kako su mekani ovi pamučni oblaci u srcu svemira isti su kao oni koje sam gledao tebe maštajući te i sad te gledam kako mi putuješ malo uplašena bijeli haljetak pokriva ti bose noge okupane rosom cijeli te život čekam i končno smo na kraju, početka našeg puta pružaš mi ruke prepoznaješ me po otkucaju sretnoga srca moj miris je miris u tvojoj kosi utkan još po rođenjnu naše nedodirnute ruke osjete naše dlanove, pamte naše sanje prepoznaješ moje dugo čekanje, poljupcem nas napokon spajaš Zdravko Odorčić