Unatoč tomu što je Međimurje tijekom svoje burne prošlosti bilo u nekoliko navrata administrativno odijeljeno od Hrvatske i izloženo velikim pritiscima mađarizacije, ono je ipak ostalo etnički najčišći hrvatski kraj.

U trenucima kada prestaje izravna opasnost od germanizacije ili pak mađarizacije, on slabi, da bi 90 ih godina, ponovno unutar povijesnog konteksta, on bio potpuno potisnut, opet iz identitetskih pobuda, potrebe da se razlikujemo, odnosno da budemo drugačiji od naroda koji nas okružuju, slavenskih naroda na juga Europe.

Postigla je velik uspjeh na europskim i američkim pozornicama, a kao prvakinja dvorske opere u Munchenu gostovala je u Zagrebu pjevajući na hrvatskom 1898. u vrijeme jakog pritiska mađarizacije i germanizacije.

U vrijeme svog djelovanja sudjelovala je u političkim borbama, te bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije.

U procesu mađarizacije otvaraju se nove škole u koje se uvodi mađarski jezik pa je takav slučaj i sa ivanovečkom školom.

U takvim okolnostima Hrvatski sabor donosi odluku o uvođenju mađarskog jezika u hrvatske škole kao neobvezatnog predmeta, što je naznačilo početak sve očitije mađarizacije.

U prvih 7 točaka Rauchovo je banovanje okarakterizirano kao neustavno i u funkciji potpunoga podvrgavanja banske Hrvatske mađarskim interesima: 1) vladavina bana Raucha bila je po svom obliku apsolutistička; 2) sloboda tiska kršena je često i neprikriveno; 3) osobne slobode pojedinaca nisu bile poštovane; 4) ban je bio odgovoran za povredu autonomije zagrebačkog Sveučilišta; 5) pokušaji mađarizacije dijelova Hrvatske; 6) zanemarivanje hrvatskih finacijskih interesa u korist Mađarske i 7) pravosuđe je korišteno kao oruđe za ostvarivanje političkih ciljeva.

Prvi koji se spominje u školskoj spomenici je hrvatski ban Dragutin Khuen-Hedervary, ban koji je ostvarivao ideju mađarizacije i vladao čvrstom rukom.

Od 1909. započinje novi val mađarizacije kada je otvorena i Julijanska (mađarska) škola.

Naredba od 20. prosinca 1899. jasnije utvrđuje redoslijed hrvatskog i dalmatinskog, određujući da se riječi lijevo i desno u naredbi iz 1876. valja shvatiti heraldički, tako da s položaja onoga koji gleda grb, hrvatski grb stoji desno, a dalmatinski lijevo. 21. studenog 1914. ban Trojednoga kraljevstva Ivan Skerlecz ponovno donosi odluku kojom potvrđuje da se službeno u tome kraljevstvu može koristiti isključivo grb s Krunom sv. Stjepana, što dokazuje da ova kruna zbog nastojanja ugarskih vlasti oko mađarizacije nije bila sasvim prihvaćena, pa je rabljena inačica s drugačijim krunama, a ponekad i bez kruna, kao što je slučaj na krovu crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu.

Međimurci, osim doista rijetkih, nikada nisu progovorili mađarskim jezikom, ali je uslijed sveopće mađarizacije otupio hrvatski nacionalni osjećaj.

" Pravilnikom o znanstvenim radovima Jovanović ukida i hrvatski kao znanstveni jezik ", rekao je i ustvrdio da se ovakvim postupcima vraćamo u razdoblje mađarizacije hrvatskoga jezika.

Bio je veliki borac protiv mađarizacije tih prostora, te se već na početku svojega svećeničkog života pokazao kao pravi kristološki domoljub.

Cijeli taj revolt je bio izazvan i režimom (Khuena Hedervaryja) koji je nametao mađarske natpise i na željezničkim postajama, uvođenje mađarskog jezika kao nastavnog u neke gimnazije, te pokušaje mađarizacije Hrvatske općenito u kojoj su se u XX. stoljeću nastavili pokušaji nametanja velikosrpske politike.

U Rezoluciji se govori o očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta u Međimurju te o očuvanju želje za oslobođenjem ispod tuđinskog jarma usprkos desetljećima dugog odnarođivanja i mađarizacije.

Ova odluka Sabora bila je snažan odgovor na sveprisutne i nasilne procese mađarizacije i germanizacije u unutrašnjosti, ali i talijanizacije na obali i otocima.

Dr. sc. Mato Artuković iz Hrvatskog instituta za povijest održao je predavanje o korijenu hrvatskog srpskog sukoba, a prvog dana u plenarnom dijelu simpozija na temu Mađarona i mađarizacije u Hrvatskoj od 1848. do 1918. godine predavao je dr. sc. Željko Holjevac s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Tih su sedam događaja sljedeći: spomenuta samostalnost pod Jelačićem 1848., Hrvatsko-ugarska nagodba 1868., erupcija narodnog nezadovoljstva zbog nesmiljene mađarizacije 1895., ulazak u Kraljevinu SHS 1918., eksperiment s NDH 1941. - 1945., Hrvatsko proljeće 1971., osamostaljenje 1991. te pretpostavljeni ulazak u EU 2013. Lako je uočiti da je riječ o svojevrsnim relativno pravilnom ritmu po kojem se prijelomni događaji pojavljuju otprilike svake 23 godine.

Premda je mlad postao časnik u Beču, upoznavši se s Gajem, postaje oduševljeni ilirac, i to toliko da je brzo napustio časničku službu kako bi se vratio u Hrvatsku i uključio u politički život, boreći se protiv mađarizacije i cenzure.

U komedijama Matijaš Grabancijaš dijak (1804.) i Diogeneš odigrao je ulogu svojevrsnoga hrvatskog Beaumarchaisa, a u elegiji Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum recursus ad novum pro⠀ regem comitem Ioannem ErdĂśdy, ne suis priventur corronis, proinde et novo sponso Leopoldo ab Hungaria (1790., Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, novom banu grofu Ivanu ErdĂśdyju, da ne bi ostale bez svojih kruna, a i bez mladoženje Leopolda Ugarskoga) i u kajkavštinom pisanoj tužaljci Jeremijaš nad horvatskoga orsaga zrušenjem narekajuči (1801.) oštro brani hrvatsku državnu i kulturnu samobitnost od agresivne mađarizacije.

Utjecajem mađarizacije izmijenjena prezimena su Vereš, Ujfaluši, Segedi, Oros.

Osim u borbi s elementarnim nepogodama, pojedini članovi društva vodili su i žestoku borbu protiv germanizacije i mađarizacije.

Zbog širenja mađarizacije Hrvatske, dolazi do raskola u Narodnoj stranci od koje se odvajaju 23 saborska zastupnika na čelu s Matijom Mrazovićem, koji osnivaju Neodvisnu narodnu stranku s glasilom Obzor.

U dokumentima o Zrinsko-Frankopanskoj uroti navodi se ime Cotoriba, Cathoriva, Cottoriba, Kottoriba, Kothoriba ili Kottryba, dok je pomađareni naziv Kottory u upotrebi tek od 18. stoljeća, dakle u vrijeme pojačane mađarizacije Međimurja.

Također ta nova hegemonistička strana vlast vrlo je brzo zbog inzistiranja na nepopularnim mjerama mađarizacije hrvatskih institucija izazvala veliko nezadovoljstvo na cijelom prostoru hrvatskih zemalja.

Pod utjecajem ideja francuske revolucije, ali i zbog pritisaka germanizacije i mađarizacije te unutarnjeg razvoja, bogate kulture i državnopravne tradicije, Hrvati su od 1830. do 1848. izveli svoj narodni preporod.

Umjesto germanizacije, pojavljuje se tada opasnost mađarizacije.

Narod se pobunio protiv otvorene mađarizacije, koju je provodio zloglasni Khuen-Héderváry i domaći mađaroni.

Narodna skupština, koja je prije 93 godine održana na Franjevačkom trgu u Čakovcu završetak je višemjesečih priprema za narodno oslobođenje, ali i početak kroatizacije javnog života u Međimurju nakon stoljeća mađarizacije, rekao je župan.

Mađari provode politiku mađarizacije, a Rumunji traže više političkih prava.