Tako je u Hrvatskoj i Slavoniji osnovana Horvatsko-vugerska stranka (također i horvatsko-ungerska) čiji će sljedbenici u narodu biti poznati kao mađaroni. Stranka je utemeljena po uzoru na Liberalnu i Konzervativnu stranku plemstva u Ugarskoj.

Tako su narodnjaci surađivali s mađarskim konzervativcima, a mađaroni s liberalima.

Tako su se povremeno i hrvatski mađaroni nazivali liberalima, premda su zastupali konzervativnu politiku zatvorenosti u horvatsko-kajkavski prostor i privilegije.

Te su promjene produljile vrijeme stvaranja opere a njezinu je premijeru odgodilo ranjavanje Franje Stazića na Markovu trgu 29. srpnja 1845., kada su mađaroni uvjerljivo porazili narodnjake.

Mađaroni su robovi svojih gostiju, ilirci su robovi svojih utvara.

- Kao što vi, govore i svi mađaroni, kazivali mi kolovođe Ilira - začudo će umjerenim glasom Olga oborivši oči kano da misli reći: »Ovaj čovjek ima zaista posebne soli u glavi.« - Ali što smo mi Hrvati bez uzvišene ideje ilirstva među ostalim narodima?

A njegova politička težnja, što razabire iz naših listova, nema nipošto onoga cilja kao mađaroni.

Članak u Obzoru od 31. listopada 1896. godine; Naša gospoda mađaroni na vlasti natječu se, kako će što više ugoditi i na ruku biti potomcima Arpada, a naši Hrvati se prepiru koliko je tko počinio samoljubnih i koristoljubnih djela i kome će pripasti vodstvo stranke.

U grobnici leže 13 ubijenih Hrvata u Zagrebu 29. srpnja 1845. za vrijeme županijskih izbora: saznavši za rezultate izbora mađaroni su, oduševljeni svojom pobjedom, izašli na ulicu i sukobili se s nezadovoljnim ilircima (narodnjacima) koji su tvrdili da su izbori namješteni.

Iako rođen i odgojen u Mađarskoj, prihvatio je Zagreb i Hrvatsku kao svoju drugu domovinu i pokazao vrlo korektan odnos u teškim prilikama kad su Mađaroni u Zagrebu bili u velikoj političkoj ofenzivi.

Hrvatski sabor u kojem su većinu imali mađaroni prihvatio je Hrvatsko-ugarsku nagodbu, kojim je uređen položaj Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske unutar ugarskog dijela Austro-ugarske Monarhije i ustroj središnje vlasti u Hrvatskoj temeljem kojega su Ugarski i Hrvatski sabor donijeli odgovarajuće zakone.

S druge strane, mađaroni sve više jačaju svoje pozicije u Virovitičkoj županiji koja je obuhvaćala veliki dio Slavonije, uključujući i Osijek.

Iz Ilirske Čitaonice povukli su se do ljeta 1841. istaknutiji mađaroni (skraćenica od pogrdnog naziva mađaromani) koji su kasnije osnovali svoj Kasino sa zadažom okupljanja u jednom udruženju i pomoći u širenju mađarskog jezika i drugih obilježja.

Narod se pobunio protiv otvorene mađarizacije, koju je provodio zloglasni Khuen-Héderváry i domaći mađaroni.

Živost hrvatske stranačke scene primarno je određena nacionalnim pitanjem sve do propasti monarhije, s isprva tripolarnom podjelom jednim polom prema Pešti (Mađaroni), centrom u južnoslavenskom povezivanju u Monarhiji, a u perspektivi i izvan nje (Narodnjaci), te drugim polom u beskompromisnom zagovaranju hrvatske neovisnosti (Pravaši), da bi se s političkim gibanjima početka 20. st. presložila bipolarno, s razdjelnicom na liniji narodno jedinstvo-Beograd (Hrvatsko-srpska koalicija, te osobito nacionalistička omladina), te trijalizam-Beč (Frankovci), s kojom Hrvatska dočekuje Prvi svjetski rat.

Mađarski nacionalisti, Mađari i mađaroni u Čakovcu i Međimurju bili su odlično upoznati s diplomatskim naporima mađarske vlade i neprestano Međimurjem širili glasine o tome kako će hrvatska vojska morati natrag preko Drave.

Uzmite samo doba Austro-Ugraske u Hrvatskoj, l9-to stoljeće: narodnjaci, pravaši, mađaroni, talijanaši, Iliirski pokret... Jedinstvene Hrvatske može biti samo lažno, bit demokracije i jeste pluralizam političkih opcija, svjetonazora, jezika-dijalekta, sve do folklora i sporstkih klubova, raznih boja...

Zna, nema veze s Hrvojem, ali ima veze s novinarstv om prošlog stoljeća, kad se nije pitalo hoću li dobiti batine od žandara, već o tome kako nas gaze i mađaroni i agrameri.

Taj spomenik srušili su ekstremni mađaroni 1941. - e godine.

Većina onih koje je ustani ban pobija u svojim slavnim pohodima nisu ni znali za hrvacku a kamoli da su bili mađaroni.

Tada su mađaroni na svoju stranu u županijskoj skupštini pridobili turopoljske seljake-plemiće, te osvojili većinu. 29. srpnja 1845. izbili su neredi na Markovu trgu u Zagrebu, a u sukobu s vojskom poginulo je 13 ljudi i ranjeno 27, većinom narodnjaka (vidi Srpanjske žrtve).

S druge strane bila je Stranka unionista (mađaroni, mađ.

Zar je velika tragedija ako mađaroni u Rijeci potisnu komuniste?

Pritom smeću s uma da bi mađaroni ostali u manjini kad bi se Dalmacija Hrvatskoj priključila i da bismo lakše mađarsku silu mogli nadvladati.

Poturice, Mađaroni, Austrofili, Srboljubi, Komunjare, svi zvuče isto i u povijesti odjekuju negativno i pogrdno.A što ti meni možeš uputiti kao uvredu o jade ništavni, da sam nacionalist, hrvatoljub, ognjištar, ustašoid

Stoga je na njihov poticaj 1841. i osnovana Horvatsko-vugerska stranka, čiji će pristaše u narodu biti poznati kao mađaroni.

Nekada su bili mađaroni, nemškutari, tolomaši, poturice, srbo-hrvati, jugoslaveni, a sada će postati Europejci.

Nasuprot ilircima i njihovu Narodnom domu, mađaroni su otvorili svoj dom u Demetrovoj 1, također s plesnom dvoranom, koji će vrlo brzo postati poznat kao " Casino " i neka vrst mađaronske protuteže Ilirskoj dvorani.

Dosad su to bili Turci, Mađari, mađaroni, Srbi, Slovenci, Jugoslovenci, Sloveni, Balkanci, muslimani, koje su zvali balije.

Premda je bilo najavljeno da će izlaziti dva puta tjedno, izlazio je samo subotom i to od 17. veljače do 2. lipnja 1906. Kako su te godine konačno i u Varaždinu mađaroni izgubili vlast, prestale su izlaziti i novine naklonjene njihovoj politici.