Ovo je knjiga u kojoj Handke majstorski opisuje očaj pojedinca, njegovu izgubljenost u suvremenom svijetu, depresiju i jezu hladnoratovske Europe i malograđanske austrijske provincije.

Kako nekada, tako i danas, kada malograđanske klase gotovo i nema u nas je već dugo nema, osim ako to nisu tajkuni koji su samouvjereni i bez profinjenih manira, što jest farsično, ali pitanje je koliko nam je smiješno farsa je žanr koji uvijek ima svoje mjesto u kazališnom imaginariju.

Iz malograđanske fine familije, iz gradića nadomak Zagreba, Štefanija je, a voljela se nazivati Fani, bila jedinica.

Narod naš nikada nije prestao sumnjati u domobranske ideale svoje malograđanske gospode, i nad grobom tih ideala narodno oko ostalo je potpuno suho godine 1918.

SAME STE TO DOPUSTILE. a kojoj se dogodi, za drugo i nije. nemoj mi glumit, molim te, da nisi znala kaj delaš. u okviru svoje kratke, tranzicijske pseudo-libertinažne (a zapravo egalitarističke malograđanske) pameti si jako dobro znala. to, što vam je od juge ostalo, taj pakleni egalitarizam, kao i u sjevernoj koreji, da smo na kraju svi isti i da svi muškarci imaju pravo da te dobe, iz svih klasa i staleža, to je najveće sranje balkana. čak se i ukrajinke od toga sad okreću. estonke i latvijke su mnogo pametnije otprije. probaj modernu šveđanku ili dankinju nagovorit da tako na prepad izda vjeru u ljubavnika, muža, moralne norme, staro društvo. nema šanse. a to kaj vam neke flundre iz tv i tiskanih medija sole pamet da tome nije tamo, jer su same radile teška sranja, to ne vjerujte. jasno, želim vam sve najbolje. ali velike stvari života i ljubavi i ljubavne ili seksualne kulture i osjećajnosti i poštivanja Žene se ne događaju tek tako. to trebaš graditi. ne očekuj poštovanje, ako samu sebe ne poštuješ, AKO SE SVAKI JEBENI ŠONJO, LAŽNA FACA, MOŽE POJAVITI U TVOM TOPLOM MOKROM KANALU.

Nipošto, to je bila jedna sustavna haranga protiv " malograđanske " muzike i " klase " koja nju održava na životu.

Izdržao je podsmjehe malograđanske sredine, samo da bi bio s Ljerkom.

Zidne tapete kao okvir za ovaj asemblage, ali u cjelini djela zapravo slikarsko platno, predstavljaju malograđanske konvencije života protiv kojih se umjetnik bori u svom životu.

Još uvijek pristaju na malograđanske norme, gledaju kako će ih ocijeniti društvo, ne trude se biti svoji.

Ne za one koji ispadaju iz nekih svakodnevnih glupih obrazaca ponašanja, malograđanske taštine, rituala, a pogotovo poltronstva.

Matišićevi antijunaci su poput antipoda nekih Feydeauovih likova koji iznose svoje malograđanske stavove s fanatičnim uvjerenjem koje neminovno izaziva podsmijeh publike.

Tako da bih mogao reći da je povijest ex-Yu rocka kao socijalnog fenomena bila, zapravo, povijest estrade, cenzure, piva, romantike i neke fine malograđanske idile.

Žanrovski je riječ o krimiću o misterioznim ubojstvima i procesu postupne detekcije, ali je to zapravo roman atmosfere i ambijenta, vrlo konkretne i precizno locirane zagrebačke malograđanske sredine u također izričito datiranom vremenskom odsječku, tijekom dvaju tjedana mjeseca kolovoza 2003. godine.

U svom prvom romanu Nevina samoubojstva Eugenides prati odlazak u smrt pet zanosnih sestara, tinejdžerica iz obične američke malograđanske sredine.

Nedjeljni objed napučuje obiteljski dom brojnim članovima neurotične malograđanske obitelji, u generacijskom rasponu od prabake Božene, koja sa sobom dovodi dvoje staraca iz doma u kojem je smještena, njezina sina, sveučilišnog profesora Joje, i njegove pripite ženice-kućanice, preko njihovih kćeri, do praunuka tinejdžera i zahtjevnih blizanaca.

Možda sam neuka seljača, možda to gletanje može biti shvaćeno kao postmodernistički protest (protiv malograđanske želje da imamo fasadu?), umjetnički performans koji razbija učmale okvire poimanja umjetnosti

Pravila igre treba mijenjati, a ne na njih pokorno pristajati ili ne pristajati, a za to je neophodno izići iz malograđanske apatije, iz udobne kućne fotelje i djelatno se uključiti u život, u politiku kako bi ona postala i ostala časna djelatnost od općeg dobra.

Ali ovi inbreeding bastardi si mogu dozvoliti i takve malograđanske ispade bez da ijedan novinar kaža da trabunjaju gluposti.

Stereotip je očigledno izvučen iz malograđanske (mitološke) arhive i stavljen u funkciju Slavenkine traume u drami radnja koje se zbiva u novom vremenu, kad se u kazalištima mahom angažiraju završeni đaci glumačkih škola i diplomirani studenti akademija23 i kad glumci imaju vrlo povlašten status u društvu.24

Ove individue su se samim svojim interesom toliko izdvajale iz malograđanske sredine (mase koja poput serijskih kopija imitira model poduzetnog Amerikanca iz naivne USA kinematografije), da su postali poznati kao bitnici, otkačeni ekscentrici, bohemi, itd.

Teme koje ga zaokupljaju su pastirske, ljubavne, mitske, malograđanske...

Tako prirodno, kao što evropske malograđanske djevojčice mirišu cvijeće: isto tako jedna bestidnost u rimskomoralnom smislu zapravo.

Istodobno oni žele dobro zaraditi, jer sve prikazuju kao oblik zabave i razbijanja " malograđanske ustajalosti "

I da ti pravo kažem, preseravat ću se koliko god to želim po svojem rodnom gradu i ismijavat ću sve bahate i malograđanske pridošlice koji nisu naučili to zrno kulture da se prilagode i prihvate kulturu jednog grada.

Time se urbana, kulturna središta, koja su težila biti metropole u rangu svjestkih gradova koje svi rado posjećujemo, srozavaju na razinu provincijske, malograđanske sredine koja gubitkom kulturne raznolikosti gubi na svom značaju.

Suprotno Fasbinderovu i ben Salemovu slučaju, nisu nam dostupni podaci o eventualnom autobiografskom aspektu ljubavne priče Kajmaka i marmelade, no ionako je zanimljivije zamijetiti da se slikanje malograđanske atmosfere u domu Špelinih roditelja, kao i općeg malograđanskog i antijužnjačkog ozračja u Sloveniji, doima prepisanim iz brojnih Fassbinderovih filmova.

U njemu je iznesena detaljna kritika europske malograđanske ljubavi za dom i srednjoklasnoga poimanja pojedinca koji se brine samo za svoju malu kuću i taj Âťkomadić piletineÂŤ u svojoj juhici.

Sam Hitler je bio jedan obrazovani, uglađeni sanjar, kažu privatno pravi srednjeeuropski gospodin, tipa ljubim ruke madame, moj naklon i slične malograđanske bedastoće.

I to ne samo zato što je u duhu današnjih građana, dakle potomaka tih istih ljudi koji su gazili po Mariji Jurić Zagorki, ostao zapisan manje-više isti provincijalni patrijarhalni kod koji se očituje u svehrvatskom obožavanju malograđanske filmske štorijice pod nazivom Tko pjeva zlo ne misli, već i zato što se onaj tzv. intelektualni pol društva koji bi valjda trebao biti antipodom navedenog, zapravo suštinski malo razlikuje od vampira koji bi Zagorki rado isisali krvcu na slamku zato što se drznula biti ljudskim bićem koje misli.

U tih 19 godina navikla sam se na uske malograđanske okvire koji u manjim sredinama redovito vladaju, a kako sam tada još bila zelena, neformirana osoba, vodile su me neke predodžbe kojima me naučila moja mala, učmala sredina.