Preko 1.200 ljudi odvedeno je u logor Manjaču, 780 u logor Trnopolje, a u Omarskoj do 21. kolovoza je ostalo 177 logoraša i pet žena.

Podsjetimo, akcija Južni potez, za koju se spekulira da bi mogla biti predmetom proširene optužnice protiv Gotovine, počela je pet dana poslije Oluje i trajala je do 10. listopada 1995. Nakon teških cjelodnevnih borbi u kojima je na suprotnoj strani stajao Željko Ražnatović Arkan, srpski ratni zločinac, hrvatske snage su osvojile Mrkonjić Grad i izbile na planinu Manjaču.

' Još smo prije devet godina podignuli kaznenu prijavu za Manjaču i bilo je vrijeme da se nešto pokrene.

To svi oni dobro znaju jer su gledali Manjaču na televiziji.

No, ne samo Manjaču, nego i druge logore, i zna se što su Srbi radili.

Trebaju se stiditi za Vukovar, trebaju se stiditi za Škabrnju, tebaju se stiditi za Srbebrenicu, trebaju se stiditi za Manjaču i Omarsku, trebaju se stiditi za stotine i tisuće nestali, protjeranih, nasilno ubijenih, trebaju se stiditi, ako su za stid uopće sposobni?

Branitelje koji su se odmah predali, Srbi su odveli na Manjaču.

To ti je recimo kao da ja u ime Bošnjaka odem na proslavu rođendana kralja ALeksandra u Manjaču.

Krenuli smo oko 9 sati iz Korenice i stigli smo oko 3 sata ujutro u Manjaču.

Oni su rekli: ' ' Vi niste na spisku, niste u kompjuteru jer je Pančić, bivši ministar hrvatskih branitelja, obrisao sve stvari iz kompjutera ' ', pošto nisu evidentirani odlasci HOS-a 1991. godine na Manjaču.

Prošlo je i više od mjesec dana boravka u paklu KMC-u. lakše ranjeni u međuvremenu su odvezeni na Manjaču.

Nije počeo, nije se ni događao, složit će se mnogi, ali mnogi i šute o 102 ubijene djece, 256 ubijenih žena, 3.173 ubijena civila, 31.000 ljudi koji su bili odvedeni u srpske logore smrti (Kereterm, Trnopolje, Omarsku i Manjaču), 53.000 protjeranih, poniženih i deportiranih civila i samo 28 osoba osuđenih za zločine od kojih su neki, poput ranije navedenog Duška Tadića, već na slobodi i sada živi u Srbiji.

U kolovozu, jedan bivši logoraš je naveo da je prilikom premještanja zajedno sa ostalih stotinjak logoraša iz Omarske u Manjaču, morao prenoćiti u autobusu.

Pojedini bivši zatvorenici navode da nisu dobili vodu ni 26 sati nakon premještanja u Manjaču, a hranu ni nakon 40 sati.

Nakon žestokih četverodnevnih borbi u kojima je na suprotnoj strani sudjelovao i poznati ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan, hrvatske snage osvajaju Mrkonjić Grad, te izbijaju na planinu Manjaču.

Oslobođeno je Šipovo, Jajce, Mrkonjić Grad, zauzete hidrocentrale na Vrbasu, Bušići su s drugim postrojbama HV-a i HVO-a izbili na Manjaču, gledajući kao na dlanu Banju Luku, iz koje je bježalo što je pobjeći moglo.

Pa bojao se ostati i primiti zahvalu od hrvatskih bojovnika za sve što je dobro hrvatima učinio.Za Manjaču naročito.

Pitaj danas dite od 15 godina, dakle rođeno nakon rata, vjerojatno će znati za Loru i povezivati će ga u kontekstu logora, pitaj ga za Manjaču, Aleksinac, Stajićevo........... pojma nemaju.

Njega je smjena kojom je zapovijedao Graorac navodno zaklala odmah po dolasku u Manjaču, naočigled svih zatvorenika.

Istim onim Crnarićem koji je navodno zaklan odmah nakon dolaska u Manjaču.

Za zloglasnu Manjaču, zbog koje se sudi u Haagu, doznao je cijeli svijet, Hrvatska je umalo popila sankcije zbog Dretelja, a pisalo se i o velikim " zatvorima " u kojima su Muslimani držali zarobljenike.

Plavšićka je, po tužiteljima, odgovorna i za stradanja i pogubljenja zatočenih u brojnim logorima, uključujući Manjaču, Foču, Omarsko i Sušicu.

Mnoge maloljetne osobe su se također priključile u obranu Saborskog, neki su od njih zarobljeni i odvedeni u logor u Manjaču.

Dio branitelja se predao agresoru te je odveden u logor Manjaču kod Banje Luke, dok se drugi dio branitelja probio kroz neprijateljski obruč.

Nakon višetjednog danonoćnog napada JA i četnika, u potpunom okruženju bivaju zarobljeni od neprijateljskih snaga koje ih odvode u srpski kazamat Manjaču kod Banja Luke, gdje prolaze višemjesečnu stravičnu golgotu.

Nakon toga tužiteljstvo je izvelo svojega prvog svjedoka, Ahmeta Zulića, iz Sanskog Mosta koji je na početku rata u BiH (1992. - 1995.) bio zatočen u srpskim logorima, uključivo Manjaču, odakle je premješten na tada okupirano karlovačko područje u Hrvatskoj.

Iza mirovanja, koje je trajalo svega 7 do 14 dana, slijedio je izdig na Vlašić, Manjaču, Čemernicu i ostale vrhovske planine.

Milutinu je dao cijeli kruh, jednu rajčicu i nož na što je Milutin zamolio da dio podijeli s logorašima koji su mijenjali gumu na autobusu što je stražar odobrio. Krenuli smo za Manjaču.

Jedan od preživjelih logoraša, svjedočio je kako je bio deportiran u Betonirku pa potom u Manjaču, te o zločinima u logoru pred Tužiteljstvom BiH:

U već krvavoj i ranjenoj Hrvatskoj otišao je sa kolegama na teren u Hrvatsku Kostajnicu gdje biva zarobljen od strane srbočetničkih formacija i biva odveden u logor Manjaču te tamo nakon teških tortura i zlostavljanja provede krvavih 56 dana