Bilo je vojskovođa, ratnika, političara, znanstvenika, pjesnika, književnika, profesora, liječnika, sportaša, inženjera, svećenika; boraca za slobodu i demokraciju, pobornika različitih politika i ideologija: antifašista, fašista, mađarofila i mađarona i ostalih.

Tijekom cijelog razdoblja izlaženja, tj. od 08.02.1890. do 10.02.1906., Viestnik je bio zapravo režimsko glasilo u službi varaždinskog velikog župana mađarona Radoslava Rubida Zichyja.

Od stoljeća sedmog i prije, preko knezova, kraljeva, dvorskih luda, poturica, mađarona, dotepenaca, crkvenjaka, naroda, izroda, poroda i našeg nam roda pa sve do danas, nad hrvackim narodom kao avet se prostire i pada po njegovoj glavi, mažući mu oči, nos i dupe, stara kajkavska poslovica« Oči bi, a rit nemre ».

Ne mere Rvacka brez svojizi Mađarona.

Dosta je bilo austrofila, mađarona i srbofila od koji smo kroz stoljeća bili ponižavani i vrijeđani na sve moguće načine od sječe glava Zrinskom i Frankopanu do atentata u Beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. A da i ne govorimo sve do Titina i Dražina genocida nad hrvatskim narodom.

A ban Jelačić je bio simbol borbe protiv mađarona i

' Lukavi Mađari ' podmetnuli bi u obliku novog direktora Hrvata, tko god on bio, kukavičje jaje, nominalnog Hrvata vjernog mađarskom poslodavcu, karikaturalnog ' mađarona ', kao iz lošeg udžbenika novije hrvatske povijesti.

Pune su mađarske kese i njihovih slugu mađarona, pa je lako jednomu mladomu čovjeku podavati sredstva da grofovski živi na sveučilištu i brani njihove težnje

Umro je u 90. godini života, omiljen u narodu, prezren od Beča, Pešte, hrvatskih mađarona i ortodoksnoga klerikalnog kruga.

Dr. sc. Mato Artuković iz Hrvatskog instituta za povijest održao je predavanje o korijenu hrvatskog srpskog sukoba, a prvog dana u plenarnom dijelu simpozija na temu Mađarona i mađarizacije u Hrvatskoj od 1848. do 1918. godine predavao je dr. sc. Željko Holjevac s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Štaviše, prvak naš ne dopušta u svojem jednom dopisu da bi Podgorski bio kakav podmićenik mađarona, i kaže da nazori Podgorskoga imadu budućnost.

Štaviše, njegovi se nazori od mađarona više razilaze nego sami mi ilirci... itd., itd.

Bio je red da nakon mađarona, jugoslavena imamo i eu unioniste.

Pisao je u časopisima Val i Vihor, gdje se buni protiv Austro-ugarske i mađarona.

Da nije bilo tih mađarona, orjunaša, jugoslavena, jugonostagičara, komunista, anacionalaca, izdajnika i poltrona, da je narod jedinstven kojeg prestavlja samosvjesno, politički dozrijelo i odgovorno vodstvo, sve ove političke silnice međunarodnih sila te iz okruženja, bi samo ostale puka želja i tlapnja, zasuta podsmijehom.

Vrlo je zanimljivo da je jedan od đaka koji su sudjelovali na demonstraciji bio sin, poznatoga mađarona, službenika visokoga ranga.

Pamflet između ostaloga sadržava i razmišljanja o sudbini kapitalizma na tragu teorije jednog njemačkog idealističkog filozofa, čije je djelo za suvremenu ekonomiju relevantno otprilike koliko i Nietzscheova filozofija za atomsku fiziku, te obavijest da je plenum podržao akciju Mladih antifašista, opskurne organizacije čije su akcije u suvremenom hrvatskom društvu važne kao i borba protiv Khuena Hederváryja i njegovih mađarona.

Kako to da se u svim naraštajima tzv. hrvatskog nasroda uvije oblikuje ista elita, da ne nabrajam, od mađarona pa nadalje.

Njegova namjera zbog otpora mađarona nije mogla biti ostvarena.

Njegov dolazak na instalaciju bana Hallera u Zagrebu 1842., kad se neočekivano pojavio na čelu odreda serežana, koje je sam sastavio od slobodnjaka s očevih posjeda, bitno je učvrstio redove Narodne stranke protiv mađarona.

Na izbornoj skupštini Zagrebačke županije od 1843., došlo je do sukoba mađarona i narodnjaka, a glavna snaga narodnjaka bili su Nugentovi serežani.

Na izborima 1865. ova je stranka teško poražena od udruženih narodnjaka i unionista (mađarona).

Daleko da bih to uspoređivao s obranom Vukovara na Trpinji (ajde da i to saznamo, da se Vukovar branio na Trpinji, ja sam uvijek mislio da se Borovo Naselje branilo na Trpinjskoj cesti i to od napada iz pravca Trpinje, ali valjda Robot " Leskovačka mućkalica " zna bolje), ali je u svakom slučaju navedeno bio herojski čin brat-bratu povijesno usporediv s šutanjem mađarona u Saboru ili s paljenjem austrijske zastave u Zagrebu, ali suludo je neke stvari objašnjavati zagriženom ciniku.

Topla voda, britanska politika na Balkanu i srpska čežnja za Jadranom otkriveni su i postoje odavno.Svi pokušaji Hrvata da se od toga zaštite prošli su i prolazit će tragično jer u nas se uvijek nađe, od Zvonimira na ovamo, dovoljno izdajničkih hulja i korisnih idiota koji će svoje interese dobro naplačenog služenja tuđincima i rasprodaji hrvatskog tla te vlastitu umišljenu veličinu, okrenuti protiv onih koji je vole i brane.Cijela naša i neke susjedne zemlje prekrcane su kostima onih koji za sebe nisu tražili ništa osim života u svojoj zemlji.Sve one druge narod poznaje pod raznim imenima, od mađarona, austrofila, iredente, orjune, četnika do komunjara.A u glavama večine i dalje sija mrak.

Drugoga dana zasjedanja skupštine zagrebačke županije 1845. na Markovom trgu došlo je do tragičnih srpanjskih žrtava krivnjom mađarona i vojske. [ 22 ] Antun Nemčić je ovom događaju posvetio svoju Himnu žrtvam 29. srpnja 1845. Narodna skupština 25. ožujka 1848. donosi tzv. narodna zahtijevanja: imenovanje Josipa Jelačića banom i čin generala, vlada nezavisna od Ugarske, ukidanje staleških povlastica i kmetstva. [ 23 ] Biskup Strossmayer 1860. traži vraćanje hrvatskog jezika u sve škole i urede te sjedinjenje Dalmacije s užom Hrvatskom. [ 24 ] Dalmacija dobiva sabor u Zadru 1861. godine, u kome 1862. počinje izlaziti Narodni list.

Kako je prvog dana, 29. srpnja 1845., objavljeno da je pobijedio protivnički kandidat odjeknuo je na Markovu trgu hitac iz kuće mađarona a ozlojađeni narodnjaci su tada navalili na njegovu kuću.

Narodnjaci su počeli još veću borbu protiv mađarona.

U srpnju 1845. kad je obnovljena Zagrebačka županija dolazi do najsnažnijeg sukoba između mađarona i narodnjaka.

Mažuranićevi samostalci teško su poraženi od udruženih narodnjaka i unionista (mađarona).

Priča je to o nimalo sretnome ljubavnom životu mlade Janje, u jeku borbe protiv Mađara i Mađarona, zbog čega je Šokica osim literarno-dramskoga djela i zanimljiv povijesni dokument o hrvatskoj ravnici.