znakova, pa ju sestra išla piknut a ova odmahnula glavom da ne može i crta van. ode, nema je više.gospođa psiholog? a deset minuta prije toga objašnjavala ovoj mojoj kukunki, da bila sam opet s njom u sobi, da nije to normalno da nije nikome rekla da ima rak. inače kukunka je stvarno uspjela prvi tumor izvuć tako da su znali samo starci i niko drugi. ode s frendicom na kavu i šuti ko pičić. ej stara kaj ima kod tebe? pa niš evo, baš sam nekako sretna u zadnje vrijeme, sve me ide, o zdravlju da ti i ne pričam. al kukunka bila dobra ovaj put, skulirala se, moram ju povalit. na ne budalo povalit, pohvalit. a dolazi ona nakon mene u bolnicu, dolazi od frizera. tako je to sad u tom našem privremenom svijetu, pada kosa, dlake, sve... sva sreća da se po biologiji dijelimo na sisavce a ne na dlakavce jer mi, mi sad nemamo ni jedne, aj dobro imam na rukama još samo. jel da je to fuj? no, i dolazi ona od frizera i priča mi kako je frizerki ukratko objasnila o čemu se tu radi i rekla ajmo na ćelavo... jadnu curu skoro herc čopio a onda ulazi druga frizerka i vilica do poda. gleda i ne vjeruje, pa ko se danas još brije tako na ćelavo. a ha ha, i zamišljam ja tu scenu i plačem od smijeha a jadne frizerke vjerojatno istovremeno plaču doma i kukaju nad svojim užasnim danom. e a ova druga luđakinja sjedi i provali: ma malo sam sjebana danas, mamurna sam od sinoć. jebote ženska se sinoć razvalila i došla danas na kemoterapiju. jel treba to uopće komentirat? i onda joj sestra spiči neki lijek od kojeg abnormalno svrbi šupak i ova počne skakat po sobi i čohat se i vikat aaaaa ne mogu, ko da mi mravi hodaju. jebote, lijek od kojeg svrbi guzonja. ja taj još nisam probala, fala lepa, ni ne bih. i ležim ja i slušam i jedva gledam, pa mislim, jel ja to haluciniram, pa nije me valjda tak razvalilo. i onda sestra počne pričat o narkomanima, ko da me skužila i kaže da su to najgore mimoze. da te kad pika samo skviće i zapomažu... jao nemojte sestro tako vam svega, jao boli, molim vas poštedite me pikanja.

Ah evo upravo su mi došli gosti iz Zadra i pazite meni i Mirni donjeli dva Toffifea joj kad sam ja to zadnji put jela mmmm.... hehehehehe, guštiram vas, a? Ne brinite i sebe ću poslije kad budem čitala ovaj post.Nego evo nedavno smo ja i Kafkarina otkrile neke luđakinje, debilkuše i neznam šta na bljogu.Za jednu sam ja znala i prije Katarine pa evo vam njen link (glupača nad glupačama): Malo preseravajuće prase. A druga je još i gora: malo perverzno govno.

Zanimljivu je ulogu ostvarila i u Dolores Claiborne, također po Kingovom djelu, pa je prava šteta što nije još koji put navukla masku poremećene luđakinje jer joj to sjajno leži.

Moj post neki su shvatili kao totalni pad ega u materiju, drugi kao zgodan lirski opis jednog popodneva u prirodi, treći kao viziju koja se uopće nije dogodila, četvrti kao izraz duboke ljubavi prema određenoj osobi, peti kao recitaciju jedne luđakinje, šesti bla bla bla bla..

Jer dvije luđakinje su uvijek luđe nego svaka pojedinačno.

Da ostanemo u kontaktu i da se i dalje cerekamo ko luđakinje makar i odvojeno.... Puse.... za sve od Sanh

evo, ja došla na jedan dan u zabreg nam naš dragi i odlučila odmah otić na net... pa kaj vi mislite... mjesec dana bez fuckin ' net-a?? pa čovjek poludi bez toga... i tako... u ovih mjesec dana se svašta izdogađalo... početkom sedmog je ivona bila kod mene i bilo nam je JAAAKO zabavno... lol di si zidić?? hahahahahihihihi lol oprostite na ovom, ali morala sam... hah ugl fakat smo se dobro proveli... onda su došle i curke... ira i tonka... ah, dvije totalno lude i otkačene cure... fakat su super... bez njih ljeto ne bi bilo ljeto... i tako, svku večer mi imale ovakvu rutu... prvo u birc/marinero /, onda u komu/također birc do marinera/na biljar i ostale igrice i onda u šetnju... i tako svaku večer... ali zabavno je, jer kad smo nas tri skupa to je ludnica... svi nas gledaju ko zadnje luđakinje.... lol zatim sam prošlu subotu išla kod ivone na krk... prvo smo išli kod njene kume u novi vinodolski na fini ručak/slobodno ivona pohvali kuma na roštilju/a onda pravac krk... bilo nam je super, izuzev toga što je bilo tolko vruće da smo po noće prekuhavale... e da, vidli smo nekog lika kak crta sa sprejevima, al slike su predobre... šteta kaj ih nisam slikala... onda smo jučer vidli takve bolesne aute, da nam je mozak stal.... prvo porshe, a iza njega viper/ne znam kak se piše, sorite =)/i sreli smo GAALA, al on nas nije vidio... bio je sa ženom i sinom... to je bilo ludo... lol

Dajte, jednostavno idemo na sat prije nego ljudi počnu upirati prstom u nas zbog ove luđakinje. - rekla je Petra i ustala se.

Koja je razlika između luđakinje s tavana i liftboja?

ako išta mrzim, onda je to kad se trudim i popušim na kraju... mrzim kad su ljudi puni lijepih riječi i oduševljenja s tobom, a onda kad to trebaju pokazati konkretnim primjerima, onda ti ga onako u žargonu rečeno " metnu "... ovo ide mog šefa, čovjeka s čijim sam odnosom prema meni, do danas, bio iznimno zadovoljan... ali eto, došao je dan da se moj trud nagradi, a nagrada je bila nezadovoljavajuća... čak bih rekao podcjenjivačka... i uvredljiva... sjetilo me to na jedan nemili događaj koji mi je ostao u sjećanju još iz osnovne škole i jedne psihički rastrojene luđakinje koja nam je predavala povijest (završila je u ludnici neko vrijeme, tako da nisam to iz neke mržnje napisao: -))... i izvela ludara nas 5 - 6 da odgovaramo istovremeno i dala svima jedinice zato što je netko šaptao jednome od nas... naravno, digla mi je živac s tim jer sam znao da će me starci zajebavat doma danima, a naučio sam i nisam zaslužio to... nakon toga me zbog moje nadrkanosti i provokacija ponovno izvela na ploču i obzirom da sam sve znao, dala mi je 4???... ma nema veze, za mene je to uvijek bila ok ocjena, samo je bilo čudno kako osoba u istom satu može pokazati nedovoljno i vrlo dobro znanje... ma da, znate, ja sam genijalac pa sam sve naučio za 5 minuta... jebiga... pa eto, tako sam se i danas nekako osjećao, samo što je ona jedinica bila djelo, a četvorka ili čak petica je bila ona hrpa slatkorječivosti kojom me se opisivalo... jer ja sam vam eto kao mladi i uspješan stručnjak koji ispunjava sve svoje zadatke prije rokova, koji se ističe svojim radnim moralom, često odradi i poslove koji mu čak i nisu direktno dodijeljeni, kako bi popravio neke nedostatke u svrhu veće kvalitete i boljih rezultata svog tima i odjela, koji je jako odgovoran i koji uvijek potegne kada je frka, koji je pokazao veliku kooperativnost sa svim ostalim članovima tima, te pomagao novima koji su došli nakon njega kako bi se što prije uklopili i mogli početi ostvarivati neke rezultate... jebote, ko da je pjesma spjevana o meni, reklo bi se... i onda dobiješ ocjenu ono, dobro da si uopće zadovoljio... i naravno, odgovarajući postotak nagrade koji se dijeli za taj " uspjeh "... jebeni uspjeh... i mogu ja razumjet ograničeni budžet za nagrade, postojanje važnijih ljudi od mene u timu i još 10 standardno glupih razloga, koje bi ja trebao sam shvatiti jer nisu objašnjeni, ali ne volim kad se takva sranja prelamaju na mojoj glavi... razočaralo me to... jebeno me razočaralo... jer kaj to meni govori... samo jedno... koji si se k... uopće trudio godinu dana???... pogotovo iz razloga što me se prije dva tjedna molilo da prihvatim nove poslove i odgovornosti, jer su nam uzeli dvojicu, i prihvatio sam, a nisam morao... a onda mi se tako vrati... i kako da čovjek onda ima motivaciju?... i kako da uopće se suzdrži od smijeha kad opet bude slušao one menadžerske pizdarije na sastancima?... nema veze, vidjet će da im je ovo autogol... ne znam... previše sam vruć još... moram prespavat to... ne znam kako, ali već ću ja doći na svoje... obično sam svim seronjama vratio milo za drago na način da sam postao bolji i jači i važniji od njih... vidit ćemo... što te ne ubije, učini te jačim... neka, sad barem znam kako stvari stoje... ubuduće lijepe riječi neka zadrži za sebe, uspjeh od danas mjerim samo u konvertibilnim valutama, pa nek se jebu

Što se tiče Jessice Lange, ona je naprosto uvijek sjajna i obe svoje uloge (glavne sestre i luđakinje) u ovoj seriji izgleda da je odradila s lakoćom.

Kreveljimo se ko luđakinje tam u Sohu..

Renata u Plamenom anđelu pjevački je vrlo teška, ali i vrlo zanimljiva u psihološkom razvoju od luđakinje do normalne žene, ljubavnice.

kako se HPO nije bunija na njegovo stavljanje svoje žene, nego antonija niko živ se nije bunija osim te luđakinje kojoj je droga očito uništila mozak

U toj subverzivnoj knjizi autorica već u prvim recima iznosi svoj manifest: Kao jedna od ružnih, pišem za ružne: stare vještice, lezbače, frigidne, loše jebane, nejebljive, histerične, luđakinje, sve isključene s tržišta dobrih ženskih.

Mislila sam, hoću li poput kakve luđakinje izaći onakva na hodnik i svašta mu izgovoriti.

Feminističke kritičarke Sandra Gilbert i Susan Gubar u knjizi The Madwoman in the Attic upotrijebile su metaforu " luđakinje u potkrovlju " da bi predočile društvenu percepciju i sliku žene koja je pisala u 19. i na prijelazu u 20. stoljeće.

Naravno tko je počel - ja, a nastavila je Sanja.. ccc, dok smo se mi bacile na pod, i smijale ko luđakinje... rofl na entu..

Iza posla sam, poput duha Hamletova oca, kružila širim kvartom ne bih li negdje pronašla mjesto gdje ću se parkirati sljedećeg jutra, bez da trčim oko zgrade u kojoj radim poput zadnje luđakinje ili strepim od toga da mi krajnje bezobrazna ekipa izbije 800 kuna iz novčanika.