Iz takvog kuta Malleus maleficarum postaje knjiga zla koju su mnogi prozvali najsramnijim djelom Katoličke crkve.

Jednostavno, kako knjiga Malleus maleficarum predstavlja svojevrsno razotkrivanje okultnog, tako sam se odlučio upravo za taj naziv.

Naravno, to su već bili kanonizirani klišeji preuzeti iz europske literature kao što je Malleus maleficarum i drugi priručnici pisani za progone vještica.

Za vrijeme vladavine ovog dominikanca, koji je jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih inkvizitora, pogubljeno je oko 2000 ljudi, koji su spaljeni na lomači. 1486. dvojica dominikanaca (Henricus Kramer i Jakob Sprenge) objavljuju Malleus Maleficarum (malj protiv vještica).

Inkviziciji je prvenstveno bio zadatak progon heretika, Židova a vještice su u to upale spletom okolnosti, dijelom zbog praznovjerja ljudi, dijelom zbog pojave tiskarskog stroja koji je omogućio brzo širenje onog zloglasnog priručnika Malleus Maleficarum, dijelom zbog Reformacije koja je već bila pred vratima i već tada međusobnih optuživanja ljudi.

Neće doći jer smatra Malleus maleficarum katoličkim ustavom.

Najužasniji dokument u povijesti ljudskog roda Malleus Maleficarum (Malj protiv vještica) oslikava brutalnost crkve koju bez komentara možemo prevesti u popis imena nedužnih žna i muškaraca spaljenih u lomačama Hrvatske:

Što se tiče zabrane Malleus maleficarum, koliko znam, katolička je inkvizicija 1490. osudila Heinricha Kramera, jednog od autora knjige.

U tom je smislu središnji ostvaraj njezina romanesknoga opusa ciklus Grička vještica, koji čine knjige Tajna Krvavog mosta, izvorna Grička vještica prerađena i podijeljena na dva dijela pod naslovima Kontesa Nera i Malleus maleficarum, potom Suparnica Marije Terezije, Dvorska kamarila Marije Terezije i Buntovnik na prijestolju.

zato sto na neki nacin na neki nacin suzava temu o kojoj pises pojam malleus maleficarum zvuci jako upecatljivo ali ipak je period za koji ga vezemo prilicno kratak ako ga usporedimo sa tisucljecima postojanja onoga sto zovemo okultizam i nekako priziva samo onu mracnu stranu ne znam da li sam uspio ovako ukratko obrazloziti

James Sprenger i Heinrich Kramer, Malleus Maleficarum

Nakon tiskanja zloćudne knjige Malleus maleficarum, koja je prihvaćena kao neslužbeni udžbenik za progone protiv vještica, ludilo se počelo širiti Europom u 15. i 16. stoljeću, da bi vrhunac dosegnulo u 17. i 18. stoljeću, dakle u ono doba kad se danas misli da je čovjek postao prosvjećeniji i nadišao okvir tzv. brutalnosti srednjeg vijeka.

Jezuiti su bili jako dobro upoznati sa svojevrsnim priručnikom Malleus maleficarum koji je obilovao " receptima " kako detektirati vješticu i kako ju kazniti (na žalost, doživio je oko 14 izdanja u 15. i 16 stoljeću što dovoljno jasno govori o ljudskoj izopačenosti).

Imaš li ti ikakvog konkretnog životnog iskustva ili ti se upisi svode jedino na verbalno-mentalnu gimnastiku te vođenje forumskih ratova koji sa realnošću veze nemaju, te koja ti snobovska, medicninska, znanstvena ili ina elita daje za pravo biti filter tuđih životno važnih odluka?:) Malo pusti vremenu da te zapljusne kojom životnom nedaćom pa ćeš malo nesigurnije mahati svojim osobno sročenim " Malleus Maleficarum " - om.

Najveća je hereza ne vjerovati u vještice, zapisali su dominikanci Kramer i Sprenger 1484. godine u djelu Malleus Maleficarum koje je poslužilo inkviziciji kao zvijezda vodilja u višestoljetnim progonima i masovnim pogubljenjima ljudi optuženim za sklapanje pakta s vragom i izvođenje raznih vradžbina.

Uz pomoć iscrpnih citata iz Biblije, iz djela starih i novih učenjaka, oni su stvorili Malleus Maleficarum (Malj za vještice), ispravno opisan kao jedan od najužasnijih dokumenata ljudske povijesti.

Što se zapravo krije iza pomalo mističnog latinskog naziva Malleus maleficarum?

DING-DON, DING-DON... zvone velika teška zvona i Joža pomišlja kako se, evo, i crkva pridružila sveopćem ludilu i slavi Srnin GOOOOL ali Joža je već malo otkačio frižider mu je pun cigli na hlađenju i neki mu hrapavi glas u glavi već peti dan čita Malleus maleficarum Joža ni ne sluti da je ta zvonjava što ne jenjava djelo iznevjerene mladenke što je odlučila skratiti sramni poraz i čije se beživotno tijelo u raskošnoj svadbenoj krinolini sablasno, poput lutke klati u utrobi mračnog zvonika

Neki su smatrali da ima nešto pogrešno u toj logici, koja nikada, ni u jednoj drugoj civilizaciji nije prihvaćena osim u zapadnom kršćanstvu (mučilo se naravno, ali kao kazna ili da se dobije neka posebna informacija, a većinom su ti kratkovidi mučitelji i suci mislili, da je očito kako će pod dovoljno dugim mučenjem bilo tko bilo što priznati), ali takvi su naravno brzo ušutkani time, što su se i sami pod paskom inkvizicije našli; Malleus Maleficarum izričito kaže, da je svaka sumnja u inkvizicijski postupak hereza koja zahtijeva inkvizicijski postupak.

Dodala je da je progon postao strašnim nakon što je tiskan priručnik »Malleus Maleficarum« zvan Malj za vještice u komu se, među ostalim, navodi da je »žena prema svojoj naravi instrument Sotone«.

Sandra Prlenda) te ' Malleus Maleficarum.

4. Malleus maleficarum ili Malj za vještice, formalno je još uvijek teološko (ne) djelo a bolesnije i otrovnije od Mein Kampf-a

Na kraju treba podsjetiti kako su negdašnji standardi " za prepoznavanje, ispitivanje i mučenje vještica bili zapisani u čuvenom priručniku " Vještičji malj " (Malleus Maleficarum) dominikanskih redovnika Jakoba Sprengera i Heinricha Institorisa.

Ova izjava također nema smisla u svjetlu činjenice da je samo nekoliko godina nakon objavljivanja Katolička crkva osudila Malleus maleficarum, a španjolska je inkvizicija odlučila tu knjigu ne upotrebljavati odnosno ne vjerovati svemu što piše u toj knjizi.

I, nisi još stigao izgovoriti " enantiodromija ", eto ti poznatog bogobojaznog dvojca, Heinricha Institorisa i Jacoba Sprengera, autorâ notornog inkvizicijskog priručnika Malleus maleficarum, tj.

Možemo li u tom svjetlu Malleus maleficarum gledati kao knjigu koja je mnoge nedužne spasila lomače?

I, nisi još stigao izgovoriti enantiodromija, eto ti poznatog bogobojaznog dvojca, Heinricha Institorisa i Jacoba Sprengera, autorâ notornog inkvizicijskog priručnika Malleus maleficarum, tj.

Ime jedne od najozloglašenijih i najnepopularnijih knjiga svih vremena je ' Malleus Maleficarum ' iliti ' Malj koji ubija vještice '.

" Proučavajući našu i stranu literaturu o progonima vještica, pročitao sam i Malleus Maleficarum, treći dio Zagorkine Gričke vještice.

Dakle, upravo onako kako stoji u slavnom priručniku za detektiranje i kažnjavanje vještica, koji je doživio 14 - ak izdanja u 15. i 16. stoljeću ⠀ Malleus maleficarum, doslovno prevedeno Ä ekić protiv zlikovki, autora KrĂ mera i Sprengera.