Dugoočekivana kriminalistička drama poznate redateljice i scenaristice Sofije Coppole (Marie Antoinette, Izgubljeni u prijevodu) na samom početku prikazivanja naišla je na vrlo podijeljene kritike, od kojih su pojedine vrlo stroge U petak, 14. lipnja, film je u SAD-u počeo s limitiranim prikazivanjem, a ' odabrani ' su ga imali priliku vidjeti i ranije na Canneskom filmskom festivalu.

Nakon gledanja Marie Antoinette dulje od filma u sjećanju ostaje pitanje zbog čega je Coppolica uopće odlučila snimiti kraljičinu biografiju.

Koncept revizionističkog filma o Marie Antoinette nije nezanimljiv, no Coppolica odustaje od njega čim se radnja zakuha, okrenuvši se univerzalnoj, besmislenoj i neduhovitoj pop-alegoriji o tinejdžerici koja se, umjesto u Versaillesu, jednako tako mogla događati na Beverly Hillsu ili Šalati, prekidajući film prije nego što počnu najzanimljiviji trenuci u životu nesretne kraljice.

Marie Antoinette i gospođa Pompadour dobile su oštru konkurenciju - perike Lady Gage dostojne su osamnaestostoljetnog francuskog dvora - posebno ova u kojoj se pjevačica pojavila na dodjeli glazbenih nagrada Brit Awards.

Neki se vjerojatno neće složiti s takvom ocjenom, no za ozbiljnije rasprave o postmodernom karakteru Marie Antoinette Coppolica je ipak morala napraviti nešto više od ostavljanja scenarija nedorečenim, uvrštavanja u soundtrack pop-pjesmica sastava poput The Cure i New Order i obuvanja osamnaestostoljetne kraljice u Converse tenisice.

Za razliku od razmaženih Marie Antoinette i Luja XVI., koji nikad nisu naučili vladati, Coppolica je naučila režirati, no u površnom i besmislenom filmu poput ovoga, maštovito postavljeni prizori i raskošne mizanscene vraćaju joj se samo natrag kao bumerang, u obliku kiča.

Sve u svemu, nakon površne moderne biografije Marie Antoinette, čovjek poželi vidjeti istoimeni raskošni hollywoodski film W.

Krcat izmišljotinama, stari film s Normom Shearer u ulozi Marie Antoinette predstavlja, doduše, kraljicu kao boginju, no ako i laže, onda barem laže smisleno i dramaturški dosljedno, što se za Coppoličino revizionističko djelce nipošto ne može reći.

Kao znak uspješnog udvaranja nekoj dami i njenoj ljepoti te divljenja kavi - u Francuskoj 18. stoljeća najviše cijenjen dar sastojao se od porculanske šalice za kavu na kojoj su bile - umjetnički nacrtane - grudi slavne Marie Antoinette, supruge kralja Louisa XVI.

Treća legenda predstavlja croissant kao nasljednika kifli koje su Turci pekli u Budimpešti u 17. stoljeću, a četvrta ga vezuje za inzistiranje Marie Antoinette da u Parizu utaži glad za svojim omiljenim bečkim pecivom.

Utjecaj 18. stoljeća izrodio je Louis XV. stilom cipela, Pompadour frizurom i haljinama u stilu Marie Antoinette.

U prolazu smo vidjeli i zloglasni Conciergerie, zdanje koje je tijekom Revolucije služilo kao zatvor, i gdje je svoje posljednje dane provela Marie Antoinette.

Povijesni zapisi jednako tako svjedoče kako je kosa francuske kraljice Marie-Antoinette potpuno posijedila u samo jednoj noći, uoči njenog pogubljenja.

Nakon " Marie Antoinette " i " Somewhere ", slavna kći, još (uvijek) slavnijeg tate, nastavlja s pogledom u svijet bogatih, slavnih i privilegiranih.

Na tom trgu je vršeno giljotiniranje tijekom Revolucije, tako da su, među ostalima, tu pogubljeni i Louis XVI i njegova supruga Marie Antoinette.

Neki od filmova u kojima je Vorkapich radio montažu i specijalne efekte su " The Prisoner of Zenda " (" Zatvorenik Zende ") (1922.), " Manhattan Melodrama " (" Manhattanska melodrama ") (1934.), " David Copperfield " (1935.), " San Francisco " (1936.), " The Good Earth " (" Dobra zemlja ") (1938.), " Test Pilot " (" Pokusni pilot ") (1938.), " Marie Antoinette " (1938.), i " Mr. Smith Goes to Washington " (" Gospodin Smith ide u Washington ") (1939.).

Tog jutra, kad je Revolucija započeta, Marie Antoinette je uspjela pobjeći kroz ' tajna ' vrata koja se nalaze u zidu i spasila se na nekoliko sati.

Roman u izdanju kuće Seuil opisuje posljednje dane života Marie-Antoinette u Versaillesu u srpnju 1789. godine.

Marie Antoinette, lijepa i mlada austrijska princeza koja je strateški udana u najprestižniju monarhiju u Europi.

Iako je u ovom trenutku prerano prognozirati slavodobitnike, filmsku javnost posebice intrigiraju filmovi Voler u režiji Pedra Almodóvara, Marie Antoinette Sofije Coppola, El Laberinto del fauno Guillerma del Tora, Laitakaupungin valot Akija Kaurismäkija, Fast Food Nation Richarda Linklatera, Babel a, Il Caimano Nannija Morettija i Quand j étais chanteur Xaviera Giannolija.

U glavnim ulogama našla su se tri naša modela svjetskog glasa, Alma Cerić, Nadja Božić i Ivana Severinac iz agencije Talia-Colors, te su djevojke u ovoj modnoj pripovijesti vizualizirale kontroverznu francusku kraljicu Marie Antoinette, princezu Leiu, japansku gejšu i mnoge druge ženske junakinje.

KIRSTEN DUNST kao Marie Antoinette Nakon mlakog prijema u Cannesu i slabih rezultata na američkim kinoblagajnama, povijesna drama Sofije Coppole Marie Antoinette očekivano je zaobišla domaća kina, te sa zakašnjenjem dobila premijeru na DVD-u. Marie Antoinette nije veliki film, no ipak je velika šteta što ga nismo gledali u kinima, jer unatoč golemom napretku kućne tehnologije, treće Coppoličino djelce svu svoju vizualnu raskoš još uvijek najbolje može demonstrirati na velikom platnu.

Svi ste vjerojatno čuli za onu pričicu u koja kaže da je francuska kraljica Marie Antoinette (žena Louisa XVI) neposredno uoči Frnacuske revolucije kad su joj rekli da narod nema kruha, izjavila: Neka jedu kolača E pa dvije su stvari sasvim naopkae u svemu tome.

Br. 1: Nije rekla Neka jedu kolača (franc. gateau) nego Neka jesu brioš slatki kruh (franc. brioche) Br. 2: To uopće nije rekla Marie Antoinette nego jedna od njenih prethodnica (Marie Therese žena Louisa XIV) i to puno prije Francuske revolucije.

Svi pričaju o bijegu, uključujući i kraljicu Marie-Antoinette (Diane Kruger) i njezinu svitu, kojoj pripada i mlada čitačica Sidonie Laborde (Léa Seydoux) koju kraljica nagovori da se preruši u nju samu i na taj joj način omogući nesmetani bijeg.

U pripovijest se upleću brojne anegdote ' male povijesti ', potvrđene ili nepotvrđene: legenda o Rimljanima koji su pokolebali galske osvajače tako što su ih gađali tvrdim hljepčićima, pokazujući im da imaju dovoljno hrane i za najdužu opsadu, priča o hazarderskoj strasti Lorda Sandwicha koji se nije želio odvojiti od kockarskoga stola niti kako bi jeo, pa je zatražio da mu komad kruha nadjenu govedinom, čuvena poruka Marie Antoinette gladnom pariškom puku (pri čemu je, čini se, carica ipak bila malo rafiniranija od napuljskoga trgovca Giovannija Vizenca Storacija koji je, dva stoljeća ranije, izgladnjeloj gomili poručio da, ako već nemaju kruha, jedu kamenje, pa je i završio kamenovan o čemu je u kapitalnim Strukturama svakidašnjice pisao Fernand Braudel)

Sjećanja književne sluškinje Marie-Antoinette iz vremena velike revolucije, propasti kraljevstva i stvaranja nove, građanske elite.

Rose Bertin bila je vrlo maštovita i originalna u osmišljavanju haljina i bila je omiljeni kreator ne samo Marie Antoinette već i drugih dama.

Tijekom biranja glumaca za svoj novi film, ' Marie-Antoinette ', koji izlazi iduće godine, Sofia Coppola je doživjela veliku neugodnost sa čuvenim francuskim glumcem Alainom Delonom, za kojeg je smatrala kako bi bio savršen Luj XV.

Tako je tužno što haljine i nakit Marie Antoinette nije ostao sačuvan jer kakva bi to tek bila slast gledati.