Ono što ćemo ostaviti i izgubiti je mala sobica života.

Je li to ona banka koja je bila neka mala sobica u austrijskom mjestu uz yugo-granicu?

ured i mala sobica, bile su pune.

inače sad po novim standardima sobe u bolnicama se rade dvokrevetne i svaka ima svoju kupaonu. to je ok u biti samo što npr. na rebru su toliko uske i male da kad su mene tamo dofurali prvi put ja sam mislila da sam u čekaoni nekoj privremenoj. pa se sestra uvrijedila i ispričala svim ostalim sestrama. naravno da sam ispala mala snobica.a šta ću kad je mala sobica. sad sam se već navikla.

pred 2 god kad sam napokon pustena s lanca, odselih u zg.. konacno preuzela zivot u svoje ruke.. pokusala se skolovat, trazila sebe, pobjegla glavom bez obzira od svog dragog bivseg.. odlucila sam zivjet sama u 30 m na 2. blago meni.. ma samo prividno.. taj moj krasni stancic bio je u suterenu.. napol zakopan u zemlju.. pogled s prozora bio je na copor macki, njih 30 tak.. koje su zivile svoj macji zivot.. nocu mijaukale, tukle se, zderale hranu koju su susjede bacale meni pod prozor.. i naravno srale.. otvorit prozor se uopce nisam usudjivala, vrlo rijetko.. bio je to vjecni smrad na macji drek.. u svom stancicu sam mogla gola hodat kad god sam htjela, sama u svom prostoru, divota, al jebiga kad nikad nije bilo mira, svako popodne ludi klinci oko 5 god u dvoristu su nabijali loptu, vozili bicikl, par puta mi skoro razbili prozor, nedaj boze otvoren prozor.. kako sam bila sva depresivna jer zivim sama kupila sam si kaktus, brines se jednom tjedno o njemu, a opet je ziv, moj prvi cimer.. kako sam se igrom slucaja pojavila u milanu na studiju, fala ti boze (mislim na fax), morala sam pronaci novi dom i nove cimere:) i to ne biljke, kako koji. imah ludu srecu pronac jebeno dobar stan u jednom danu nakon sto sam s frendicom obisla njih 4.. nova cimerica mi se cinila ok, malo povucena.. kako je ovaj grad urnebesno skup skoro kao londra, moja mala sobica mj kosta 350 e, vrlo povoljno - moji frendovi zive za 400 e mj neki i za 500, i to placaju sobu, NE stan. ja u zg STAN placala 200 e.. ta nova, sad bivsa cimerica je 3 puta u god ocistila stan, a doslovno.. od kad je otisla put spanjolske vjetar joj zameo svaki trag i ostala duzna 100 e meni i mom bivsem cimeru, sadasnjem dragom.. ajd bar nes pozitivno, moj bivsi cimer je sad moj decko, bilo je to drz nedaj.. morao se odselit jer bolje funkcioniramo svaki u drugom stanu.. treci cimer koji je sad vec na odlasku je prava nocna mora kad ga ima.. lupa vratima pa stvori potres jacine pucanja zida, cisti jednom mj, drka gitaru iza ponoci, svaki dan dize utege pa kad mu padnu odzvanja pod... bla.. cetvrti cimer s kojim cu morat dijelit stan jos malo, me je vec prvi dan kad se doselio pito dal cu spavat s njim u krevetu i tako jos par puta, zadnji put je pokazo na kurac i reko da ce mi ga dat, tu noc ga je moj dragi natuko.. od tada ne pricamo samo ciao, ciao, nije se odselio.. ja stvarno imam visok prag tolerancije.. vise mi ne smeta osim sto smrdi jer se tusira jednom tjedno, pa se vjecito osjeti njegov vonj u hodniku, ne obrise govno u skoljci u wc-u i td i td i td, mislim da se tu i tamo droksa.. jos malo pa se i ja selim, pa krece nova avantura sa novim cimerima, s obzirom kakve sam srece, bit ce ludo... valjda cu prezivit..:))

Odabrana je mala sobica u kuci u zapadnom dijelu Bah ija i kratko nakon zalaska sunca na dan Njegovog uzašašca Njegovo tijelo je stavljeno na pocinak.

Danas možemo reći da se naša mala sobica protegla na čak dva grada: odnedavno smo osim u Zagrebu počeli raditi i u Velikoj Gorici i veselimo se novim iskustvima u novom gradu.

U takvim kućama je postojala i jedna mala sobica, služila im je kao zahod, u njoj su ukućani mokrili kroz jednu rupu u podu.

Reza je premjestila svoju majku u njihovu spavaću sobu, a mala sobica postala je Kriegszimmer9. Neko je vrijeme unutra stanovala muslimanska obitelj.

Kuhinjica i mala sobica u potkrovlju.

Mala sobica u kojoj čovjek radi bila je puna običnih stvari koje se mogu naći u većini stanova.

Mala sobica, gdje je ležao jadni gospodar razbijene lađe, bila se nabila svijetom.

Bila je to mala sobica, s tek dva jedva nagurana kreveta, jedan točno nasuprot vratima ćelije, a drugi s desna vratima, na kojemu je ležao Šakić.

Njegova mala sobica bila je jedina u gradu.

Ugodno sam se iznenadila kako je tzv. rađaonica zapravo mala sobica s kadom, vagom i jednim stolom, normalnih niskih zidova i puno intimnije atmosfere nego ona u Vinogradskoj.

nego da se vratim djeci. ključna želja protestantske europe su samostalna djeca od najranije dobi, djeca neodvisna o roditeljima i roditelji slobodni od jarma odgoja - posvećeni poslu i osobnom razvoju. može se to gledati i ovako i onako, ali... s ekonomskog stajališta godinama se već raspravlja o tzv. španjolskom sindromu odnosno državi koja funkcionira s iznimno visokim stopama nezaposlenosti. kako? lijepo, žive u obiteljskim zajednicama gdje tu i tamo netko radi. poznato? meni jako dobro. puno je mladih ' rvata koji se kasno žene, a do tada žive na grbači roditelja. mala sobica, love za cigarete i kavu i tako kradu bogu dane. bi li bilo bolje da ih se kao u skandinaviji " potjera " od kuće, da rade pa i da se žene i prave dicu. ovako godine ide, a ako se i kojim slučajem ožene (osobno čisto sumnjam da će se veliki broj najrasnijih imotskih pastuha, velikog trbuha i adekvatne kantulje ikad oženiti), dovest će mladu pod krov, a onda će nevista i mater odgajat dicu, dok će " pater familias " obilazit kladionice, bućane, bavit se lovovima, ribolovovima, rakolovovima i šetat u sutone od jezera do pazara, sve u slavu našeg načina života tako dalekog i neshvatljivog prosječnom šveđaninu. a njegova djeca, to možemo biti sigurni neće nikada pokazati ni najmanju želju za liberalizmom iz razumljivih razloga.

kupujemo kucu sa dovoljno prostora za sve a svaka spavaca soba (od 4 ukupno) ima svoj " walk in " ormar (ko mala sobica samoz a odjecu), posebna kupaona za djecu i za nas i jedna mala na prvom katu za goste, posebna soba za biblio/mediateku (trenutno su nam sve knjige u spremistu ispod stepenica: (u kuci), poseba primaca - tako da nemoramo paziti da gosti ne zgaze lego kockice i druge igracke kad jednog dana budemo roditelji, poseban " loft " za kompjuter i office, malu i veliku trpezariju

Mala sobica, uski, škripavi krevet, nisu baš bili poticajni ambijent za mene ali želja za osvetom je nadjačala sve.

Bila je to mala sobica od 140 m2. Unutra je bila drvena pećnica od drvenih dasaka, klupica za stajanje i bazen za nekupače.

Mala sobica bila je prepuna dima.

Sastoji se od: hodnika lijevo (mala sobica iz koje se ulazi u wc, nekad je bila kupaona), desno soba (jug, ulica), iz te sobe ulazi se u drugu...

Idem živjeti u hotel, ceka me vjerojatno neka mala sobica, a iako doma najviše volim svoju sobu još ljetos sam se uvjerila da mi je soba bila najmrže mjesto i služila mi je samo za prespavati pa ako i sada bude tako i priviknem se na to neće biti loše, samo dok se naviknem.

Spomenimo samo to da je župni dvor bio stan od nekoliko kvadrata, da je crkva bilo atomsko sklonište nekoliko metara ispod zemlje a župni ured mala sobica na ulazu u sklonište.

Mala sobica je pomaljana/pokrečena/obojena/obojana ali prazna.

Bila je to mala sobica, moglo bi se reći sobičak.

Naime pored malog kućerka gdje je živjela baba nalazila se i kufinja ili kako se još zvala mala sobica.

Mala sobica u kojoj spava četvoro djece od 5 - 15 godina, dnevni boravak koji služi kao spavaonica mužu i ženi i kužina koja služi kao kupaonica To nije ništa neobično u Rvata.Očeva i majčina golotinja u našoj tradiciji jest TABBO.A da ne bude erekcije, kad se djeca zajedno kupaju, onom najstarijem momčiću nije zgorega obrijati piša i pazuhe... HE, HE, HE..

Pošto sam se dobrano uvjerio da stvarno nema čega da se bojim o čemu ljudi govore iako nikako nisam iz glave izbacivao pomisao da mi je ona mala sobica sa zatvorenim vratima nekako u najmanju ruku sumnjiva, ali sam pokušao ne razmišljati o njoj dok sam stajao na mjesečini pored prozora

Napokon rasčišćena mala sobica (roditelji Moje jače polovice ju zovu dječjom, samo u nju ne stane djete, tj. dok mi budemo imali djete koje bi trebalo imati svoju sobu, živjet ćemo u kući na Zelengaju, molim da mantate sa mnom za to, unaprijed zahvalna)

- Bila je jedna mala sobica tu posebno i kad bi došao kakav prijatelj, tu mu je bio konak.