Naravno, nas tri smo " nebitne " u majčinim očima u odnosu na njega, što ona bez imalo problema zna govoriti i pokazivati.

U majčinim očima još uvijek vidim tragove plakanja.

Na rastanku potekla je suza u majčinim očima, a ni tata ju nije uspio skriti (je sam izdajica:)).

Pljeskali su joj milijuni, ali njezin najveći trenutak bio je sjaj zahvalnosti koji je vidjela u majčinim očima.

I mama je plakala zajedno sa mnom, kaže Agata, prisjećajući se beskrajne tuge u majčinim očima.

Brod koji se prvi put s njom samom otkida od kopna i odnosi je put malenog otoka u kuću koju tek ponekad s ljeta posjećuju rijetki prijatelji ili obitelj; obitelj koja još samo u majčinim očima miruje nepokretna kao i slike u albumu čvrsto zalijepljene uz svoju podlogu, pokrivene prozirnom folijom koja ih donekle zaštićuje od propadanja.

u meni se pojavila jedna nova osoba. zapravo, mislim da je oduvijek bila tu, no jednostavno nije procijenila da joj je dovoljno stalo, da ima dovoljno razloga, pojaviti se i otkriti svoje postojanje. zovem ju grincha. izvedeno od grinch, as in zeleni striček koji mrzi božić, green, as in zeleno čudovište, i grintati, as in prigovarati. borba se, njenom pojavom, izjednačila, ona je, naime, na strani mazohista. imala sam s njom problema donedavno, kad smo se malim ženskim razgovorima uspjele nekako dogovoriti. grincha je ljubomorka samo takva. ljubomorna je na sve kolegice, polufrendice, bivše ljubavnice kojih ni nema u blizini, čak i na bivše potencijalne ljubavnice. da, znam, kontradiktornost kao takva, ali eto, grincha mrzi sve što je žensko u bilo kakvoj hanijevoj blizini, čak i sve žensko što je nekad bilo, ili trebalo biti, u njegovoj blizini. grincha je žensko, logično, i zapravo tako razmišlja iz straha, poučena bivšim iskustvima, boji se da će hani jednog dana zaključiti, pomisliti i slično, da nisam najbolja, najdraža i s naj guzom. grincha i ja smo, tim malim ženksim razgovorima, zaključile da se zaista nije potrebno toliko mučiti jer, kako stvari stoje, da hani pomisli bilo što od gore navedenog, i bilo što to bi se moglo staviti pod zajednički nazivnik s gore navedenim, zapravo ima vrlo malo šansi, jer me hani, mislim si ja, i zapravo osjećam, voli. a čak i da to pomisli, bolje prije nego kasnije. iako, uvjeravam grinchu, za takve misli zaista nema razloga. grincha se u nekim situacijama posrami sama sebe. posjetili neki dan hani i ja njegovu rodbinu. muž, žena, četvero djece. najstariji, sin, dvije srednjoškolke i malena. malena je, kad se rodila, imala više od 4 kile. ni sad zapravo nema puno više. ne priča. ne misli. ne smije se. mišići atrofirani, kosti lomljive i iskrivljene. zato jer, kad se rodila, mama joj nije imala dovoljno mlijeka, a kad je na to upozoravala doktore, odmahnuli su rukom. smijali se. pao joj je šećer, dobila je epileptične napade koji su joj nepovratno oštetili mozak. neki drugi liječnici, koji se nisu igrali boga i nisu mislili da su najpametniji, rekli su da je sve to zato što je djevojčica bila gladna. i da su liječnici to trebali shvatiti. ne odmahivati rukom i ismijavati mamu koja je i sama gotovo iskrvarila nakon poroda, i danas mora na operaciju, jer su ti isti doktori opet glumili bogove. kad priča o tome, ona nije bijesna. kaže, razmišljala je o tome, ali tada nije imala snage, a danas misli, bog će im to sve naplatiti. nema bijesa, nema ogorčenosti, tek tuga. svjesna je, kaže, da su oni krivi. svjesna je, kaže, da će malena umrijeti, takva djeca ne žive dugo. i opet nema gorčine. samo tuga. malena spava, hani, ja i ta obitelj sjedimo i brbljamo. oni se smiju, zezaju međusobno, brbljaju o školi, događajima. obitelj je na okupu, osjeća se bliskost. i opet nema ljutnje ni bijesa, tek tračak tuge u majčinim očima, između dva smijeha i pogleda na sina i kćeri. ali, ona je ipak, vesela, simpatična i pozitivna osoba. usprkos križu kojeg nosi i ona i cijela njena obitelj, i usprkos tome što nitko od njih tome nije kriv. kad tako nešto čovjek vidi, tu snagu, ljubav i mogućnost opraštanja, iako bi imali svako pravo ne oprostiti i ljutiti se, tada i buttoni, i mazohisti, i grinche postaju jako beznačajni.

Vi mene pitate da li vi vidite ono što opisujete, a ja vam kažem da ne vjerujem majčinim očima

Više puta ju je tukao, a jednom je sa stola bacio na pod pred majčinim očima

Spakirane torbe, suze u majčinim očima (kao svaki put kad odlazimo)... iza nas je ostalo more, palme i ljeto..

Rekla je i kako je u majčinim očima tada vidjela suze

Dječak je iskrvario u snijegu pred majčinim očima.

Ugledao sam nešto neodređeno u majčinim očima, tugu i ljutnju, užaš i iznenađenje, sve to odjednom.

Idilični obiteljski izlet brodom na Chicken Islands pretvorio se u jad i tugu, a Vivian je pred majčinim očima snažni val povukao u dubinu.

Što se mene tiče, moji odgovori " ne vjerujem majčinim očima " znače samo to je je potreban pregled tog i takvog pedijatra.

Opet: ja ne vjerujem majčinim očima

Ne samo što ni ime još nije imalo, nego je pred majčinim očima, prije nego je i ona ubijena, bilo nabodeno na bajunetu.