Ekspedicije u Lukinu jamu organizirane su 1993, 1994. i 1995. godine, a tijekom tih istraživanja u Lukinu jamu se spustilo ukupno 69 speleologa.

Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu održana je 23. studenog 2011. pred brojnom publikom prezentacija rezultata speleoloških ekspedicija u Lukinu jamu koje su 2010. i 2011. godine organizirali Hrvatski planinarski savez - Komisija za speleologiju, Speleološki odsjek PDS Velebit i Nacionalni park Sjeverni Velebit uz potporu HGSS-a i sudjelovanje speleologa iz većeg broja udruga iz Hrvatske i Svijeta.

Pokrovitelj ovogodišnje speleološke ekspedicije u Lukinu jamu je predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović.

U Lukinu jamu-Trojamu su ušli Robert Erhardt i Ivica Ćukušić, transportirali su dio ronilačke opreme do - 981 m i odmaraju se za uron koji slijedi na dnu.

Ovi podaci će se morati uzeti u obzir tijekom planiranja budućih ekspedicija u Lukinu jamu i druge duboke jame Sjevernog Velebita.

U Lukinu jamu ulaze Inga Patarčić, Luka Mudronja, Slaven Boban i Goran Rnjak te otkrivaju uski, no proklesavanjem prolazan, dio meandra iznad ledenog čepa.

Tim prolazom bi se moglo preći ledeni čep i spustiti u Lukinu jamu dublje od - 60 m.

Lukinu jamu posjećuju i raspremaju Juraj Turčin, Tea Selaković, Iva Božić, Danijel Frleta i Iris Duić.

Na tom području postoje mnoge specifičnosti koje se smatraju pravim bogatstvima, a pritom mislimo na Lukinu jamu, otkrivenu 1992. godine, u kojoj je 1994. pronađena tada nepoznata životinja iz reda pijavica.

Ekspedicija u preko 1400 m duboku Lukinu jamu koju su u suradnji s Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit organizirali Speleološki odsjek Velebit i Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza uz logističku potporu Hrvatske gorske službe spašavanja i sudjelovanje 62 speleologa iz 8 hrvatskih speleoloških udruga i kolega iz SAD, Velike Britanije, Poljske, Slovenije, Slovačke i Srbije održana je od 23. srpnja do 6. kolovoza 2011. Nepovoljni vremenski uvjeti izazvali su znatnu promjenu uvjeta u potopljenom kanalu na dnu jame.

Tijekom godina Lukinu jamu je posjetilo i nekoliko stranih ekspedicija: mađarski (1997. godine) i belgijski speleolozi (1998. godine) te litvanski speleolozi (2001. godine).

Vođa ekspedicije u Lukinu jamu 1993. (pod nazivom Lomska duliba 1993.) bio je Branko Jalžić, član SO Željezničar, a po nekoliko dana ekspediciju su vodili Anđelko Novosel, tada član Speleološke sekcije Hrvatskog geografskog društva iz Zagreba, i Damir Lacković, član SO Velebit.

Ulaz Trojame (1475 mNV) viši je od ulaza u Lukinu jamu (1438 mNV), a kako se dubina jamskog sustava računa od najvišeg ulaza njegova je nova dubina 1392 m.

Za kišnog vremena na Hajdučkim kukovima pronađen je ulaz u Lukinu jamu, tada prozvanu Manual.

Ciljevi ekspedicije bili su: Nastaviti s istraživanjem Lubuške jame te topografski snimiti novo istražene dijelove i pokušati pronaći mogući spoj s Lukinom jamom; Spustiti se u Lukinu jamu i vidjeti da li je prolaz na - 60 m dubine i dalje zatrpan snijegom i ledom ili je moguć prolaz; - Spustiti se u jamu Trojamu i vidjeti stanje snijega i leda u jami te da li je prolazna; Istražiti niz već poznatih, no neistraženih objekata te rekognoscirati teren s ciljem pronalaska novih objekata.

Najatraktivnije spilje nalaze se u Istri, Gorskom kotaru i na Medvednici, a za prave ljubitelje podzemlja preporučujemo Veternicu kraj Zagreba, Cerovačke spilje kraj Gračaca i Lukinu jamu na Velebitu.

Među stotinjak jama svakako treba istaknuti Lukinu jamu, duboku 1392 m i najdublju u cijeloj južnoj Europi.

U Lukinu jamu spuštao se 8 puta.

Lukinu jamu otkrili su slovački speleolozi 1992. godine te su pritom istražili njezinih početnih 195 m i nazvali jamu Manual.

Sljedeće 3 godine (1993., 1994., 1995.) organizirane su hrvatske ekspedicije u Lukinu jamu te je jama istražena do sifona/jezera na 1355 m dubine.

Bitno je spomenuti kako su do sada istražene 54 jame čija dubina ide preko 250 metara, od čega su tri dublje od 1.000 metara, a tu treba navesti Lukinu Jamu, Slovačku jamu i naravno Jamski sustav Velebita.

Iza Rossijeva skloništa ulazi i u strogi rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, koji, osim brojnih botaničkih i geoloških fenomena, obuhvaća i najpoznatije speleološke lokacije na Velebitu: Lukinu jamu, s 1421 m dubine 16. najdublju na svijetu i Slovačku jamu s 1320 m dubine 21. najdublju na svijetu.

Robert Erhardt, Igor Jelinić, Mario Musulin, Dino Huzanić Mišek, Ana Brodar, Mateja Morić, Vesna Marčec, Ivan Vitez, Alen Kuščar i Senka Mirić odaze u Lukinu jamu te utvrđuju da je jama i dalje zatvorena na 60 m dubine ledenim čepom.

Speleolog ulazi u Lukinu jamu (Foto: N.

U Lukinu jamu spustio se jednom i to 1995., do - 1350 m (14 - 16. srpnja, 3 dana).

U Lukinu jamu-Trojamu je, s ciljem transporta praznih ronilačkihboca s dna te starih užeta i smeća, ušla ekipa stranaca: Gabrijel Jakab, Erik Kapucijan, Stefan Šuster, Milan Šuster, Oldrich Štos, Peter Talling, Tony Seddon i Antonia Stoyanova Vlaykova.

Hrvatski planinari istražili su nekoliko jama dubljih od tisuću metara, među njima Lukinu jamu na Velebitu koja je tada po dubini bila deveta na svijetu.

U drugom dijelu prikazan je dokumentarni film autora Darka Bakšića i Lovre Čepelaka koji prikazuje dinamiku istraživanja pri čemu omogućuje gledaocu da zaviri u Lukinu jamu prateći speleologe koji transportiraju ronilačku opremu na dno jame i osjeti atmosferu koja prati ta istraživanja.

U Lukinu jamu-Trojamu, prema bivku 2, kreće istraživačka ekipa Filip Filipović, Ena Vrbek i Ronald Železnjak.

Još u prethodnici istaživanja slovački su speleolozi istraživali jamu Trojamu i kroz nju stigli u Lukinu jamu, pa je tako nastao jamski sustav dubok 1392 m, najdublji u Hrvatskoj i deveti u svijetu po dubini.