Današnje stanje najbolje prikazuje horor filmo o Frankesteinu koji je snimljen prema romanu Mary Shelley iz 1818. godine kojemu je ona dala podnaslov moderni Prometej.

Iako je od prošlo gotovo dvjesto godina otkako se Mary Shelley odvažila ukoričiti svoje paranoje, njena priča o Frankensteinu i dalje služi kao najbolja metafora koja ilustrira stanje u suvremenom svijetu, opasno navučenom na tehnologiju.

Ovaj odjeljak iznosi na vidjelo da su čitatelji romana Mary Shelley često smatrali da je mlada djevojka obuzeta idejom čudovišnosti nekako samo za sebe čudovišno.

Prvu filmsku adaptaciju čudovišta Mary Shelley režirao je J. Searle Dawley 1910. godine. 12 minutni film snimao je čak tri dana u vrijeme kad je većina filmova snimana samo jedan dan Frankenstein je sniman u studiju Thomasa Edisona, a nakon gledanja filma poslušajte audio ili pročitajte tekstualnu verziju.

Kako bi pokazao da se u redateljskom radu nikoga i ničega ne boji, Saša Anočić odlučio je na kazališne daske, i to prvi put u hrvatskom glumištu, postaviti Frankensteina Mary Shelley, priču-zametak cijeloga žanra koji se danas zove horor.

U vrijeme prve industrijske revolucije pojavljuje se roman »Frankenstein, or The Modern Prometheus« (1818) engleske književnice Mary Shelley.

Za Sašu Anočića u Trešnjinoj predstavi Frankenstein (slobodnoj adaptaciji romana Mary Shelley), čudovište u izvedbi Vilija Matule djeluje kao paradigma napuštena djeteta hotimice naglašene, orkanske emocionalnosti (od bebina plača do prvih koraka žednog i pozornog istraživanja šumskog svijeta, svjetla, ptičjih zvukova). Stvor je, dakle, neka vrsta neposrednog, socijalno necenzuriranog Mowglija ili Kaspara Hausera, dok samokontrolu i ledenu monstruoznost pohranjuje lik Victora Frankensteina, u Anočićevoj predstavi nedovoljno dramaturški razrađen, no u svakom slučaju postavljen kao pomanjkanje empatije.

Sav kreativni užas povezan s iskustvom stvaralaštva, kao i s procesom rađanja (ipak je u pitanju opus Mary Shelley, čija je čuvena majka Mary Wollstonecraft umrla pri porodu i čije je djelo nastalo neposredno nakon smrti autoričina prvog djeteta), preskočen je u ime jeftinog zabavljanja publike prizorima salonskog čavrljanja i udvaranja koji čine gotovo dva sata ionako razvučene trosatne predstave.

Kao kći poznate feministice čiju je Obranu prava žena [ Vindication of the Rights of Women ] ponovno čitala dok je pisala Frankensteina, Mary Shelley nije imala razloga vjerovati da pisanje ženi ne dolikuje.

Istinski klasik strave i užasa, snimljen 1931. godine, donosi nam čudovište iz 1818. godine, koje je tada iskrojila književnica Mary Shelley.

Svoja stajališta temeljit ću na dvjema dvadesetostoljetnim teoretskim studijama ⠀ Moja majka/Moje jastvo (My Mother/My Self) spisateljice Nancy Friday i Sirena i Minotaur (The Mermaid and the Minotaur) spisateljice Dorothy Dinnerstein ⠀ te na jednome gotičkom romanu iz XIX. stoljeća, Frankenstein ili suvremeni Prometej (Frankenstein; Or, the Modern Prometheus), spisateljice Mary Shelley, čiji se značenje za književnu povijest donedavno nije temeljilo na njezinim spisateljskim postignućima, već na činjenici što je bila druga supruga pjesnika Percyja Bysshea Shelleyja te kći političkog filozofa Williama Godwina i prethodnice feminizma Mary Wollstonecraft.

Njegova autorica Mary Shelley bila je devetnaestogodišnja supruga velikog romantičnog pjesnika Percyja B.

3 Prijevod ovog dijela teksta ne nalazi se u navedenom izdanju hrvatskog prijevoda romana jer se autorica bavi proširenim izdanjem romana Mary Shelley iz 1831. godine, dok se navedeni hrvatski prijevod temelji na prvoj verziji romana iz 1818. godine. (op. prev.)

Međutim, roman Mary Shelley ne treba se nužno iščitati kao autobiografija isključivo na temelju opisa podvojenog osjećaja majčinstva.

Poea, Mary Shelley, Marka Twaina, Brama Stokera, H.

Standardni holivudski blokbuster film je koji definira glupokraciju, koji kao dr. Frankenstein stvara svoje čudovište - prozac naciju koja očajnički treba udarac u stražnjicu, i ponovno ga nalazi u kaosu i neopisivim plićacima industrije brzog filma. (Koliko ih zna da na kraju knjige Mary Shelley čudovište smrtno ranjava svog tvorca?

Znam, znam, tu su i Mary Shelley, i Edgar Allan Poe, i Herbert George Wells...

No, želja za sličnošću, želja za stvaranjem bića nalik sebi ⠀ koja je sama za sebe autobiografska želja par exellence ⠀ također je i ključno prekoračenje kojim se bavi roman Mary Shelley.

Ovaj filmski horor-klasik o čudovištu Frankenstein (1931) bio je James Whaleova adaptacija romana Mary Shelley o doktoru Henryu Frankensteinu s dotad nepoznatim glumcem Borisom Karloffom u ulozi čudovišta.

I dok su radovi samog Byrona i Percyja Bysshea Shelleyja pali u zaborav, najveću slavu steklo je djelo Mary Shelley, Frankenstein ili moderni Prometej.

Knjiga je objavljena kad se Mary Shelley vratila u Englesku, u izdanju od samo 500 primjeraka, od čega je autorica dobila šest komada.

DRAKULA FRANKENŠTAJN (Dracula je vampir, glavni lik istoimene knjige Brama Stokera, a Frankenstein je glavni lik istoimenog horor romana Mary Shelley, o čudovištu sastavljenom od dijelova tijela nekoliko ljudi)

Mary Shelley, autorica koja je romanom Frankenstein (1818.) utemeljila žanr znanstvene fantastike, napisala i jedan manje poznati roman, Posljednji čovjek upravo s ovom tematikom, istaknuo je Žiljak dodavši kako je Britanac Herbert George Wells na prijelazu s 19. u 20. stoljeće u nekoliko svojih romana izbacio gotovo sve glavne motive kojima će se SF baviti pa tako i temu smaka svijeta na svoj način - invazijom Marsovaca i smakom viktorijanske civilizacije u Ratu svjetova dok u Vremenskom stroju imamo prikaz postapokaliptičnog društva i kraja svijeta supernovom.

Pripovijest Mary Shelley o stvaranju i uništenju zauzela je od svojega prvog izdanja 1818. godine središnje mjesto u anglo-američkoj kulturi.1 Tijekom svoje povijesti Frankenstein je postao simbolom književne vrste koju nazivamo gotikom.

pa tako, ab ovo, krenimo s prvim (više-manje tako prihvaćenim) SF romanom.. radi se, naravno, o Frankensteinu kojeg je 1818. godine napisala devetnaestogodišnja Mary Shelley, supruga pjesnika Percyja B.

Na te tri fiktivne muške autobiografije upućuje se u kratkom uvodnom dijelu knjige dodanom 1831. godine u kojem Mary Shelley sama izravno potiskuje vlastiti autobiografski poriv:

Međutim, nužna ubojitost svakog iskazivanja ženske subjektivnosti nije ono što roman Mary Shelley predlaže kao svoju najproblematičniju poruku čudovišnosti.

Zapanjujuće je da je to na prvi pogled suvremeno povezivanje pitanja roditeljstva s podvojenim odnosom prema tehnologiji već prisutno u romanu Mary Shelley gdje spektakularno znanstveno otkrivanje tajne oživljavanja dovodi do stvaranja strahotnog osvetničkog bića koje svoje zle nagone pripisuje nemogućnosti da pronađe roditelja ili postane roditelj.

Mary Shelley se ovdje ne obraća zrcalu, već progovara kao dodatak tekstu.

Dok Nancy Friday i Dorothy Dinnerstein, čije se analize izravno bave problemom spolnih razlika, pokazuju da je čudovišnost moguće izliječiti, Mary Shelley ne smješta čudovišnost sebstva u njegovu spolnu upisanost, već opisuje onaj raskol u ljudskom biću koji je u tolikoj mjeri sastavni dio njegove ljudskosti da se uzmak od čudovišnosti čini nemogućim.