Ipak su se neke zajedničke karakteristike sačuvale tijekom stoljeća: oba, i vuk i pas, mašu repom u znak veselja, podvuku ga između stražnjih nogu ako se boje, kese zube i reže kad se ljute, označavaju mirisom svoj teritorij, tjeranje kuje traje jednako dugo, napadaju ih iste bolesti i isti nametnici.

Nijemci koji su prije 70 - ak godina slijedili Hitlera bili su to u stanju ne zato što su svi redom bili psihopati i monstrumi, nego zato što su bili samo mali obični ljudi jer konstanta malih ljudi je da slijede, da mašu repom onome što je momentalno podobno.

I tako uvijek nastradaju oni koji mašu repom, a ne laju.

Nismo mi trgovci, koji mašu repom na zveket džepova a inače zube kese - odvrati Ivan Tuča trgovcu i prekorakne prag.

Sretni su oni koji prežive takvo vrijeme i dočekaju novo doba u kojem život miriše na mentu, smeđa kosovica jede iz ruke, nebom plove oblaci lijepi poput plavokosih beba, mačke imaju bjelje zubiće, vjeverice mašu repom, Hrvati ulaze u Evropu, Srbi imaju novog predsjednika, a Židovi sami sebe ograđuju.

Kako bi Milan Bandić rekao kome se ne sviđa nek ode neuki novinari čak nisu uvrijeđeni, već im je to fora, kul i dalje trče za njim te mašu repom kad ih pogleda.

Postoje li homoseksualne životinje, zašto svjetlo privlači kukce i zašto psi mašu repom?

Svinje mašu repom kad su sretne, a majke svinje u prirodi od grančica i lišća grade postelju u kojoj rode svoju djecu...

Pravo im budi, skoro dvadeset godina ugnjetavali su sve koji su pisali bilo što osim panegirika Vođi i Stranci, prijetili, diskriminirali na razne načine, a sad kad više nisu tako silni i prijeteći, dvorski psići namirisali su novog vođu i poslušno mašu repom.

Životinje su jedina bića koja stvarno imaju srce, znaju opraštati, čuvati tajne, a također razlog zašto ih volim jest što mašu repom, a ne jezikom.

Često u čudu gledam kako muškarci uspiju od žene napraviti poslušnog psića koji na njegov mig čak i mašu repom, koje izbezumljeno slažu čarapice po boji i veličini za svog Aleksandra velikog osvajača ne bi li mu pokazale poslušnost, pokornost i na jedan interesantan način beskrajnu ljubav.

Smatra se da psi imaju mnogo prijatelja jer mašu repom, a ne jezikom.

Zašto mašu repom, zašto povijaju rep, zašto se kostriješe, zašto ne vole zatvorena vrata, zašto ponekad vlasniku donesu mrtvog miša i slično.

Imam previše mačaka (i još mi fali jedna žuta i jedna crna) i jednog velikog i jednog malog psa i često njihov lavež budi me iz sna, ali noću oko jedan pola dva, mašu repom kad se kasno vratim ja... mnogo mi znači to

Ministar i novinari \ \ " mašu repom \ \ " što je ove godine puno više turista na našim obalama.

Kada su sretni, psi mašu repom i ušima, jednostavno cijelim bićem pokazuju da su sretni.

I još bolje, znam da moji ljudi nisu sami i da nekad samo radi mene mašu repom.

Kako sam već napisao mašu repom ad ih takvi pogledaju i pozovu na nekakvo putovanje, svečani ručak i/ili večeru.

Znate li zašto mačke, naravno i moje, Jafica i Šarko, mašu repom?

MORALA sam tako i naučiti lajati i cviliti. a valjda me onda i drugi MORAJU okarakterizirati kao ne baš normalnu osobu. ima neka tajna veza (tajna veza za sve nas) između mene i njih. možda zato što se u njihovom društvu ne osjećam usamljeno. možda zato što tražim vjernog prijatelja. možda ne znam niti ću ikad znati zašto. samo znam da ih obožavam. dala bih život za njih. kad me onako milo gledaju s podignutim ušima u dijagonali. kad me šnjofkaju. kad se igramo. kad me poslušaju. kad shvate što im želim reći. kad se maze i shvaćaju da ih mazim jer ih volim. kad mašu repom. kad ih nerviram režući na njih ili cvileći. kad mi poderu novu jaknu. kad me zamažu s blatom. ma tko im ne bi odolio. oduvijek znam da njima pripadam. morala sam učiti, čitati, pisti o njima. vjerujem da ću i zarađivati radeći nešto što se tiče njih. smatram i da je moja životna zadaća da približim ljude psima i pse ljudima. ali... uvijek je falila ta posljednja puzzla pa da slika bude potpuna. uvijek je falio taj mali detalj da se uključim u aktivnosti koje su vezane uz pse. nikad nisam imala vlastitog psa. nisam mogla biti član Hrv. kinološkog saveza; nisam mogla raditi u KOSSPu; nisam mogla ni biti na izložbama. iako smatram da više znam od nekih kvazivlasnika pasa, ljudima samo teorija ne znači ništa. iako je činjenica da studiram Agronomiju mogla davati nekakvu garanciju, ni to nije bilo dovoljno. nikada se nisam mogla gurati dalje u taj svijet, nikad do SAD na kalendaru već križam dane kad će stići u moj prvi, moj jedini, moj omiljeni, moj najslađi mali pas. zove se Chinky (zapravo tako ga ja zovem); a u rodovnici će pisati Mercury. on je mali Cavalier spaniel kralja Charlesa, smeđe bijele boje. sad je star mjesec i pol. vodila sam dugu bitku s Brmbom, no na kraju sam ja pobijedila. sad mislim da i ona već jedva čeka da maleni dođe doma. još ga ni ne poznajem dobro, a već ga obožavam ima svoju zdjelicu i lajnicu i ogrlicu i šampon i igračke... samo još fali ležaj i zip-vodilica. onda će imati sve. počinjem vjerovati u to da ako nešto zbilja jako želim da će mi se ostvariti. i vjerujem u The secret; a o tome u nekom sljedećem postu.

U nepoznatoj situaciji blago mašu repom ulijevo.

Mačke predu a psi veselo mašu repom

- Bilo bi lijepo kada bi muškarci, kao što psi mašu repom od sreće kad stignu kući, tako dotrčali do svoje žene.

Kada psi mašu repom to znači da su sretni što vas vide.

Oni zatvaraju i otvaraju oči, mašu repom, zatvaraju i otvaraju usta, mašu glavom, ispuštaju zastrašujuće zvukove kada im se približite.

Svi oni kada me vide veselo mašu repom i dođu na čašicu razgovora i malo maženja.Da, da... I eto još mi nikako nije jasno kada ljudi kažu da se s njima ne može razgovarati??

I meni tako izgleda: ne zna: Igraju se, mašu repom... sve normalno..

Mašu repom i isplaze jezik do poda.

A veći peseki je u čudu gledaju, mašu repom al badava - ova se skameni od straha

Smeta mi što trčkaraju oko doktora ko peseki, samo kaj ne mašu repom, ponižavaju sebe i svoju struku, nemaju jasan stav, tračaju se međusobno, podmeću drugima, neke nisu baš i previše stručne, neke hodaju na poslu obučene ko porno dive (ultrakratki šosić, mrežaste čarape i štikle od 10 cm: eek:), većina njih (bar kod mene) su prave seljače (ne samo porijeklo neg i ponašanje), prema pacijentima su većinom bezobrazne i neotesane.