I kad u čitavu tu bljutavu musaku dodamo i lik zagorskog umirovljenog generala, usput i mirnodopskog trgovca ljudima, te njegova neprilagođenog sina delinkventa, i sve to začinimo s konačnim trikom da čitavu knjigu zapravo piše policajčeva djevojka (što je fora ispod svake ozbiljne razine), doima se kao da nam je poslužen pokvareni šlag na osušenu tortu; čitatelja iz ravnodušja i osjećaja gubitka vremena ne može više povratiti ništa, pa čak ni notorna činjenica da se policajac uspio pomiriti sa svojom djevojkom uz samrtnu postelju njihova mačka Grge koji je, gonjen mačjom znatiželjom, pao s četvrtog kata.