gospodine luka ova naša diskusija sada izgleda nekako ozbiljnije i zbog toga sam radostan... no, ako smijem primijetiti, samim time sve više kao da počinje ličiti na nekakvu nedajbože skolastiku... ne marksističku skolastiku, ali ipak nekako skolastiku jer: složit ćemo se ipak oko glavnine, a u diskusiji zapravo cijepati one rijetke aporijske vlasi bar mi se tako čini

Althusser nadograđuje marksističku teoriju države navodeći; (kako) " bi se teorija države mogla razvijati, nužno je upamtiti ne samo razliku između državne vlasti i državnog aparata nego i jednu drugu činjenicu koja je sastavni dio (represivnog) državnog aparata, ali koju ne treba miješati s njim.

Jedan od najzapaženijih eksperimentalnih naslova iz 2012. godine - ili po riječima kritike, " rijetka djela tako savršeno spajaju sinesenzualnost i marksističku dijalektiku " (Olaf Möller).

Ova najdublja kriza od vremena " velike depresije " kroz koju prolazimo ponovno je izazvala interes za marksističku kritiku kapitalizma.

Ovoj e jedan od najzapaženijih eksperimentalnih naslova iz 2012. godine - ili po riječima nedavnoga gosta Kratkoga utorka Olafa Möllera jedno je to od rijetkih djela koja tako savršeno spajaju sinesenzualnost i marksističku dijalektiku, tvrde iz programskog tima Kinaa Tuškanec.

Hrvati su zapravo najmoderniji narod koji je daleko prije ostalih prihvatio marksističku doktrinu (pa i krščansku) o sveopčem bratstvu svih zemljana te je širom otvorio sva vrata svog prebivališta pa tko voli nek izvoli Mrski i retrogradni nacionalizam u Hrvatskoj je doživio svoj potpuni poraz i Hrvati su skinuli gaće i naprčili se pa nek se praši kako je to u jednom svom pjesmuljku opisao naš Doktor Ivo.

On nije bio veliki general, državnik ili revolucionarni vođa, nego akademski filozof, " otpušteni " član Komunističke partije, koji je prvi osporio marksističku dogmu, a potom i pomogao pri rušenju imperija.

A ima i jedna sorta ljudi koja vjeruje u sve moguće teorije zavjera, ajkove, zeitgeiste, NWO-e i slične djetinjaste gluposti (jer im je preteško pročitat koju " suhoparnu " marksističku literaturu, pa je ovo iracionalno smeće lakše progutat), pa im onda baš sve što je retorikom protiv postojećeg poretka prihvatljivo uključujući i neonacistički i antisemitski diskurs.

Međutim, ono što sam ja htio dodati, jedan moj mali dodatak tom već postojećem mozaiku je da malo pogledamo također i na ideologiju, marksističku ideologiju u krajnjem slučaju, posebno jugoslavensku interpretaciju marksizma nakon 1948, koja je zapravo bila u velikoj mjeri antietatistička i time je smatrala da država treba da odumre.

U određenom smislu, GAM3R 7 H30RY je distopijska, druga strana Hakerskog manifesta u kojemu je Wark iznio utopijsku, postmarksističku (ili, kako to kaže sam Wark, kripto-marksističku) viziju oslobođenja, i to promišljanjem parole (ili otrcane fraze) da informacija želi biti slobodna u kontekstu klasne analize i pitanja vlasništva.

Ali obavio sam svoju marksističku dužnost.

Treba ti liječenje u Moskvi. Bilo bi zanimljivo iz te perspektive iznova protumačiti uzorne sovjetske udžbenike o dijalektičkom materijalizmu poslije 2. svjetskog rata, Marksističku dijalektičku metodu Marka Rozentala, čije prvo izdanje je objavljeno u Moskvi 1951. U kasnijim izdanjima su izostavljeni ili prerađeni dugački dijelovi teksta; međutim, te promjene nisu imale nikakve veze s autorovim kasnijim refleksijama o imanentnim filozofskim problemima sve ih treba čitati sa strogo kremljološkog gledišta, kao signale promjena u ideološko-političkim silnicama.

Odmah nakon izbornog poraza 2008 dvije glavne partije talijanske ljevice, Partija ponovno osnovanih komunista (PRC sa 30 tisuća članova) i Partija Talijanskih Komunista (PdCI sa oko 20 tisuća članova) bile su započele proces ujedinjavanja: odbijanje prve (PRC-a) od ovih partija da nastavi s fuzijom, kako bi stvorile novu jedinstvenu marksističku partiju, kako je to predlagala PdCI (Partito dei Comunisti Italiani Partija Talijanskih Komunista), dozvolilo je jedino ujedinjavanje dvaju naslova, dok je svaka partija ostajala nezavisna i nije odustajala od vlastitog identiteta.

Ljevičari, od Obame do Milanovića, umjesto da se drže vlastite tradicije i " ortodoksije " i konzultiraju neku marksističku inačicu teorije koja govori o istinskom širenju " prostora slobode " polazeći od lisnice a ne od guzice, još uvijek kao da nisu otkrili da ljudi, osim što imaju pišu, imaju i želudac.

Čeličnom šakom ćemo udariti u marksističku-cionističku bolest i zaštititi hrvatski narod od izumiranja, kaže između ostalog Hess. Poruku u kojoj ima i nacističkih pozdrava i novih otvorenih prijetnji pogledajte u priloženom videu.

To nažalost potvrđuje marksističku sintagmu da »ne određuje čovjek društveno biće - već društveno biće određuje čovjeka«, iako ta sintagma zapravo negira ljudske, moralne i kršćanske vrednote čovjeka kao pojedinca, a više potvrđuje darvinistički pristup u društvenim odnosima.

Odlazi u Ženevu, gdje uči metodologiju naučnog rada, studira političku ekonomiju, nabavlja marksističku literaturu do koje u zemlji nije mogao doći, a zatim se, iste jeseni, upisuje na Pravni fakultet u Beogradu.

Nisam tako isključiv da ignoriram doprinos Marxa, ali nisam niti tako ograničen da sve vrijednosti današnje sociologije reduciram samo na marksističku struju.

Do pojave pitoreskne figure poput Muhameda Filipovića ovakve pizdarije o autohtonosti " Bošnjaka/bošnjana " nije se moglo nigdje naći, jer se nijedan povjesničar ne bi usudio kompromitirati iznošenjem notornih gluposti Muhamed Filipović (kojeg ti, jaran Viba i ostali uporno papagajizirate) je drugi par opanaka: On je predavao marksističku filozofiju, a tek nekon rata zabrazdio u " istorijske " vode skupa s još jednim legendarnim potomkom Kulina bana - Semirom Osmanagićem.

Prije smo imali marksističku ideju komunizma (socijalizma) - sada sama riječ izaziva gađenje, ali kao ideja je bila sasvim racionalna (pod uvjetom da ne postoji ljudska pohlepa), te je zbog toga ta ideja ostala samo utopistična.

Federativna Narodna Republika Jugoslavija, koja je pripadala komunističkom bloku zemalja, revnosno je, čak i nakon za nju osuđujuće Rezolucije Informbiroa 1948., naglašavala svoju neupitnu marksističku orijentaciju.

Iako školovan politički znanstvenik, Tomac nema (koliko se vidi iz njegovih tekstova) preferencije za bilo koju filozofiju povijesti niti političku filozofiju (marksističku, kršćansku, neoliberalnu, socijaldemokratsku,..).

Isključivo je Partija imala monopol u privredi i društvu.Reformirani komunisti su sa sebe samo otresli marksističku prašinu, prihvatili površinu demokracije, preobukli ideje u novu frazeologiju da bi bolje mogli sačuvati staro.

Gender-ideologija preuzela je marksističku formulu da biti različit znači biti nejednak, a nejednakost je nepravda.

No, nije sada problem u tome što su neki marksisti danas zatajili svoju marksističku pripadnost.

Mislim da je važno za ljudska prava uspostaviti kritički odnos prema njihovoj spektakularizaciji i ne zauzimati ni ovu nacionalističku niti ovu marksističku kritiku koja će ljudska prava delegitimirati samo kao neku vrstu aberacija i devijacije.

No, krajem osamdesetih godina komunista u Jugoslaviji više nije ni bilo, ako ne računamo Stipu Šuvara i ponekog umirovljenog zastavnika prve klase, a 1989. dozvoljeno je privatno vlasništvo i to ni više ni manje nego nad da upotrijebimo marksističku frazu sredstvima za proizvodnju.

On je bio teoretičar partije, stručnjak za marksističku dijalektiku

Upravo zato što samo vjerujemo, obistinjavajući tako onu marksističku tezu da je religija opijum naroda koji idejom zagrobnoga života odvraća ljude od promjene ovoga sadašnjega.

Uništili su našu elitu, i napravili svoju marksističku, od taze opismenjenih čobana.