Rođendansko slavlje uveličao je cvijet suvremene hrvatske književnosti najavio je na početku večeri goste akademike književnike i pjesnike Luku Paljetka i Tonka Maroevića, Paju Kanižaja, i Joju Ricova dr. sc. Robert Bacalja.

Tonka Maroevića (rođen 1941. u Splitu) poznajem već gotovo četiri desetljeća.

Stilske vježbe Lele Margitić i Pere Kvrgića, Raymonda Queneaua, Tonka Maroevića i Tomislava Radića, okrugli četrdeseti rođendan proslavit će 19. siječnja ne u Teatru TD, gdje su nastale i trajale toliko dugo, nego u Dramskom kazalištu Gavella, koje je za ovu prigodu zakupila udruga Planet Art, privatno kazalište koje se predstavlja kao novi vlasnik predstave.

U izdanju Zbirke Biškupić objavljene su mu bibliofilske knjige Danteomanija, 1977. (biblioteka Iris, sv. 2. u 49 primjeraka, u tehnici bakropisa i akvatinte) s tekstom - esejem Tonka Maroevića; Contre la mort la flaque, Uza smrt lokva, 1978. (biblioteka Arbor, sv. 4, u 57 primjeraka, u tehnici bakropisa i akvatinte) s pjesmama Jean-Louis Depierrisa; Zimovnik (biblioteka Vid, sv. 2. u 37 primjeraka, u tehnici bakropisa); mapa grafika Teber, 1979. (6 listova u 23 primjerka, u tehnici bakropisa).

Na 12 listova tiskane su usporedo pjesme i grafike, dok su na prva dva lista naslovnica te predgovor Tonka Maroevića.

Prema riječima Vinka Maroevića, predsjednika Upravnog vijeća, prijave na natječaj, raspisan 6. kolovoza, podnijele su dvije osobe.

Paralele idu i do današnjega dana i do naših suvremenih pjesnika, od kojih su neki, u ovom konkretnom slučaju, uvaženi prevoditelji Provansalaca, poput Ivana Slamniga, Zvonimira Mrkonjića, Tonka Maroevića i Luke Paljetka, kako podsjeća naš autor.

Uz Vinka Maroevića (Normanno), kojemu smo znali i iskrenije zapljeskati, jedini je od solista svjedočio prethodnoj premijeri Lucije 1999. godine.

' Grafičko literarni duet ', kako je Paljetka i Patera opisao Davor Mojaš, uz Tonka Maroevića jedan od autora dvaju predgovora mape, Dubrovčanima je u Kneževu dvoru darovao nešto skoro zaboravljeno.

U mirovinu odlazi 1984. godine, no intenzivno nastavlja s umjetničkim radom, posebice na području kiparstva. 2000. organizirana je velika retrospektivna izložba u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. 2003. godine u izdanju Akademije likovnih umjetnosti i Skaner studia, Zagreb, objavljena je Perićeva monografija autora Tonka Maroevića i Mladenke Šolman. 2007. godine je po njegovom nacrtu realizirana 12. dionica Bijele ceste na Dubrovi kod Labina.

Tomislav Radić, uz Tonka Maroevića, potpisuje prijevod i adaptaciju.

A ako ste od Tonka Maroevića naviknuti na sjajan tekst pun dobrih zapažanja u kojem se istodobno uživa i od kojega se uči, tekst je Mladenke Šolman o skulpturi Šime Perića uzoriti organizam koji živi i po Šimi Periću i po samu sebi.

O nagrađenom rukopisu akademika Tonka Maroevića nadahnuto je govorio dr. sci.

Upravno vijeće Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije ocijenilo je, naime, da je financijski gledano ponuda trogirske tvrtke najpovoljnija te je ovlastila v. d. ravnatelja te ustanove Domagoja Maroevića da s tvrtkom Korniža d. o. o. potpiše ugovor.

Upravo stoga težnja nam je da ova izložba 120 crteža 60 likovnih umjetnika iz Hrvatske, posvjedoči osebujni kreativni kontinuitet, najistaknutijih predstavnika suvremene hrvatske likovne umjetnosti, predstavljen u izboru akademika Tonka Maroevića i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, i to ključnih radova generacijski različitih umjetnika, te time i pridonese osnaženju prepoznavanja i toga dijela naše kulturne, suvremene, baštine.

Katalog je obogaćen i sonetom o slikarstvu Tonka Maroevića.

Spominjem prijateljstva Maroevića i Sorića, obojica su pisali o mom slikarskom opusu.

Pa ipak, opus ovog umjetnika dospio je do pune vidljivosti i upravo izašlom monografijom iz pera Tonka Maroevića i Mladenke Šolman.

Težnja nam je da ova izložba 120 crteža, koji su radovi šezdesetak likovnih umjetnika iz Hrvatske, posvjedoči osebujni kreativni kontinuitet najistaknutijih predstavnika hrvatske likovne umjetnosti predstavljen u izboru povjesničara umjetnosti i akademika Tonka Maroevića te Ministarstva kulture RH istaknuo je tom prilikom Božo Biškupić.

Rođen u Splitu 3. siječnja 1947. godine od oca Frane Maroevića i majke Ine Maroević rođ.

Što to slovenski i madžarski kolega u hrvatskoj recentnoj umjetnosti znaju više od Koščevića, Beroš, Kovač, Zidića ili Maroevića?

O baštini, njezinoj zaštiti, razorenosti u nedavnom ratu govore tekstovi Željke Čorak, Ive Maroevića, Đurđice Cvitanović, Tomislava Premerla i drugih.

Zagreb Pod naslovom Contemporary Croatian Drawing u izboru Tonka Maroevića, a na inicijativu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, na turneju je krenula reprezentativna i panoramska izložba suvremenoga hrvatskog crteža, sa svrhom predstavljanja šezdesetak hrvatskih umjetnika različitih poetika, naraštaja i regija koji su umjetnički izričaj pronašli upravo u toj likovnoj disciplini.

Želim još naglasiti da je u knjizi objavljen lucidan ogled o ovome Kravosovom djelu u pogovoru akademika Tonka Maroevića, koji će nam večeras i predstaviti ovu knjigu.

Osobnim sjećanjima i emocijama bilo je sinoć nabijeno prisjećanje na muzeologa, konzervatora i sveučilišnoga profesora Ivu Maroevića u Muzeju Mimara.

Pjesma je tiskana u nedjeljnom prilogu Panorama čija su tema bili Trojanski konji u Saloni, odnosno kulturna devastacija antičkog lokaliteta preko koje se trebala izgraditi zaobilaznica. Nenia Salonitana ili u prijevodu Salonitanska tužaljka (žalopojka) objavljena je uz tekstove Zlatka Galla, Tonka Maroevića i Anatolija Kudrjaceva koji su raspetljavali salonitansku petlju, a sadašnji premijer u to je vrijeme bio direktor izdavačke kuće i suradnik Slobodne, gdje je često objavljivao svoje pjesme.

Kvalificirani prilozi u tom smislu potječu iz pera Sonje Bašić, Tonka Maroevića i Maje Tančik.

Riječi hvale za poeziju Marine Čapalije odavno su izrekli ugledni književni kritičari poput Tonka Maroevića.

A Davor Velnić, koji je uz Maroevića intenzivno više godina radio na Sabranim djelima, koja prvi put objavljuju i Novakov roman Silentium, o Pavičićevu tekstu izjavljuje:

Kad bismo uhvatili tu neku nit, hrvatska bi kultura bila itekako osakaćena ako bi zaboravili sve te ljude odavde koji su uspješni i priznati u Zagrebu, počevši od Frangeša, pa Frane Paraća, kompozitora, Nikše Bareze, dirigenta, Igora Zidića, Mrkonjića, Tonka Maroevića, pa i ne samo splitski, evo i Arsen Dedić...