Ta Čehinja bez češkog državljanstva (rođena je u Pragu) čiji je predak Jan Holy prvi preveo Bibliju na češki, pasionirana zaljubljenica u Tibet i Indiju, koju je znatiželja vodila u zemlje u koje je mene vodila životna i profesionalna sudbina (Egipat, Kina, Indija...), pasionirana čitateljica knjiga o egipatskim faronima, bivša vegeterijanka, slušateljica hibridne " glazbe (voli slušati obožava Davida Bowieja, Kate Bush, Massive Attacka, Coldplaya, Mobyja, Dido, Grace Jones, ali i Brahmsa i Mallera, pa i new age poput Vangelisa i Enija Morriconea), pa što se manje spominje šefica kabineta bivšeg ministra dr. Iva Banca, bila je crni labud u kukuriku kokošincu ".

Njihov prvi album Rockers To Rockers iz 1993. po kvaliteti je bio sasvim blizu remek-djelima Massive Attacka i Bomb The Bass, ali Rockersi nisu imali sreće u dealovima s britanskim izdavačima.

Zadnji album Massive Attacka, Heligoland je poslužio kao uvod u test.

Što se uzora tiče konsenzus unutar većine članova benda postoji oko Queena, Musea, Davida Bowiea, Depeche Modea, Guns n Roses, The Culta, Massive Attacka, Pearl Jama, Metallice, Nirvane, Nine Inch Nailsa i mnogih drugih izvođača na kojima smo se odgajali i čije obrade i izvodimo.

Ovaj dance-pop album podsjeća na ranu house glazbu iz devedesetih, ali zadržava suvremenost i urbanost u maniri Massive Attacka.

Ako je itko možda sumnjao da je M B V objavljen samo zbog nostalgičnih razloga i konjunkture svega s početka devedesetih (uostalom, upravo su objavljena reizdanja s pripadajućim novim remiksevima i drugih velikih diskografskih zgoditaka iz tog doba poput, recimo, Blue Lines albuma Massive Attacka), demanti je dobio odmah na početku albuma sjajnom She Found Now.

Sjajni pjevač Massive Attacka Horace Andy imao je prvi samostalni nastup u Hrvatskoj, a nakon njega je briljirao još jedan jamajčanski doajen Johnny Clarke.

Skriveni iza pseudonima 3 D, Daddy G. i Mushroom, članovi stare postave Massive Attacka uvijek su bili pomalo samozatajni, pa vjerojatno nitko osim bliskih prijatelja nije mogao do kraja razlučiti koliko su važne njihove pojedinačne uloge.

Soul pjevačica Shara Nelson na neponovljivom singlu Safe From Harm, Tricky na drugom LP-ju Protection ili pak jamajkanski reggae veteran Horace Andy čiji se glas provlači kroz sve albume Massive Attacka, preuzimali su znatan dio publiciteta, dok je studijski tim gradio svoj identitet na zapanjujuće originalnom trip-hop zvuku kakav drugi producenti jednostavno nisu uspijevali dobiti.

Kako ni Horace Andy u Everywhen nije uspio ponoviti visoke domete iz One Love ili Man Next Door, nakon dvadesetak minuta doista se može posumnjati da je Del Naja nepotrebno isforsirao povratak Massive Attacka.

Novi CD Massive Attacka još mračniji i sporiji

Inovativnom produkcijom zvuka Smith Mighty izbrisali su granice postavljene između hip hopa, soula, dub-reggaea i acid-housea, a konačan rezultat njihove underground fuzije bila je sasvim nova glazba koja će nekoliko godina kasnije sa svjetskim hitovima Massive Attacka, Portisheada i Trickya dobiti prestižnu etiketu bristolski trip-hop.

Iako privatno uglavnom ne slušam takvu glazbu (uz izuzetak pokojeg Massive Attacka ili Prodigya), pohvale demonstratoru, ovo je bila jedina soba na sajmu u kojoj se nije puštala jedna te ista audiofilska muzika.

U prvoj su teme potpuno prilagođene Bessonovu filmu s jedva uočljivim potpisom Massive Attacka, a u drugoj su prevagnuli instrumentali koji će fanove odmah podsjetiti na prethodne albume, a najviše na Mezzanine.

2010. godine na T-Mobile INmusicu predstavile su se svjetske glazbene zvijezde poput Massive Attacka, Billy Idola, Alice in Chains, Morcheebe, nezaboravnih Flaming Lipsa i mnogih drugih, a 2011. godine T-Mobile INmusic priprema još više glazbenih iznenađenja.

Umjesto jednostavnih hip-hop i ragga fraza karakterističnih za 2 - step i UK garage produkciju, 22 - godišnji birminghamski MC Mike Skinner usavršio je autentičnu uličnu poetiku u kojoj se prepoznaju prigušeni odjeci ranog Massive Attacka i nešto naglašeniji utjecaji trenutačno vodećeg otočkog rappera Roots Manuve.

MASSIVE ATTACK Blue Lines (1991.) Za razliku od ključnih protagonista rap i rave scene, zvuk Massive Attacka još jednog od utemeljiteljske trojke trip-hopa već je singlom Unfinished Sympathy pokazao nadahnutu i utjecajnu kombinaciju soula, ambijentalnog hip-hopa i dub reggaea te je uz sporije i lijene ritmove bio namijenjen prije slušanju nego plesnim podijima.

Prošle godine izašao je i njezin drugi solo album The Blue God, kojeg će predstaviti na zagrebačkom koncertu Massive Attacka.

Članovi Massive Attacka prvotno se udružuju u sound-system/DJ kolektivu " Wild Bunch " koji dominira bristolskom klubskom scenom 80 ih.

Uz njih, nastup koji je definitivno vrijedio čekanja makar nakon samo polugodišnjeg izbivanja iz Zagreba, ali koji je i obilježio čitav festival je sigurno bio onaj Massive Attacka.

Koncert Massive Attacka posljednji je ovogodišnji Beck sperience koncert i predstavlja pravu koncertnu poslasticu uz specifičan i nezaboravni audio vizualni doživljaj.

Svi na pod pokorili su sve veće festivale u Srbiji i okolici, dijelili pozornicu s junacima poput Massive Attacka i Aira, a ovoga ljeta na redu je Terraneo.

Povratak u vrhunsku formu s Comfort Woman zbog toga se može proglasiti iznenađenjem, ali za Meshell je najvažnije da napokon ima album koji otkriva sve njezine inkarnacije: pjevačicu iz klase Sade Adu ili Grace Jones, svestranu instrumentalisticu koja se može nadmetati s Princeom i producenticu koja je kantautorsku fuziju jazza, duba, bluesa i trip hopa sasvim približila radovima studijskih čarobnjaka iz Massive Attacka i Portisheada.

Za kraj testa sam poslušao kultni Mezzanine Massive Attacka i treba reći da je reprodukcija toga albuma zvučala sasvim uvjerljivo, s dovoljno dubine basa i dobro prenijetom mračnom atmosferom koja se proteže kroz cijeli album.

PORTISHEAD Dummy (1994.) Pionirski debi Portisheada Dummy možda je baš ona prijelomna točka u kojoj je dakako, uz srodne projekte Massive Attacka i Trickyja definiran žanr trip-hopa.

Odyssey, pak, predstavlja savršen spoj klasične glazbe, dinamične režije i vrhunskih specijalnih efekata, a iza svega stoji Jonathan Glazer, koji je u svojoj karijeri režirao više legendarnih reklama, ali i videospotova kao što su Virtual Insanity Jamiroquaija i Karmacoma Massive Attacka.

Dobitnu kombinaciju činili su Lambchop, Dorfmeister i DJ iz Massive Attacka, kojem sam zaboravio ime, plus besplatan smještaj.

Na njoj su usavršili hod po tankoj granici između modernog popa i klupske glazbe, podsjećajući nas uz to na house ranih 90 - tih, ali i urbani soul u maniri Massive Attacka.

Za kraj sam sačuvao zadnji album Massive Attacka, Heligoland.

HRT je velik sistem, sa bitnim dosezima u građenju mentalnog sklopa, pa mene ovdje i ekonomija i politika i kultura zanimaju. dakle, najprije nešto lakše i gizdavo, ali ne manje bitno za promociju hrvatske.... u mjesecima puštanja onog demo-kluba u hard placeu kojeg je M. vodila radijski čuo sam mnoge bendove puno bolje i kompleksnije svirke od radioaktiva. ako mangora nije zaslužila prolaz, ako nisu dečki iz varaždina i oni neki hardcoreri iz požege, onda ne znam tko je. jeeeee, ali tu imate frku sa mentalitetima. kako? pa očito da hrt i radio 2, koji je prema otvorenom radiu sitna riba (osim noćnih dj-programa koji su perfa, kao i noćašnji sa dj-maxom na kojeg i metuzalem-toyboy ženske rado zamijesaju jer je Max gazda mjuze, kao i bernard u trezoru i katić cijenjeni u cosmosu) nisu uspjeli kreirati ekspanzivne glazbene ukuse, jer stvar koja je zadnja išla u emisiji, od radioaktiva, izgleda kao malo kreativni sastanak gorana bregovića sa glazbom akrobate i discipline i mrvicu distorzirane azre i to pod balkaneze šatorom u kojem se, eto, našlo i nešto malo nacimavanja rock-gitare. stvarno ne znam kada ćete se riješiti te yu-veze, tih kolektivističkih ritmizacija i " plamenih zora "? kolo plesno koje se takvim izričajem stvara jednako je doživljajno primitivno kao i ono Žikino, partizansko i s time u svijet hrvatski bendovi ne mogu jer ih tamo nitko nemre i ne želi registrirati. kaj se događa? pa plitka svirka, plitak tekst, duboko gledanje u čašicu i prasetinu, da se sve to abreagira u jednom doduše " vigoroso " melosu i taktu, ali taj se iz spomenutog šatora ex-yu stvari neće maknuti, pa kaj se čudite što vas nema u svjetskim studijima. ne postoji dovoljno RAZVIJENA sviračka veksacija tema odnosno VARIRANJA JER SE zapravo emotivno stalno veksira ili napastuje svirački kolektivističke, komunjarske komplekse, a to je plitko i slabo intelektualizirano. nema tu dosta osjećaja, nema iq-sinkopiranja dovoljno. improvizacije dobre, ako se i pojave, to je samo da se pokažu, da vidimo da su nekaj skužili, ali se to ne isfurava nikada kroz cijelu stvar, što bi se trebalo, ako hit želiš imati jer publika želi cijelo vrijeme biti aficirana, napaljena, ne na trenutak. trenutke si mogu dopustiti već svjetski afirmirani bendovi. simbolično rečeno, imaš neki jazz, ali nemaš njegov " hot " jer razvijanje se ne izgrađuje, ne poznaje diakustiku gitara a još manje hamonda. bubnjare imamo dobre, ali kaj mu vrijedi ako se u bendu nemre nadogradit na svirku kakva mu treba, ne? zanimljivo, roisin murphy na overpowered ili slave of love se jednostavno gradi, a destination unknown isto tak, a ipak su svjetski poznati. zato jer nude osjećajne skale. postoje koncerti massive attacka totalno jednostavni, ali sve bridi od emocija i efekata koji PUBLIKU STIMULIRAJU I INTELEKTUALIZIRAJU I OD STOGA SE JEDAN BEND STVARA, OD RAZMIŠLJANJA KAKO U SRCE I DUSU PUBLIKE, A NE KAKO NEŠTO U PROSTORU ZA VJEŽBU NASILITI A ONDA IZBACITI PRED LJUDE, BEZ JASNE KONZULTACIJE SA POTREBAMA PUBLIKE, osim što vam je jasno da vole đuskati, piti i ljubiti, ali to i turbo-folk kokoši znaju jako dobro. ne znaju se ugraditi u taj jednostavni MODE glazbe, kao što se david gahan znao svojim osjećajima i MIŠLJU i kripto-UGLE-rosicruciana kultom u Depeche M. rekli bi vam u hrvatskoj kritičari, ah - pa tako mračno raspoloženje u elektro-popu nikada neće proći, a vidi što su depeche napravili blokada je dakle doma. bailey tzukei sa freemasonsima, uninvited, isto tak radi svjetsku stvar, sve bazirano na njenom glasu i osjećaju, megan washington još više. ili blondie... ona je bila idealno zvonka i tonirana na glazbu benda, kao i patty smith na easter. smithova još i behaviorom i izgledom, nešto poput grace slick sa jeffersonima, ne?