- Tomo Karamarko teško može govoriti o političkom i duhovnom djelu Franje Tuđmana jer je poznato da je 1994. od Tuđmana otišao s Mesićem i Manolićem.

Ne znam kojim se to putem Karamarko misli vratit Tuđmanovim idejama, ne valjda onim istim kojim je otišao ruku pod ruku s Manolićem i Mesićem 94. godine, kad su pokušali smijenit pokojnog predsjednika i izazvat državni udar.

Kad govori o sebi, Mesić tvrdi da je uvijek bio u pravu i kad je bio član Saveza komunista, i kad je bio jedan od najviših dužnosnika HDZ-a, i kad je s Josipom Manolićem pokušao stranački puč, i kad je pristupio HNS-u, i naposlijetku, kad je izabran za hrvatskog predsjednika.

Mišljenja sam da je Dodigova ideja za Proljeća bila drugačija od Tuđmanovog problematičnog paktiranja sa tri Josipa: Manolićem, Perkovićem i Boljkovcom.

Kasno Crni Marko na Kosovo stiže čak i kad bi bivši Mesićev suradnik i bio danas iskren, svi zahtjevi za borbu protiv neokomunista, titoista i eks-komunista zakašnjeli su 20 godina, naprotiv, kad je Franjo Tuđman s Mesićem i Manolićem vodio ogorčeni rat protiv Paraginih pravaša, stranke prava i Hrvatskih obrambenih snaga, montirao oporbenim pravaškim čelnicima politički motivirane sudske optužnice, i proces pred Vojnim sudom i drugim eks-komunističkim sudovima, postavljao bombe u sjedište HOS-a u Vinkovcima na prvoj crti obrane od velikosrpske agresije, medijski klevetao Dobroslava Paragu i Stranku prava, izdavao naloge za ubojstva organizatora hrvatske obrane od velikosrpske agresije, i naložio političko ubojstvo dopredsjednika Ante Paradžika, i generala Blaža Kraljevića i drugih, Tomislav Karamarko, postavljen za šefa zagrebačke policije, bio je kotačić u Tuđmanovom CRO-boljševičkom aparatu koji je gazio sve što je hrvatsko, dao privoditi u Policijsku upravu predsjednika Stranke prava i prosvjednike nakon nasilnog izbacivanja iz Starčevićevog doma u ljeto 1993. godine, ne bi li sa Slobodanom Miloševićem podijelio Bosnu i Hercegovinu, i zadržao privilegije svojim partizanima i komunističkim drugovima koje je izuzeo od bilo kakve odgovornosti za ratne zločine u Drugom svjetskom ratu, poraću, i zločine u totalitarizmu Titove Jugoslavije.

Pa i Stjepan Mesić, koji je još 1994. godine zajedno s udbašem Manolićem, dok je bio u HDZ-u, želio srušiti predsjednika Tuđmana, na parlamentarnim izborima 2000. nije osvoji jedva dva posto glasova.

U svom obraćanju nije prozivao izravno niti jednog drugog kandidata osim što je, objašnjavajući zašto je on najbolji istaknuo: " Nisam kao neki koji su kad je Hrvatska bila okupirana i kad je hrvatski narod strepio otišao za Mesićem i Manolićem i rušio prvog hrvatskog predsjendika dr Franju Tuđmana.

Možemo krenuti od toga da je osnovao stranku zajedno s Manolićem pa do friškog slanja Galića u Francusku (što smo već raspravljali).

Boljkovac ti je osnivač HDZ-a, zajedno sa partizanom Tuđmanom, Manolićem, članom SDB Perkovićem....... i inim komunistima kojih je HDZ i sada pun ko šipak.

Zapravo UDBA-ška bagra cijelo vrijeme Domovinskog rata bila je umrežena u policiji, i Hr vojsci na čelu sa monstrumom Manolićem čije ime još danas sa strahom izgovaraju starci Bjelovarskog kraja.

Nedavno sam u emisiji s Josipom Manolićem plasirao dvije informacije koje ilustriraju ovu tvrdnju: Manolić mi je potvrdio ono o čemu sam i pismeno raspravljao s Brankom Salajem, Tuđmanova putovanja Europom kasnih sedamdesetih naime, a sramežljivo je potvrdio i svoj put u Norval koncem osamdesetih.

Prihvaćen je kao takav, što je bio slučaj i Josipom Manolićem.

Otkad se razišao s Tuđmanom, druguje s Josipom Manolićem, Ivanom Fumićem, Budimirom Lončarom i drugim« antifašistima ».

Kako je poznato, policija već duže vrijeme istražuje bivšeg šefa karlovačkog Odjeljenja za zaštitu naroda i prvog ministra unutarnjih poslova zajedno s još jednim tadašnjim članom zloglasne komunističke tajne policije OZNE, Josipom Manolićem, te partizanskim zapovjednikom Rade Bulatom.

A što se tiče veleizda, one su konkretno započele još 1993. godine sa " Erasmus Gildom " koju su predvodili u zajednici sa beogradskim intelektuackima Goldsteini, pok.Gotovac, Pusići... pa je slijedeće godine nastavljena sa Manolićem i Mesićem, te kulminirala 2000. godine i vrlo učinkovito se nastavlja unazad cca godinu i pol

On je u to vrijeme s čelnim ljudima gospićke obrane više puta odlazio u Zagreb i sastajao se s predsjednikom Tuđmanom, Gojkom Šuškom, Josipom Manolićem, Ivanom Vekićem, generalnom Stipetićem i to da bi prijavili nedopušteno ponašanje Merčepove skupine, predložili smjenjivanje Mirka Norca, odnosno premještanje na drugo ratište, a Kasumović i Dasović upozoravali su na Oreškovićevo preuzimanje ovlasti koje mu ne pripadaju jer je tražio da ga njih dvojica potanko izvješćuju o svojim aktivnostima koje je on onda dopuštao ili zabranjivao.

Karamarko je odjednom postao Katolik?????,,, isto se događa s Manolićem,,,, Mesićem,,,, Šeksommmm,,, a tu je i već vremešni Boljkovac,,, SVI se mole Bogu,,,,, Veliki Katoliciiiii,,,, Krunica u ruci,,,, Još samo fali Josip Broz

Jednom je prigodom Miroslav Tuđman govorio o mjestu iz Ranih radova koje je njegov otac, dr. Franjo Tuđman, rado citirao kao motiv u skladu s kojim je oblikovao HDZ: riječ je o famoznom mjestu na kojem se sugerira nužnost stvaranja avangarde radničkog pokreta koja se stavlja na mjesto cjeline političkih snaga jednog društva; umjesto radništva, Tuđman je tu vidio nacionalnu avangardu, nažalost i etnički, u vidu Hercegovaca (vidi Aralica u sporu s Manolićem i Mesićem), ali, nema tu bitne razlike: i jedan i drugi pokret zapravo apstrahiraju od klasičnog stranačkog načina djelovanja i tendiraju ugušenju i nijekanju svakog parlamentarizma

A tvrdi se da je zajedno s Manolićem u svibnju 1945. razvrstavao zarobljenike, koji nisu bili zarobljeni u borbi nego su se dragovoljno predali nakon završenoga rata, na one koji će biti likvidiranio i one koji mogu ići dalje - do slijedeće likvidacije.

Ali nisam mogao (ili, eto, vrlo teško) progutati rad u tom zajedničkom projektu s Manolićem i njemu sličnima.

Tukla ga je UDBA na čelu s Manolićem

O tome što je osnivanje Nezavisne Države Hrvatske značilo hrvatskom narodu, govorio je dr. Franjo Tuđman u jednoj polemici s Josipom Manolićem oko Josipa Boljkovca: ' Ja sam sa Jožom (op.a.

Očigledno je to malo režija, kao što se režira u ostalim zemljama Balkana, malo se traži neke naprijed kao vezu za dogovore, a la kao šti su SAD držali Šuška i Matu Granića da ne bi izravno dogovarali s Tuđmanom i Manolićem.

O toj zgodi govori nepouzdani BV u svojoj knjizi o Udbi, ali, kolikogod Božo bio nepouzdan svjedok, ipak se o tom podatku koji govori o Tuđmanovom susretu s Bušićem ali i starim HSS-ovcem, pukovnikom Babićem, može razgovarati s Tuđmanovim bližnjima: ja sam razgovarao s Manolićem, Pašalićem, a o tome su nešto rekli i Ljerka Mintas-Hodak kao i Miroslav Tuđman.

Trebalo je nekoliko dana mukotrpnog guranja istine da bi atentator progovorio i identificirao se kao antifašist i obrazložio svoje motive i odjednom nitko više ne zna da je on Thompsonov fan a Kajin pokušava navedeno i dalje dokazati kroz pisma njegovog brata u kojem mu je jedini dokaz da je atentator mogao biti član HDZ-a usput previđajući činjenicu da je napustio HDZ skupa s Mesićem i Manolićem (?).

Toliko je već bio dojadio protivnicima s pozivanjem na prvog hrvatskog predsjednika da su mu pod nos gurnuli onog drugog - Stipu Mesića, s kojim je 1994., u paketu s prekaljenim obavještajnim duetom iz pokojne Jugoslavije Manolićem Boljkovcem, napustio vladajuću garnituru.

A to je Karamarko radio svih ovih godina od kada je napustio Tuđmana i zajedno sa Manolićem, Mesićem, Sanaderom i do jučer Kosoricom svojim djelima kao Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost, prvi obavještajac u Hrvatskoj i ministar unutarnjih poslova sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu protiv hrvatske države.

Nezadovoljan politikom HDZ-a, posebno prema susjednoj Bosni i Hercegovini, osniva novu političku stranku s još jednim HDZ-ovim disidentom Josipom Manolićem i tako nastaju Hrvatski nezavisni demokrati.

Već iduće godine postao je deputat u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske u mandatu 1967. - 1971. godine (pa je klupe dijelio s Manolićem), a u skladu s političkim kursom reformnog rukovodstva upisao se i u Maticu hrvatsku.

Potom se, u stalnom retuširanju vlastite biografije, prikazao kao onaj koji se razišao s Tuđmanom zbog rata s Bošnjacima, iako je taj rat završio 1993., a on s Manolićem, drugim nevinašcem, tada predsjednikom Županijskog doma, HDZ napušta 1994. godine.