po cilu godinu žena su menon nema niki problema (reka bi vlatko marković) zbogradi vuzbala ilitiga lopte. mene ti ta euroliga ne zanima kolik crno pod noktin. to za me nije vuzbal vengo bizmis, industrija. nu, ko da niki đava u me uđe kad se ljudi pod bandiran bore. pari mi to ka riziko: ovi će trupu amo a oni će tamo, pa kamčatka pa central europe... e, pa barba ivić priča o strategijan a ne bi matereti da se vojske boridu... a ne za pare i industriju već još možda jedino ovden za državu, za naciju. i to mi je. a pušti batakljuna š njegovin poluplanovima. da i njemu nije drago i da mu žena ne će imat isti problema ko i moja ovi dana ne bi on ni pisa. nigdi san pročita da i pozitivan rezultat more izazvat učestale seksualne odnošaje i eto ti bejbi buma ako recimo srbi u zadnjoj minuti dobiju gol i ne prođu dalje. na prvo me misto metnijo. jes vidijo lupeža. na koga li se umetnijo. kliko li dice i godina imade. ispada više od mene. more bit, kume škilje, more bit... reka bi kikaš. i on će meni pričat o udrobljenon kruvu u bilu kavu. jednon u sridnjon školi zovnijo ja jednog varuškog kolegu da u mene noći kako san ja s varuškin oda u školu jerbo... da sad ne pričan. i najveća mi muka bila da šta će čovik reć kad vidi da moji za marendu idu što i batakljun. koji seljaci... a ja u pubertetu a i zeru san mislijo da je to ko nešto bit iz grada. i nu ti šta će, njemu to sve normalno bilo što idu ali pusti kraju, pivci su mu problem bili, da su ga rano probudili i da nije više od njizi moga zaspat. eto, a ja oduvik za marendu tučen što žešću ranu, ko švabo, kulena, povismena, jaja, pršuta, sve iđe. i brat mi uvik za ručkon pribotuna da san ga jopet probudijo pekuć mu jaja ' kraj glave '. uvik nikomu ništa smeta. narode, uživajmo u bogatstvu i šarolikosti. nismo svi isti ali svi smo ljudi. nek se igra lip nogomet. i neka bude mir među ljudima i narodima.