džaba sve al onu Amlinu huju, meni je to nešta, ne znam jel iko ikad imao onu situaciju kad te neko stariji drži jednom rukom za glavu a ti mašeš rukama a ne možeš da ga dokućiš da ga udariš šakom, pa te ona huja, al simpatićno, ih što bi to mene upali, evo sad zažmirim i osjećam se... isto... ko naša Amla.

Kad te napadaju muhe, ose i stršljeni, mašeš rukama i znojiš se više te im pružaš užitak da napadaju jače.

Ko što se radi jelte svaki dan: vičeš, pričaš, mašeš rukama, smeješ, psuješ ko kočijaš, umiljato cviliš, šminkaš, šišaš, uzvukiješ u nekim naletima vremena i istorije i neke parole, potpisuješ na zgradama, automobilima, seminarskim radovima, sms-ovima, e-mailovima, blogovima.... bla bla bla, sve nešto komuniciraš, pa što bi pa i grafički dizajn bio drugačiji.

u nedokučivom zabranjenom tisuću draži kao ljepljiva paučina iz koje nikako izaći mašeš rukama čistiš s lica tako i u srcu zakon smiješ i ne smiješ vlada a srce te nekako na ono ne smiješ tjera a zašto.. zato jer mu čini dobro tjera ga da brže kuca da puni stijenke svoje osjeti se voljenim u toj čudnoj igri možda se nađete i vi oslušnite lipotu osjetite draž radujte se životu

Mašeš rukama i broji jedan, dva, tri.

Sunčano, toplo, vedro nebo bez oblačka, a uopće nije više onako vruće ka šta je znalo bit, toliko vruće da ne mo š ka čovik niti spavat nego se vrtiš cilu noć po postelji, pušeš, proklinješ i stenješ, mašeš rukama da potiraš komarce i druge leteće beštije pa samo brojiš dane kad će više ti pakal završit.

Pa to malo mašeš rukama i gotovo.

Mašeš rukama i nogama, bacaš glavu već si me cijelog izgrebao po vratu

Gledaš oko sebe i vidiš kožne korzete neopisive veličine, bičeve i čelične šipke i odjednom flashback vjetar ti šiba lice, mašeš rukama kroz zrak, valovi, ogromni valovi, prisjećaš se mučnine i riganja sa strane, pogled dolje otkriva nepreglednu bijelu masu koja se talasa pod tobom sa kožnim krpicama na sebi, lagano podizanje glave pokazuje neopisivi užas nacerene hijene koja te gleda sa izrazom zahvalnosti u utonulim očima.

Ako mašeš rukama mahnito oko sebe ili si lud ili si iz Osijeka, postala je omiljena ljetna uzrečica svih Osječana.

Meksiko, bilo gdje i bilo kad - autobus se ne zaustavlja na autobusnoj stanici (osim u večim gradovima), već isključivo tako da staneš nasred ceste kada nailazi, mašeš rukama (još bolje ako imaš šešir) i vičeš iz petnih žila.