U Nyonu su potvrdili da će se Markovićevo očitovanje dogoditi 25. studenog.

Izgleda da se Markovićevo i Mamićevo to je moje vlasništvo i biti će kako ja hoću viđenje organizacije na čijem su čelu može naći i kod najveće braniteljske udruge.

Markovićevo stanje nije najbolje, ali kod svih živi jaka nada da će izdržati ovu situaciju.

Dr. Anđelko Akrap, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, prikazao je Demografske prilike u Markovićevo vrijeme s posebnim osvrtom na Sinj i mjesta oko Sinja (Bisko, Dicmo, Otok, Hrvace,).

Markovićevo vrijeme je vrijeme s velikim natalitetom, ali i vrijeme velikih promjena.

Nema nikakvog razloga za njegovu smjenu, jer slijedi Izborna skupština na kojoj on neće biti niti kandidat, a nema pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, pa ni Zlatka Canjuge kojem je Markovićevo postavljanje najveći promašaj jer je Markovića podvalio i Tuđmanu, tako da su ljudi takoreći pod prisilom morali dizati ruku za Markovića.

Kate nije prošao, imao je Markovićevo obećanje, a Marković sve već dogovoreno - s Barićem

Glavnim snagama, dakle, 1. bojnom i dijelom postrojba 2. bojne trebalo je izvršiti napad smjerom Donja Dubrava zaseok Naprte i Markovićevo Selo Marjani sa zadaćom: zauzeti naznačena područja, a zatim pregrupiranjem snaga nastaviti napredovanje preko podumske škole u području naselja Kangrge Uzelci, gdje je trebalo uvesti pričuvu i produžiti napad.

Kao primjer naveo je Markovićevo zalaganje da se sredstva općekorisnih funkcija šuma trebaju rasporediti i na kontinentalne dijelove, a ne samo priobalje.

Markovićevo je tumačenje bilo: u operacijama nisu angažirane niti malobrojne pogranične jedinice niti policija, netko je drugi naredio vojski izlazak iz vojarna u Sloveniji i Hrvatskoj kako bi topovima i tenkovima izvršio invaziju.

Nakon što su se pozdravili, Vidović je i toj osobi ispričao kako je u Markovićevo ime pokušao podmititi Pukanića.

Pukanić je prošlog tjedna otkrio da ga je 8. prosinca 2006. u prostorijama njegova ureda Miro Vidović, koji se predstavio kao izaslanik Markovića i Cvrka, u Markovićevo ime pokušao potkupiti da odustane od natjecanja za funkciju šefa Hrvatskog nogometnog saveza.

Grijeh bi bio ne spomenuti Markovićevo odlično otvaranje treće četvrtine, zarađeno isključenje i pogodak za 7:5 dok je Obradović dva puta bio koban za Szecsija

Dr. Josip Vrandečić, održao je predavanje Političke i društvene prilike u Markovićevo vrijeme u Dalmaciji (posebice u Sinjskoj i cetinskoj krajini) 1860. - ih-1900.

Godine 1968. Markovićevo je tijelo pronađeno na odlagalištu otpada u okolici Pariza.

Dr. Ante Čovo, na temu Markovićevo djelo o duhovnom vodstvu naglasio je kako je Marković u svom djelu, možda iz svoje poniznosti, naglašavao da je bio slab u duhovnom vodstvu.

U Markovićevo vrijeme, točnije 1876. godine, bilo je 106 župa od kojih su 63 posluživali fratri, a 43 župe svjetovni svećenici.

Igor Štimac lani je unio revoluciju kad su u pitanju predsjednički izbori u HNS-u, Markovićevo " obješeno lice " govorilo je više od tijesne pobjede i konačnoga rezultata na izbornom semaforu (25:24), ali u konačnici se Marković opet zadnji smijao.

Markovićevo svjedočenje određeni su medijski i politički krugovi, poneki analitičari itd. dočekali kao onaj krunski iskaz, kao posljednju istinu, jer dolazi, kao, od čovjeka koji je bio na pravome mjestu i koji sada nema nikakvih političkih ambicija.

Inače, u današnjem izboru članova Izvršnog komiteta UEFA može se reći da se Vlatko Marković i naši nadaju da će Stojković, Tana i ostali biti među onima koji će zaokružiti Markovićevo ime.

Markovićevo negiranje postojanja Kentarove ponude za otkup TV i marketinških prava od 2008. do 2012. godine, koja je značajno kvalitetnija od ponude Sportfivea, bilo je neuvjerljivo i bojažljivo.

Ćiro tvrdi da su se stvari i tu zakomplicirale, naime, Markovićevo odugovlačenje oko novog ugovora razljutilo je Bilića i on sad namjerno ne želi prihvatiti novi ugovor jer se osjeća uvrijeđenim.

Dobro je da se huliganima - i to na njima razumljivom jeziku - šalje poruka iz vrha nogometnih struktura a da to nije Srebrićevo paradiplomatsko metiljanje ili Markovićevo ustašofilno lupetanje, Mamićeve simptome shizofrenije da ni ne spominjemo.

možda je najbolje rješenje 80 tih bilo ono Markovićevo. da republike imaju što veću političku autonomiju, a da su što povezanije trgovinski. ipak je za vrijeme dok je marković bio premijer, juga napravila neko ekonomsko čudo. a onda je isplivao Milošević i sve je otišlo u povijest. prikaži cijeli komentar

Nažalost Markovićevo svojedobno dobro primljeno izlaganje sa znanstvenog skupa Gotički portali održanog 1997. g. u Zagrebu nije ugledalo svjetlo dana, jer nije okončano prikupljanje radova svih ostalih sudionika, ali je iz onda prinesenog sažetka bjelodana točna analiza i procjena portala crkve sv. Frane u Puli, s kojima se dalje u znanosti barata po njegovim naputama.

Kao, uostalom, i Markovićevo tumačenje zbog čega bi se to Milošević, koji je u to vrijeme upravljao moćnom oružanom silom, uopće dogovarao s prvim čovjekom tada još međunarodno nepriznate države o podjeli trećeg subjekta, i to međunarodno nepriznatog i pod apsolutnim nadzorom JNA kojom upravlja Milošević.

Dakle, sad je sasvim jasno da će Mato Kljajić i Stjepan Križarić, koje je Skupština imenovala za svoje zastupnike u HNS-u, na papirić upisati Markovićevo ime.

Debeljuškasti beogradski bankar, čudnovata pojava još čudnovatije karizme, kreatura koja je preuzela vlast u komunističkoj partiji Srbije tako što je marksizam zamijenio nacionalizmom (čudno kako je ta forma tako lako prihvatila novi sadržaj... recimo, Tuđman je bio zakleti komunist da bi postao još zakletiji nacionalist... tu ja čarobna riječ ' povijest ') gledao je na to Markovićevo ekonomsko čudo sa neprikrivenom mržnjom jer mu je kvarilo osobne planove da permanentnim konfliktom zadrži vlast sve dok ga spoznata povijest (istorija) ne nagradi vječnom ulogom u svojoj nekroznoj svaštari

Markovićevo se stajalište svodilo na dvije postavke: prvo, da nacionalno pitanje u Jugoslaviji postoji, ali da je ono nevažno i drugorazredna značenja za opći politički život i razvoj Jugoslavije i, drugo, da je za njegovo rješavanje dovoljna određena autonomija, poglavito za Hrvatsku i Sloveniju, u okviru ondašnjega Vidovdanskog ustava.

Dobro je da se huliganima i to na njima razumljivom jeziku šalje poruka iz vrha nogometnih struktura a da to nije Srebrićevo paradiplomatsko metiljanje ili Markovićevo ustašofilno lupetanje