Luđakinjo, luda si: D: D Evo ti sa pravne strane:

prije nego napišen di je oblica, samo mi jedno reci - jel the tablica bila u autu???: lol:: lol: luđakinjo: s

Šta se ti apologetika izvijena luđakinjo jednodimenzijonalna usamljena luđakinjo uzrujavaš na te optužbe?

Luđakinjo, evo sad ležiš ovdje preda mnom pobijeđena.

nika je proizvod, kao lady gaga samo u novinarstvu prodaj se bolje jer si genijalna luđakinjo

jep jep.... naslov govori sve kao i uviek.. u zadnje vrijeme se osjećam ko da nisam tu.tu = na zemlji, u stvarnosti aaaa kaj god... ko da sam negdje drugdje sam ne tam di treba.od 4.10. se nije bas pretjerano puto toga promijenilo.. osim kaj je prošlo 16 dana jebeno brzo... tj. cijeli 10. mj je prošao iznimno brzo... vec sam skoro 2 mj u školi i totalno sam se navikla na nju... to je super... ocjene su mi prosječne... imam dosta 3 i 4.. i imam 1 iz eng i iz fizike... i ispravila sam matematiku weeee bod do 3 mi je falioo... a nije bed.glavno da je pozitivno: D... profesori su malo zajebani al oke... već znamo kaj ko pita, ko kaj traži i kakvu ocjenu možemo očekivati i koje predmete može bez pol beda provesti u Strossu ili evenju mollu.. ide to, ide... u razredu smo si svi oke... zajebavamo se, uništavamo razred i bacamo krastavce po svuda - IRMA LUĐAKINJO sve je to oke... a najdraži mi je veliki odmor... aaaaa... najbolji dio dana u školi i da.... sviđa mi se jedan dečko... nakon duuugooo vremena... ime neću ottkrivat, ni koju školu ni raz ni god.. to je moja slatka tajna... samo mi je to nekak new... dugo mi se neko nije sviđao... a jbg neam šanse kod tog lika... danas idem sa Sarom kod njezinog frenda.. bit tam jos troje njihovih frendica i frendova pa se gremo malo zajebavati... sam da se ne zbrukam al nije bed... sve je to za ljude... hahahhaa.... SVE JE UREDU... i bila sam sa Sarom kod Jure na utrci... bilo je niceee... vozile smo se u nekom preogromnom autu po stazi i bilo je jebenica.. i Sara si je malo vodkice pocugala pa je bila vesela:) i svirali se neki frikići Jura i noćne ptice hahahhaha... Kad procvatu u proljeće jabuke auuuuuu.... šta je dobro bilooo... šteta kaj se nisam napila... bilo bi mi još bolje... hahahahaha........ ništa ljudi, bilo je to kratko javljanje... do slijedećeg posta....

" doriana jel ti kakaš? " " hm " (ignoriram pitanje, gledam dnevnik i pravim se a ne čujem) " znaš ono kad smo prvi put bili na moru... pa... ti nikad nisi bila na wc-u dulje od minute " " pa da... " " pa nemoguće da si dva tjedna izdržala bez kakanja " " i nisam " " a kad si " " znaš zašto sam se ja budila u pet? " ": facepalm: luđakinjo "

- Smiri se, smiri, moja dražesna luđakinjo

Nekoliko godina poslije evo me u srednjoj, upisujem je gotovo omaškom... jer dvije smo s istim i imenom i prezimenom koje želimo isto, i razlikuju nas tek po imenima očeva, a moj otac koji je baš uskočio u zadnji vagon moga djetinjstva brine, brine jako, jer mu mrtvoozbiljno govorim da je meni upisati baš tu školu važnije od života, i eto me u sceni gdje stojim u gužvi na dan rezultata pred njom i tražim se na popisu, i pronalazim se na njemu... debelo ispod crte, vidim lijepo kako crno na bijelo piše da Suzani Matić (otac Petar) nedostaje dosta bodova da upiše tu školu, dok je druga visoko gore - primljena, pa onda sljedeća scena u kojoj se vozim doma u svom malom tramvajčiću i i ronim suze na Suzanu, pa sljedeća koja bi se pantomimski dala prevesti u jedan veliki pljas po čelu... jer dok tramvajčić vozi, a ja koja uvijek sjedim samo na crvenim stolicama... za sreću, sada na jednoj crvenoj duboko nesretna plačem dok mi ne sine da ta - otac Petar, da ta uopće nisam ja, najednom mi sine da - tvoj otac je Ivan, luđakinjo, pa onda sljedeća koja je ono što se zove smijeh kroz suze na Suzanu... i uglavnom; upisujem tu svoju školu važniju od života, i iako bi moj Život koji drži do sebe danas burno negirao da je ta škola bila važnija od njega, ipak... koji svoja glavna prijateljstva vuče iz tog doba, iako u stvari ona vuku njega... ili ga guraju uzbrdo kada on padne na dno sebe... - definitivno nikad ne bi poricao da mu je bila presudna i njemu Životu po život važna, no hoćureći... postojao je taj neki Krešo iz suprotne smjene, i zvuči baš kao pjesma za Trešnjevačke mališane to - Krešo iz suprotne smjene, ali Krešo i ja više nismo bili mališani, a bome ni Klinci s Ribnjaka, već budući matematičari-informatičari koji su ipak za dlaku izbjegli usmjerenom obrazovanju i koji su se (e tu priču želim ispričati) dopisivali na ultrapasu klupe što su je dijelili s pomakom u vremenu, cijelu školsku godinu tu i tu... dvoje ni za živu glavu više klinaca koji, iako u istom gradu, gotovo da žive u drugim vremenskim zonama, pa kad jedna putuje doma četrnajsticom i izbjegava kontrolore... jer ne kupuje markicu iz principa, i to principijelno ne kupovanje karte je vjerojatno jedini princip koji je ikada uspostavila u životu, jer mislim - što je princip nego štaka za kljastu emociju ili razum u nekoj situaciji,.. ali ne kupovati kartu u prometalima... e to je drugi par rukavica, to je onaj jedan i jedini princip po mojoj mjeri, pa eto kažem... dok se jedna od dvoje te školske godine te i te šverca u četrnajstici u smjeru ručka... onog ručka na koji se nije smjelo zakasniti osim ako ne padaju sjekire, pa je to onda barem prema mojim iskazima bila svakodnevna situacija u gradu... to - da padaju sjekire iz whatever neba, dok se jedna dakle šverca put sjevera i u uglavi ugrađuje sjekire u oblake, ne znajući da će s odmakom od dvadeset godina to švercanje put sjevera - značiti isključivo ranojutarnja putovanja dušom u kojima, nakon što je u sjekire pretvorila sva svoja pera, pruža životu ispisani tekst... namjesto valjane karte, korisnik iste klupe se sedmicom zvanom čežnja vozi u školu.

ovo je stvarno zadnje, od Krešice, od groma-i-pakla sa 7 i pol centimetara ponosa... nemojte raditi kak oni poštari-kaj - " zvone " - i-mogu-10-puta nakratko, a sutra su već kod druge, nego se pitaj - kaj to delaš Ženi koju si spustil na kuhinjski stol i je li to zbog vaših ego-tripova ili je bog Ljubavi hitil strelicu na vas, skupa sa vojskom malih amora sa velikim pimpekima i još većim srcima... valjda to nije samo zbog dojma, ili da ispuniš dnevnik-ševe sa novim brojem mobitela, ili da se šefu dopadneš.... neki parovi u RH ipak moraju biti uzori i divljenja vrijedni i puni ljubavne milosti božje.... i cure, budite malo mekše, igrajte na fine nijanse, ako već niste u prvom redu Divote... onak kak igraju Drew Barrymore ili Rose McGowan je nisu najsigurnije u svoju pojavu, pa se Drew pita " hoće li me kad sam dobro opita i razuzdana i pijana na partiju ipak netko srozati sa riječima ' kaj delaš iz sebe, luđakinjo nezanimljiva ' ili će dobiti istinu koju želi ćuti, a to je ' Drew, ne radi to sebi, volim te, bolja si nego kaj misliš, želim te, ja, ja te volim i želim i sve, sve naj.... ', a to je ono kaj Rose McGowan nabacuje na facu, tu nesigurnost i grč i zato dotjeruje savršeno svoje tijelo, haljine i jake boje, i posebno divne nogice i sandalice i mini-plateau cipelice, sa onim krasnim lakom boje trule trešnje ili neki Chanel 54 i tak nekaj, a noga se sjaji i trepti kao da je Venerina... sve to frkuje i strahuje i Renee Zeelweger ali na jednoj višoj razini, jer ona je puno iskusnija u svim tim stvarima i vodi se po receptu velikih filmskih zvijezda... i ne zaboravite Richarda Burtona, mahera, kako je ono bio zaveo Liz Taylor, divnu ženu ljubičastih očiju... rekel je kad je prvi puta kraj njega stala, na prvom gledanju - da je skoro počel glasno vrištati od ljepote njena tijela, da su njene grudi bile kao susret sa jednim novim svemirom, kao Aleksandar Makedonski... da nije mogel do zraka doći, da mu je došlo da na jednom mjestu skaće i pleše od divote i radosti.... tak nekaj je rekel... budite sad malo na taj način ljubazni prema Ženama, jer dosta se pokazivalo seljačke načine i forme, dosta se glumatalo i išlo iz opanaka u cipelu na krive načine... Zahvaljujem... živjela tanka srebrna, jedva vidljiva nanogvica na finom gospodskom gležnju, ispod tankog crnog tkanja najfinijih čarapa na svijetu... živjeli tanki crni okovratni remenčići i marame i sitni pektorali na finoj koži finih, kulturnih gospođa koje znaju živjeti na visokoj nozi.... KULTURE....

- Luđakinjo jedna - vrisne na uplašenu Editu.

Even Flow: Kako je započela stvar isprve nisam skontala da je to ta pjesma, pjevala sam, skakala okolo, no tek kad je započeo refren joj luđakinjo rekla sam si pa ovo je even flow te se još više ubila u šutku..

Jedamput je sasvim dovoljno, jel tako najdraža moja hrabra luđakinjo

Vidiš kako si ga prepala svojim vikanjem, kaj hoćeš da se baci u Savu, luđakinjo histerična, pa nije ti to muž, koji te kurac briga »Ogrnula sam se u plahtu i nazvala sina na mobitel da hitno ode potražit malog Dražena

Solim joj pamet izgovarajući nekaj tipa " i kažem ja tebi draga moja luđakinjo, život je kratak i glu...

Dakle, kako poslije čitanja ne bi bilo; Što je budaletina ovim htjela reći? i Nije tebi lako, luđakinjo objasnit ću: NISAM LUDA i ovdje se ne radi o meni jer dano mi je na izbor izmisliti što god hoću, a mogla sam ovdje opjevati i Crvenkapicu kod njene babe, kužite?

- Luđakinjo vrištala je Tanja grcajući od smijeha

Oni koje u ovom trenutku misle da sam luđakinja, neka odmah prestanu čitati i neka se više ne vraćaju na moj blog... poštedite me suvišnih komentara (stil-ubij se, ti si bolesna, živiš u nekom svom svitu, tebi nisu sve na broju luđakinjo...).

Luđakinjo, ima nas izgleda dosta luđih.

No, Luđakinjo i meni se je desilo da mi je nešto od soje bilo bljutavo, baš kao i svaka druga hrana.... i blitva može biti bljak ili HEBENO DOBRA ako je pripremi znalac

Ja sam se zbunila i samo odmahnula glavom, mislila sam da će mi reći: A kaj me onda fiksiraš pogledom luđakinjo

Mali se zaletio i svom snagom ju gurnuo i počeo joj vikati " luđakinjo prokleta krvava " (još svašta, cijela bujica riječi, samo sam ovo zapamtila jer sam bila u šoku).

- Ma oči ti razroke nejebem, što se smiješ luđakinjo,... vadi mi to što mi se u guzicu zataklo..

Pa luđakinjo oprosti ali jesam, upravo sad i to mnogo poslije Werthera, oprosti što nisam spremna umrijeti za svog dečka ili zbog njega, moje mišljenje je da netko sa 17 god. ne može znati zapravo što znači voljeti. sorry

E da, Luđakinjo, s. a. y mi je zaboravio spržiti Elbow...: D Ipak tvoj Elbow ostaje u Vž..